FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Tristan Garcia: Najbolje u čovjeku

objavljeno:

20. 12. 2012.
Tristan Garcia: Najbolje u čovjeku

autor:



Mjesto radnje: Pariz tijekom kasnih 80-i, gdje je AIDS ‘vruća tema’. Osobni odnosi najednom poprimaju političku prirodu.

Novo izdanje udruge Domino, uvjerljiv prvi roman Tristana Garcie, ‘Najbolje u čovjeku’,  laureat prestižne nagrade Prix de Flore (jedan od prethodnih dobitnika je primjerice Michel Houellebecq), slijedi četiri životne priče, na javnom i privatnom planu, od uspona Marais gej scene do ere Sarkozya.

U centru priče je Will kojeg upoznajemo u prikazu novinarke u kulturi Liz (Elizabeth Levallois), čiji je život obilježen aferom s njenim bivšim profesorom filozofije, poznatim intelektualcem. Najbolji prijatelj njezina ljubavnika je Doumé, novinar i osnivač gej organizacije Stand Up. On je jedan od posljednjih koji su doživjeli joie de vivre ranih 1980-ih, kao i njegove kobne posljedice, te uskoro Will i Doumé postaju nerazdvojni, do prekida njihove veze, gdje na scenu nastupa mržnja kao noseći motiv daljnjeg razvoja radnje. (U engleskom prijevodu se tako roman naziva Hate: A Romance.)

Istovremeno predući priču oko strastvenih odnosa punih mržnje i ljubavi, pisac također opisuje trenutak nedavne povijesti: razvoj HIV/AIDS pokreta, dok se istovremeno bavi i dijagnostikom duha vremena. Međusobni opisi koje si ‘dodjeljuju’ protagonisti opisuju ne samo njihove karaktere, već i svjetonazor i društveni kontekst. Bivši se partneri međusobno prozivaju na radiju, obračunavaju u gej klubovima i cruising parkovima. Nastanak fenomena poput ‘bug chasinga’, gdje gej muškarci namjerno žele biti izloženi virusu; otpor spram ikakvih nametnutih uzda – od vlasti do LGBT organizacija koje promiču oporabu kondoma – prikazuje moć pojedinca da iz strastvene zaljubljenosti u mržnju koju osjeća spram nekoga, utječe na javnost i medije. Autoreferenca je tu svakako i na književnost – Wil je također romanopisac – i njegova djela izazovu velike polemike i debate o gej kulturi.

Iako je roman napisan poput (Lizinog) svjedočanstva, Garcia, koji je studirao filozofiju na École Normale Supérieure, rekao je da je njegov roman napisan protiv trenda “autofikcije”: romana koji se temelje na nečemu što je pisac osobno proživio – a budući da je rođen 1981., to naravno nije moguće. Međutim, kritičari, koji su ovo djelo dočekali s izvrsnim kritikama, unatoč tomu što je trebao u 5 navrata tražiti izdavača, ističu utemeljenost likova na stvarnim osobama iz opisanog razdoblja.

Will je očito utemeljen na liku Guillauma Dustana, romanopisca (zanimljivo također dobitnika Prix de Flore nagrade) i poznatog zagovornika barebackinga; Doumé podsjeća na Didiera Lestradea, osnivača organizacije Act Up Paris i gej časopisa Têtu , a Leibo, Lizin ljubavnik, može se povezati s Alainom Finkielkrautom, desničarskim filozofom. Ipak, namjera autora očito nije dokumentarizam u faktičnom obliku, već prikaz univerzalnosti u odnosu između privatnog i javnog, gdje svaki potez poprima političku težinu.

Tristan Garcia rođen je 1981. u Toulouseu, francuski je pisac i filozof, te predavač na Sveučilištu Picardie. Nakon što je odbačen od strane pet izdavača, njegov je prvijenac objavljen u rujnu 2008. od izdavačke kuće Gallimard, mnogo mjeseci nakon slanja rukopisa. Roman su za međunarodna izdanja od Gallimarda zatim preuzeli brojni važni izdavači poput Farrar, Strauss & Giroux te Faber & Faber. 2010. godine objavio je i svoj drugi roman, Sjećanja iz džungle.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike