Znate li da su pri izboju epidemije HIV/AIDS-a bolnice odbijale pacijente? Kada je napokon odobren prvi lijek – znate li da je godišnje pacijenta koštao čak 10000 dolara? Osobu koja je možda izgubila posao, možda izgubila podršku većine ljudi oko sebe – osobu koja si u najvećoj većini slučajeva taj iznos nije mogla priuštiti. Postojali su ljudi, međutim, koji su javno obznanili činjenicu da je tolikom cijenom i pasivnošću država osudila brojne na smrt. Njima se bavi dokumentarni film „Kako preživjeti pošast“ – koji prvi puta donosi snimke čovjeka koji je život posvetio dokumentiranju zbivanja oko HIV/AIDS tematike.

Što biste učinili da znate da ćete živjeti još dvije godine?

Na samom početku filma, upoznajemo aktivista, koji se u aktivizam uključio nakon vlastite dijagnoze. Koliko god danas riječ ‘dijagnoza’ zvučala zastrašujuće, njegove riječi čine da protrnemo – reći će: tada nije postojao tretman. Tada je dijagnoza značila da, u najboljem slučaju – imam još 2 godine života. A činjenica da to danas nije tako, izravna je posljedica njegovog djelovanja i djelovanja ljudi poput njega – koji su od države zahtijevali da se angažira oko krize.

„Kako preživjeti pošast“  je priča o dvije koalicije —ACT UP i TAG (Treatment Action Group)— čiji je aktivizam i inovativan pristup preokrenuo AIDS iz smrtne presude u status s kojim se može živjeti. Unatoč nedostatku znanstvenog obrazovanja, ovi priučeni aktivisti infiltrirali su se u farmaceutsku industriju i pomogli identificirati obećavajuće novorazvijene lijekove i u iznimno brzom roku ih iz pokusne faze pretvoriti u regularnu terapiju. S pristupom nikada do sada viđenim arhivskim materijalima iz 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća, redatelj David France gledatelja lansira u središte zbivanja: kontroverznih aktivističkih akcija, dramatičnih sastanaka oko razvoja strategija, srcolomnih neuspjeha i euforičnih proboja i uspjeha aktivista koji su postali herojima.

Danas na Prideovima zahtijevamo istospolne brakove,  ravnopravnost pri poreznim olakšicama, mirovinama, roditeljskoj skrbi. Aktivisti koje vidimo u ovom filmu uzvikuju najbazičniji vapaj: „Zdravstvena skrb je pravo“ . Riječ je o vremenu, ne toliko davnom vremenu, kraju 80ih godina, kada je bilo potrebno da se stotine upute u jednu bolnicu i zaposjednu ju uz flash mob, ne bi li bolnička uprava primila uopće na sastanak delegaciju aktivista koji traže da bolnica spriječi premlaćivanje LGBT pacijenata.

Tijekom trajanja dokumentarca međutim prikazuje se najohrabrujućija priča: kako su aktivisti ustrajnošću i prilagodbom uvijek novim situacijama ostvarili svoje ciljeve. Petnaestak godina izmijenilo je dijagnozu od smrtne presude do statusa, i dokazalo kako je takva promjena moguća.

Naučimo. Ne zaboravimo. Djelujmo.

Vidimo se u kinu Europa, 17. i 18. prosinca, na prosinačkim Queer MoMentima gdje prikazujemo film Davida Francea, nagrađivanog novinara i uspješnog spisatelja New York Timesa koji o AIDS-u piše od 1982. godine, te se do danas postavio kao jedan od najrelevantnijih kroničara epidemije. Više filmova na tu je temu inspirirano njegovim radom, uključujući i nedavni ‘Our fathers’, koji je osvojio nagradu Emmy. Nastao na osnovu desetljeća istraživanja, dokumentarni film ‘Kako preživjeti pošast’ njegov je redateljski debi i film koji je odjeknuo diljem svijeta ove godine kojom brojimo 3 desetljeća borbe protiv HIV/AIDS-a.