autor:

Srednjoškolac iz Pule dobio zabranu postavljanja predstave o homofobiji. S drugim projektima mladi angažirani sedamnaestogodišnjak nije imao problema.

Pitali smo gimnaziju u Puli za komentar, no do ravnateljice Branke Antunović-Piton nismo uspjeli doći: “Ne znamo hoće li ravnateljica danas dolaziti, na sastanku je”, komentirali su iz škole.

Patrik Lazić već si je u osnovnoj školi za misiju postavio društveni angažman putem kazališnih predstava koje problematiziraju stav spram drugih i drugačijih u društvu. S petnaest je tako u osnovnoj školi Stoja režirao predstavu “Dnevnik Anne Frank” i izveo je sa svojim kolegama na Dan sjećanja na holokaust. Čim se upisao u gimnaziju, pokrenuo je dramsku grupu, a istovremeno se uključio i u Dramski studio Istarskog narodnog kazališta. Ovog je travnja izvedena predstava koju supotpisuje s Manuelom Krakar o životu djece u Domu za nezbrinutu djecu -”Priča o Luki i Tinu”. Podrška mu je međutim, neočekivano uskraćena kada je odlučio reagirati na homofobni zločin iz mržnje.

Nakon što se u medijima puno pisalo o napadu na lezbijski par na Trešnjevci (KliK!-na-članak), Patrik je, kaže, odlučio ispitati odnos našeg društva prema LGBT populaciji. Počeo je pisati tekst baziran na istinitim događajima, doživljajima LGBT osoba, komentarima i člancima iz novina. „Iako smo svi bili nadobudni i puni entuzijazma, kada smo u školi predstavili svoj rad, prvi put su tražili tekst na uvid, a odmah zatim sam pozvan na razgovor kod ravnateljice. Kratko i jasno mi je rekla da se projekt odbija. Tema je, rekla nam je, apsolutno neprimjerena za gimnaziju.“ – opisao je za Glas Istre svoje iskustvo koje ga je nemalo šokiralo.

Ipak, našao je podršku u roditeljskom domu i odlučio javno progovoriti o problemima s kojim se susreće u realizaciji predstave koju je želio napraviti sa školskom grupom. U svojoj izjavi naglašava da pritom nije riječ o općem stavu škole i okoline: „Svi drugi profesori koji su pročitali tekst su nas podržali, pogotovo profesori društvenih predmeta koji su bili zaprepašteni njezinom reakcijom. Naknadno sam čuo da su mnogi učenici i profesori samoinicijativno odlazili kod nje pokušavajući je uvjeriti da promijeni mišljenje, što znači da to i nije bio stav Gimnazije.“

Međutim, nisu svi imali jednaku podršku svojih roditelja. U dramskoj je grupi isprva bilo 18 članova, i svi su htjeli provesti projekt do kraja bez obzira na teškoće. No, samo je troje dobilo podršku roditelja da nastave s predstavom. „U tom trenutku bili smo na rubu da odustanemo, ali ipak smo se zainatili i krenuli tražiti prostor za probe koji nam je ustupila udruga Čarobnjakov šešir u Rojcu, i eto, konačno smo u studenom počeli raditi.“ – ispričao je.

Premijera se ipak planira, i to za kraj ožujka, o čemu su već razgovarali s Brankom Sušcem iz kazališta Dr. Inat koji je obećao da će ih podržati i ustupiti im prostor. Planiraju ondje održati najmanje dvije izvedbe.