autor:

Kada mi je prije dvije godine u omiljenom kafiću prišla urednica Queer.hr-a s upitom da počnem pisati kolumnu o lezbijskom lifestyleu, nisam imala previše očekivanja od svega toga da vam iskreno kažem. Bilo me strah kako ću se utopiti u moru internetskih tekstova, kako moj kaos u glavi neće biti razumljiv mnogima. Kako su mi razmišljanja pogrešna i kako su činjenice u koje sam toliko sigurna – činjenice samo meni. No, priznajem, bila sam u krivu.  Sada, dok pišem svoju 46. kolumnu, prilično mi jasno kako je Hipster Dyke rođena u pravo vrijeme i da me pisanje ove kolumne u biti spasilo od sebe same. Prošli smo zajedno svašta. Još uvijek se čudim koliko sam novih čitatelja stekla u posljednjih godinu dana, koliko sam u biti riječi natipkala i koje sam teme obradila. Muza koja me posjeti za pisanje kolumne je jedno vrijeme prestala dolaziti – mislila sam da je to kraj. No, svaki kraj mora imati ispričanu priču, a moja je daleko od ispričane. Priča npr. koju nikad nisam podijelila s vama, a zaista mislim da bih trebala je priča o ZbeLeTronu. Kako je u petak velika proslava rođendana kolumne i baš mi ZbeLeTron kolektiv radi tulum, mislim da je ZbeLeTron i više nego zaslužio da ovu kolumnu posvetim baš ZbeLeTronu.

ZbeLeTron je pokrenut puno prije mog vremena i iskreno da vam kažem, od početka sam imala sreće da sam baš ja bila ta koja je dobila priliku raditi sa svim tim divnim ljudima na jednom takvom hvalevrijednom projektu. Moja priča sa ZbeLeTronom je počela prije skoro tri godine na jednom krasnom tulumu dok sam još bila prilično mlada i naivna lezba. Glavna organizatorica ZbeLeTrona i ja smo sretno nazdravljale i uživale u veseloj atmosferi te mi je pričala o ZbeLeTronu kojega sam ja počela pohoditi netom prije jer sam ipak tek došla na scenu te sam bježala od lezbijskog prefiksa kao od samog vraga. Budimo iskreni, bila sam preplašena mala lezbica izvan svake aktivističke priče koja je svoje dane uglavnom utapala u velikom moru alkohola poradi samoće, usamljenosti i prilično duboke krize identiteta. Bila sam na autodestruktivnom putu da sve svoje potencijale pretvorim u nešto negativno iako je vanjska slika odavala puno drugačiji dojam. ZbeLeTron je u moj život došao kao pravo osvježenje surovoj svakodnevnici. Taman sam ulazila i u sviračku krizu te mi je trebalo nešto drugačije da zadovoljim svoju glad za stvaranjem kako bih se mogla ponovno vratiti na put koji mi je namijenjen od malih nogu. Put kreativnosti, put stvaranja, put koji mi daje dojam da kao mala jedinka ipak mogu napraviti nešto da bi svijet barem malo bio bolji.

Na istom tom partiju upoznala sam i svoju suprugu Noru. Znate li onaj osjećaj kad prvi put upoznate nekoga i jednostavno znate da će vam od tog trena biti jedna od najdražih osoba na svijetu? To mi se dogodilo sa šarmantnom Norom. Osvojila me svojim glazbenim ukusom, osvojila me sa svojom nervozom, načinom razmišljanja kojega nisam do tad susrela na lezbijskoj sceni, ali usudit ću se reći – i šire. Iako me naprosto oduševila, nisam mogla ni slutiti da ćemo surađivati na ZbeLeTronu. Jedino što sam mogla u tom pijanom trenutku napraviti jest – zaprositi ju. I od tog trena ona je moja žena. Za mjesec dana nam je tri godine braka. Dugo vremena za biti u braku, ali premalo vremena za svu tu ogromnu količinu ideja koje su nam u glavi i koliko nam je još posla ostalo. Uz nju, tako nervoznu i šarmantnu, sigurna sam da ću imati dovoljno inspiracije da napravim sve što moj blesavi mozak zamisli… I hvala joj na tome. Moj put ne bi bio ni približno ovakav da nije bilo nje koja je u mojim iracionalnim trenucima samo frknula blago na mene kao mačka na mačića i koja bi me spustila na zemlju.

Nekako uz Noru, bilo je logično da upoznam i Das Frau. Mislim kako sam se sa Das Frau susrela u WC-u u omiljenoj nam birtiji, gotovo sudarila – to je bio gotovo pa filmski scenarij. Da, ona je u tom trenu bila najzgodnija žena koju sam primjetila u svojoj okolini – zabavna, pametna, elokventna i k tome plava da plavija ne može biti. Svoje stavove je iznosila argumentirano i o svakoj temi koja bi se pokrenula imala je što reći. Šarmirala me na prvu. Još kad mi je Nora potajno poslala neke njezine autorske pjesme, bila sam oduševljena. Iskreno, dugo smo čekali da Das Frau shvati kako mora puštati glazbu. Još duže smo čekali da Frau shvati da je njezino prirodno mjesto u ZbeLeTronu. Imala je sve kvalitete koje su potrebne jednom ovakvom aparatu i konačno smo ju u 2012. godini uspjeli vrbovati uz puno treptanja okica i puno razgovora i mogu reći da osim što je ZbeLeTron dobio sjajnu DJ-icu, dobio je i novi polet. Njezin ulazak u kolektiv označio je jednu novu eru ZbeLeTrona koja je trenutno u punom zamahu.

O najstarijem DJ-u ZbeLeTrona ne mogu štediti riječi hvale. Iako radi od jutra do sutra, uvijek je imao energije i vremena davati sebe kolektivu. BO1 je jedan od najboljih DJ-a koji postoji na glazbenoj sceni i svi koji misle drugačije, u krivu su. Nije me samo jednom uspio dovući na plesni podij kada mi se činilo da ne mogu više, nije mi samo jednom bilo jasno kako u svojim redovima imamo izvanredan talent, a ono najbitnije – nisam samo jednom osjetila ponos što znam tu fenomenalnu osobu. BO1 mi je približio neke teme kojih nisam bila svjesna prije i koje sam najviše zahvaljujući njemu, počela shvaćati na najprirodniji mogući način. Osim što je uskakao kad god smo trebali nešto u posljednji tren (a često nam treba nešto u posljednji tren), odvrtio je jedan od najsjajnijih setova koji sam ikad čula odmah nakon popularne Lady Miss Kier i, evo, javno ću priznati, zasjenio je sve performere koji su došli iz cijeloga svijeta svojom pomnom selekcijom i odličnim osjećajem za potrebe publike. Jednom riječju – BO1 je zakon.

Otvorenjem nove sezone ZbeLeTrona predstavili smo zagrebačkoj publici i DJ-icu Marinu. Visoku, plavu i bradatu. DJ Sorel/DJica Marina novi je član naše vesele postave, a svoj zanat je pekla u KSET-u u njihovoj DJ školi i evo da priznam – mala ne samo da je zgodna, nego i pegla dobru glazbu. Sigurno nitko nije primjetio kako se iza predivne plave kose  ne krije nitko drugi nego moj najdraži Kolega. Kolega je bio prilično logičan dodatak ZbeLeTron kolektivu – osim što provodimo preko pola dana zajedno, imamo slične poglede na to kako stvari trebaju izgledati. Kolega od svih navedenih najbolje poznaje Hipster Dyke – nije samo jednom Kolega uskakao kad je trebalo smisliti temu, nije samo jednom ispravio tri tone mojih užurbanih tipfelera, nije samo jednom dao neku brutalnu ideju koju sam pokvareno prisvojila. Oprosti Kolega na tome. Kolega me, iskreno, najviše od svih mora trpjeti i mislim da ponekad proklinje dan kad sam nonšalantno i samouvjereno ušetala u ured i narušila njegovu zen tišinu. No, Kolega – uvijek nam ostaje put u Split i puštanje Britney na repeat na sveopće veselje ostalih putnika, tako da se nadam da je moje divljanje za vrijeme radnog vremena oprošteno (wink wink).

Najnoviji dodatak ZbeLeTronu  je dakako duo MiNe. MiNe i ZbeLeTron vole se od samih početaka ovog sjajnog DJ dua. Naime – njihov prvi nastup je bio prije dvije godine i to baš na ZbeLeTronu! Priča s njima je prilično duga i sjećam se kad sam upoznala i Mi i Ne kao da je bilo jučer. U moje prilično divlje doba sam obožavala izlaske i uglavnom sam visila po raznim profinjenim klubovima u kojima sam se više zibala nego plesala i uglavnom sam visila s nekim od njih dvoje na plesnom podiju i s puno razumijevanja ispijala što god bi mi se dalo u ruku. Njihova strast prema glazbi nešto je riječima neopisivo i nisam se jednom zatekla kako ih slušam i ujedno gledam i ne mogu se pomaknuti poradi činjenice da puštaju fenomenalne stvari. Ovaj duo je i više nego dobro došao u moderni ZbeLeTronov glazbeni izričaj i samo čekajte – MiNe će vladati glazbenom scenom, sigurna sam u to.

Posljednja, kao šećer na kraju, je VJ Tanja i 400 zečeva. Što više reći o Tanji, a da već nije rečeno i da mi se ne čini da ponavljam misli drugih ljudi? Tanja je prvi put nastupila na ZbeLeTronu prije skoro tri godine i od tad lebdi oko ZbeLeTrona kao dobri duh koji se pojavi i napravi čudo. Tanju sam upoznala na ZbeLeTronu, ali nisam znala da je baš ona ta VJ Tanja koja će raditi na našem partiju. Kako sam bila (i još uvijek jesam) prilično prepotentna i zatvorena prema novim ljudima, skoro sam propustila priliku da upoznam jednu od najfenomenalnijih osoba kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Moje fiks ideje postaju stvarne ako ih se usudim podijeliti s Tanjom, a mogu vam iskreno reći kako je ona s vremenom postala glas razuma našeg veselog kolektiva koja tiho, ali jasno upozorava da smo megalomani.

Uz ove navedene osobe, ZbeLeTron je oko sebe uspio okupiti sjajne ljude koji rade na tome da ZbeLeTron postane još bolji, da se ideje, motivi i ciljevi dižu na višu razinu iz dana u dan. Kolektiv je bitan dio ZbeLeTrona, no ne mogu zaključiti ovu kolumnu da ne spomenem Tajanu, Ivanu i Helenu koje su pokretačka snaga cijelog ZbeLeTron projekta i koje ovu priču čine puno lakšom nego što je bilo prije. Ovo je nova era ZbeLeTrona. Bauk kruži svijetom – bauk LGBTizma. I mi ćemo taj bauk pretvoriti u zbeletronizam i postaviti ZbeLe Na Tron!

Hvala vam svima i vidimo se 09. studenog 2012. godine u Chakka’s Roomu i nemojte misliti da ćete se izvući od pokoje rakije s moje strane.