autor:

Greškom je jučer stavljena radna verzija ankete, molimo vas da je ispunite ponovno i ispričavamo se zbog suvišnog troška vremena. (Hvala svima na vremenu izdvojenom za anketu! Nakon završenog razdoblja za anketu, objavit ćemo analizu podataka)

Nedavno sam na koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture u prolazu čula mladu žensku osobu kako kaže da joj je dan bio baš gej. Upotreba pridjeva „gej“ u toj rečenici nesumnjivo nije imala veze sa seksualnošću, seksualnim identitetom, ponašanjem ili bilo čim sličnim. Sudeći prema izrazu lica govornice teško da se odnosila i na staro značenje pridjeva gay u engleskom jeziku: veseo, sretan, živahan, šaren. Ne mogu tvrditi što je pod tim mislila, jer je nisam pitala, ali znam da sam tada prvi put promislila da se „gej“ počelo koristiti i u Hrvatskoj u značenju u kojem se u anglosaksonskim zemljama u slengu upotrebljava posljednjih desetak godina, pogotovo među tinejdžerima: dosadan, bezvezan, glup, jadan.

To je za sada najnovija konotacija termina „gej“ (međunarodne LGBTIQ udruge traže da se u takvom, homofobnom kontekstu, prestane koristiti), koji je u proteklih stotinjak godina u engleskom jeziku prošao brojne promjene značenja, dok je u hrvatski ušao bez takvog tereta. U javnoj komunikaciji, pogotovo u medijima, s terminom „gej“ postoji najmanja doza nelagode ili nesnalaženja najvjerojatnije upravo zbog toga što u hrvatskom jeziku nema svoju povijest, a može se reći da formalno još nema ni mjesto – nije ušao u rječnike hrvatskog jezika.

No čak i s terminom gej“ postoje neke nedoumice – koristimo li ga samo za muške osobe, ili i za žene ili pak kao krovni termin, pišemo li ga izvorno ili kroatizirano itd. S drugim LGBTIQ terminima nesuglasice i nesnalaženja su još bitno veća. Često sam od kolega novinara čula da zastaju jer ne znaju kako bi definirali nešto što se tiče LGBTIQ osoba, kao što sam često svjedočila da LGBTIQ osobe imaju sasvim različit stav prema istim terminima iz tog korpusa.

Ova anketa proizlazi upravo iz interesa za način na koji LGBTIQ populacija percipira neke termine koji se pojavljuju u javnoj komunikaciji i iz uvjerenja da svaka društvena skupina, a naročito ako je marginalizirana, ima pravo na samoodređenje u jeziku. Javna komunikacija odražava društvene odnose, možda ih i perpetuira, ali ih ne stvara. Drugim riječima, nije jezik taj koji diskriminira, nego onaj koji se njime služi. Jezik nekad ide iza društvenih promjena, nekad ispred, ali u svakom slučaju se mijenja. Anketa, naravno, nema ambiciju mijenjati jezik, ali ima zabilježiti što vi, o jednom njegovom segmentu, mislite. Trebat će vam manje od pet minuta da je ispunite.

Barbara Matejčić

Poštovani, anketa je zatvorena, hvala Vam na sudjelovanju!