autor:

Ljudskopravaška inicijativa u Togu apelira na građanke da započnu masovni seksualni štrajk ne bi li svoje supruge potakle na akciju kojom bi se svrgnuo predsjednik. Inspiraciju za ideju su zadobili iz primjera nekoliko sličnih akcija, od kojih su neke imale začuđujuće učinke!

Kraj drugog građanskog rata u Liberiji između ostaloga je uključivao i masovni seksualni štrajk žena 2006. Žene su se uključile u čitav niz akcija, od demonstracija do gerilskih akcija, no seksualan štrajk im je priskrbio medijsku pozornost i veći efekt.

Seksualni štrajkovi –nazivani i ‘lizistratskom neaktivnošću’ – učinkoviti su u prostorima gdje žene imaju manju ekonomsku autonomiju – i naravno ako uključuju dovoljan broj sudionica. U filipinskom gradiću Dadu seksualan štrajk u trajanju od samo tjedan dana prekinuo je val nasilja.

A četveromjesečni (!) seksualan štrajk, također prošle godine, u kolumbijskom Barbacoasu uzrokovao je da gradske vlasti poboljšaju ceste između tog i susjednog grada.

Nisu svi seksualni štrajkovi uspješni, naravno, naročito ne oni usmjereni protiv nasilja, a u državama zapada se uglavnom ispostavljaju kao patka  – poziv na štrajk nije u biti ozbiljno mišljen niti od strane osoba koje javno pozivaju na njega. Pitanje je smatraju li da se žene ne bi toga pridržavale ili da bi njihovi partneri jednostavno našli drugu partnericu – ili neštrajkajućeg partnera.