FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Izgubljeni dječaci – roman “Najbolje u čovjeku”

objavljeno:

1. 01. 2013.
Izgubljeni dječaci – roman “Najbolje u čovjeku”

Potpuno je prikladno u sam smak zdravog razuma tijekom žestokih diskusija o  spolnom i inom odgoju u školama da dođe do svojevrsnog smaka svijeta. Iako ozbiljno iščekivan, on nas je preskočio a potomci Maja su rekli kako je samo riječ o novom razdoblju. Možda zato i posve neočekivana tematika “Ružičastog stetoskopa”.

Na audijenciji kod Urednice pred par dana dobio sam knjigu šarenih korica. Božićni poklon. “Wow, za mene?”- ponadao sam se. “Pročitaj pa ako budeš imao nešto za napisati napiši.”- odgovorila je.

“No such thing as a free lunch.”- pomislio sam. Ili knjiga, u ovom slučaju.

“Le Mellieure Part des hommes”

Tristran Garcia mladi je filozof i pisac a “Najbolje u čovjeku” njegov je prvijenac. Što reći, osim da kroz prikaz depolitizacije, propasti ideala i sumraka intelekta u Francuskoj nekako je prigodno čitati ga u ovom trenutku u Hrvatskoj. Priča je to o četvero prijatelja, koji su isprepleteni okolnostima, zamršenim vezama i njihovom životu kroz period od kojih dvadesetak godina u Parizu. Francuska kritika je brzo skočila i proglasila Garciju novim miljenikom, iako često povlačeći paralele sa stvarnim osobama iz Francuskog javnog života. Odatle i najstrožiji od francuskih kritičara, iako hvaleći stil i talent, spočitavaju manjak maštovitosti mladog autora. Uistinu, knjiga obiluje ličnostima i situacijama koje možda i neće biti najpoznatije čitateljima koji nisu upoznati s francuskom intelektualnom i političkom scenom, ali baš zato kritike manjka Garcijine maštovitosti padaju u vodu kod prosječnog hrvatskog čitatelja.

Literarno gledajući, i oprostite mi na ovome, roman je posve nepogrešivo francuski. Stil i senzibilitet ovog romana je pun pogodak za preostale zanesenjake i romantičare koji su voljeli čitati silne Francuze za lektiru u gimnaziji. Fluidan i jednostavan, Garcia uspješno vodi čitatelja kroz džunglu pariške gej scene i pratećeg carstva divljine od sredine 80-tih pa do sadašnjosti, u toku čega ne samo da dočarava Pariz, nego uspješno daje sliku koja nije ograničena državnim granicama.

Likove u ovom romanu definitivno poznajete, čak i ako ste samo površno uključeni u pitanja tzv. “seksualnih manjina”. Tu su klasični pederi pseudointelektualci koji su se sami nametnuli kao relevantni, ostarjeli idealisti bez ikakvog pokrića i liberalni mislioci koji vlastite predrasude nazivaju filozofijom.

Dobro i zlo, ljubav i mržnja, život i smrt

Ne otkrivajući previše o samoj radnji, koju bi bilo teško prepričati, ona je, poput većine djela ikada napisanih, pitanje vječne borbe dobra i zla, tj. ljubavi i mržnje i života i smrti. Ono zbog čega sam se ja našao pred ovim romanom, jest zapravo centralna tema koja se bavi pitanjem seksualnih sloboda, HIV i AIDSa i onome o čemu je već bilo riječi u ovim kolumnama: gift giving-u i bug chasing-u. Ukratko, radi se o dečkima koji namjerno pokušavaju biti zaraženi virusom HIV-a kao vlastitog odraza njihove krajnje slobode koju predstavlja seropozitivan status.

Ponekad odgovori vode do novih pitanja

Svakome tko pročita roman, a preporučujem da ga pročitate, bit će kristalno jasno u kojem smjeru i koji stav Garcia zauzima, no pritom postavlja i neke posve nove argumente koji samo vode do novih pitanja.

Je li AIDS zapravo moralni argument protiv seksa? Služi li taj argument kao uzda gej zajednice i političkog pokreta za ostvarivanje jednakih prava?

Jesu li onda i bug chasing “fetišisti” novi junaci našeg doba i zora neke nove seksualne revolucije? Budimo krajnje iskreni, ovakav fetiš može nastati samo danas i samo uz uspješnu terapiju koju imamo na raspolaganju. Upravo su današnja saznanja o HIVu i lijekovima doprinijela do toga da, danas, HIV više najčešće ne znači sigurnu smrt u roku od desetljeća. Danas, uz osobe koje s HIVom žive već dvadeset i više godina, na HIV možemo gledati kao pravu kroničnu bolest, ne toliko drugačiju od npr. dijabetesa. Do ovdje sežu moje granice objektivnog razumijevanja ovog fenomena.

HIV nije iskorijenjen i teško će biti, a s obzirom na mnoge mutacije virusa u budućnosti bi otpornost virusa na lijekove mogla postati problem. Bug chaseri predstavljaju i drugačiju opasnost jer ne držeći se terapije osiguravaju nove mutacije koje postaju otporne na sadašnji arsenal lijekova kojima raspolažemo.

Zanimljivo je u cijeloj stvari, što i Garcia lijepo prikazuje u svega nekoliko stranica, kako ovdje nije riječ o suicidalnosti. Nikako. Niti se radi o potrebi za većom pažnjom, što je također razumljivo. Biti gej i HIV pozitivan danas znači samo dvostruku stigmatizaciju a zdravstveni djelatinici uglavnom bježe glavom bez obzira od tih pacijenata. Javnozdravstveno, bilo bi krajnje suludo od mene pokušati opravdavati bilo kakav način namjerne zaraze i svjesne ugroze zdravlja koja povlači ne samo smanjenu kvalitetu života nego i troši resurse, novac, lijekove i dalje širi virus čije bi se širenje i te kako moglo prevenirati.

No, ja pušim. I to bez ikakve posebne filozofije iza toga. Pušim i ugrožavam svoje zdravlje, a nisam se niti potrudio razraditi neku smislenu misao vodilju kojom bih mogao bar sablažnjavati moralne vertikale poput ljudi s ovim fetišem. Ne mogu čak ni reći kako bar ja svojim korištenjem duhanskih proizvoda ne ugrožavam druge poput ovih što se namjerno žele zaraziti.

Led je tanak.

Garcia nudi naravno, puno jasniji i direktniji odgovor na ovo kroz prekrasne naturalističke prizore a pari Emila Zola-e. Ostaviti ću vama na užitak da saznate kako i zašto. No, ja ću reći svoje viđenje rupe u toj filozofiji. Jednostavno radi se o ljudima čiji segmenti karaktera, poput “izgubljenih dječaka” u zemlji Nedođiji, nikad nisu odrasli. Poput male djece oni su opijeni osjećajem omnipotentnosti i besmrtnosti. Nemaju potrebe za oprezom i zaštitom jer ne shvaćaju posljedice svojih odluka. Upravo u nedostatku te potrebe i djetinjastog ponašanja ulaze i nalaze na slične ljude koji brkaju slobodu izbora s neodgovornošću i koji mijenjaju “ovisnost” o kondomima s “ovisnošću” prema doživotnoj terapiji. Rupa je onda tu; gdje je sloboda?

O knjizi

Zadnje što želim da ova kolumna postane mjesto reklamiranja proizvoda te se nadam da se ne čita poput neke bezočne promocije knjige. Je li ovo knjiga za svakoga? Možda. Prvenstveno, ovo je knjiga za čitaoca s malo debljim živcima i jačim želucem. Oni koji poznaju hrvatsku scenu, koji poznaju političku sliku i ponešto o aktivizmu će uživati i poput mene, vidjeti mnogo poznatih hrvatskih likova među francuskim protagonistima. Oni koji su manje upućeni, dobit će dobru sliku HIV/AIDS problematike i argumenata za prevencijom. Oni koji nisu uopće upućeni voljeti će fluidan stil i priču o ljubavi i prijateljstvu.

Iako je Garcia napisao “gej roman” on je blizak stilu Jamesa Baldwina i Micheala Cunninghama, što možda i govori više od svega napisanoga.

Za kraj, koristite kondome i čuvajte se. Najbolji seks je siguran seks.

I da, prestanite pušiti.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike