autor:

Često se i osobno pronađem u raskoraku između osobnih stajališta i onoga što nazivamo blagadanski duh.  Velika količina ljudi se nalazi u istoj situaciji, pa tako bez obzira na svoje svjetonazore, koji dolaze u konflikt sa jednom ikonom heteropatrijahata i dominantne zapadne kršćanske matrice (kao što je Božić) -  se odluče samo prepustiti. S tom količinom indoktrinacije i okolnog pritiska jednostavno je kontraintuitivno ponašati se ikako drugačije. U našem društvu je to često bio fini ples između religijske pomame i konzumerističke sljepoće.

Ono što me je jako uznemirilo ove godine za blagdane dolazi novi element u igru – nacionalizam. Naime, stvar koja je  meni bila okidač je ovogodišnja provala nacionalne simbolike u javni prostor kao dio blagdanskog uređenja. Kad sam vidio da sve ulice koje vode prema Cvjetnom trgu imaju cijelom širinom valove crvene, bijele i plave, prva mi je asocijacija bila da slavimo „Dan pada Bastille“. Festival kiča je uzeo novi polet. Šalu na stranu, taj pomalo zastrašujuć prizor mogu kritizirati iz dva aspekta.

Dekoracije kao platforma širenja nacionalnog ponosa?

Prvenstveno mislim da za Božić, kao blagdan koji nosi sa sobom asocijacije ljubavi, zajedništva i darivanja, nema mjesta širenju hrvatskog ponosa. Razumljivo je da je tu ideja zajedništva poprilično naglašena, ali samo kroz dominantni filter – pa tako vjerojatno svi oni koji ne spadaju u grupu Hrvat/katolik/obiteljski čovjek trebaju znati da ako već to ne žele postati, da onda nisu ni približno poželjni. Iako je takva postavka doista malo paranoična, no nije li to ona ista stvar koja se može čuti ovih dana sa propovjedaonica ?

Misliti da jedan takav znak kao što su  3 ulice obojene u tonove nacionalne zastave u najprometnijem dijelu Hrvatske slučajnost – meni izgleda naivno. Ja to vežem uz novi patriotski polet oslobađanjem generala u Haagu, što je bila očekivana pojava. Pitanje je gdje povući granicu – vjerojatno će tako uskoro postati neprimjetno i to da se vješajaju grbovi i figurice ratnih heroja umjesto kuglica na borove, a turisti će na Trgu bana Jelačića slušati „Moju domovinu“ kao dio blagdanskog zborskog repertoara.

Svake godine 5 i pol milijuna kuna za – žarulje u istom rasporedu?

Druga stvar koja je za mene također užasno bitna je i pitanje estetike. Na „Index-u“ je prije par dana izašla galerija sa uređenjem europskih i svjetskih metropola. Opet će se kod nas braće Kroata javiti onaj mali kmet Austrougarski pa gledamo krasote Beča i Budimpešte, a i ostalih europskih destinacija sa suzom u oku, ali slinom u ustima. Nevjerojatno da je zagrebački doseg božićnog uređenja srca koja ostaju do Valentinova i lusteri od lampica po Jurišićevoj.

Najbolja stvar od svega jest što ako pogledate te prezentativne galerije drugih gradova, to je jednaka količina lampica sa samo par reflektora u boji, koji su složeni na čeličnoj konstrukciji. Svudgdje postoje bungalovi sa suvenirima i hranom, ali očito drugdje netko promišlja logiku kako te kućice trebaju izgledat i gdje stajati. U Zagrebu postoji cvjetajuća scena mladih kretivaca arhitekata, dizajnera i umjetnika koji bi sigurno imali što za reći. Taj dio posla inače radi tvrtka Elcom već tri godine za redom i to za 5 i pol milijuna kuna. Prije je Grad Zagreb znao izdvojiti i sedam – no nije li samo meni nelogično da potpuno identične instalacije (ili ako mogu biti slobodniji svake godine sve gore) iz godine u godinu jednako i koštaju…Jesam li ja jedini koji ne vidi tu neku priču, neku generalnu ideju?

Okrenuti list na druga mjesta u Hrvatskoj bi bilo još i gore pa možete pronaći slike ovogodišnjih jaslica u Vodicama u čijem je stalnom postavu Ante Gotovina. Jer očito je sve to usko povezano: pan-slavenska trobojnica, „Heroj ne zločinac“, Zdravstveni odgoj na božićnoj propovjedi… Hrvati od straha prema vlastitom nacionalnom identitetu očito nisu shvatili da biti domoljub znači htjeti boljitak svojoj okolini u kojoj si rođen. Ne, domoljublje je za nas novo komponirana mitologija jedne nacije. Budućnost ne izgleda blistavo, osim možda za neke – pod lampicama „crven, bijeli, plavi“