FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

„Volim te“ je prijedlog

objavljeno:

7. 09. 2012.
„Volim te“ je prijedlog

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

„Volim te“ je prijedlog

A kada zaspimo,
u snu vidimo rastanak.
Ali dobar je to san,
ali dobar je to san,
jer iz njega se budimo. / W. Szymborska

Ništa prije „volim te“ se ne računa, rečeno je u jednoj epizodi Seks i grada koju sam nedavno, mrtav umoran odgledao, čekajući na san, da me obori.

Sjećam se da i prije kada sam gledao tu epizodu (a vjerujem da smo svi, barem dva puta odgledali sve sezone te serije s obzirom na učestalost njihovih repriziranja) me ta rečenica znala obuzeti i „baciti“ u nekakvo čudno suosjećanje s Carry i sa samim sobom. Naravno. Empatija prema drugima je uvijek empatija prema sebi samome, kao i ono „obrnuto“ od empatije. Uvijek izgovaramo sebe. Ovako ili onako. Ovisno o mogućnostima i istinoljublju, koje gajimo ili ne gajimo.

Što je oko te fraze što nas toliko spašava? Što nas toliko njome legitimira kod drugih, kod nas samih, pred njima, pred nama samima? Otkud ideja da ta fraza upravo potvrđuje sveukupnost vašeg „odnosa“ s tom osobom? Što je u nju upisano? Što u nju upisujete?

Osobno, razmišljajući što ona meni znači- došao sam do poražavajućih rezultata. Upravo ta frazetina meni govori sve, a kada je nema mi govori – ništa.

„Volim te„ je (nabrojat ću tek par asocijacija)  moja ucjena, moj razlog, moj povod, moj smisao, moj način, moj prijedlog. Sve bez „volim te“ je praznije, tužnije, obeshrabrenije, umornije.

„Volim te“ je za mene tek jezični- ljubavni prijedlog.  Fraza je to dobre volje i bontona, nikakve iskrenosti, ni one pod navodnicima ni one kada je ona bez navodnika, ako ikada je. Rijetko to shvaćam kada sam uvezan u nekoga, povezan s nekim, a ista nedostaje. Nikada mi nije bilo jasno zašto je to ljudima toliko teško reći. Nikada mi nije bilo jasno, zašto misle da ih to porobljuje? To i z g o v a r a nj e.

Ako se toliko boje ljubavnosti, ljubavoshodnosti, čemu se onda raduju /radujemo? Za što onda živimo? Ipak, svaki nedostatak nje sam predano bilježio, pamtio, zamjerao i potom odstupao iz tog odnosa. Nekada je to bio odnos s Njima. Nekada (makar mi se sada čini- uvijek) sa sobom. Sa samim sobom. Sa onim što sam pod „sobom“ u tom trenutku podrazumijevao.

Ipak, svaki budući nedostatak istog ću revno bilježiti i još revnije odstupati iz istog /istih. Čini mi se da nemogućnost i z g o v a r a nj a „Volim te“ gotovo uvijek implicira nemogućnost i samog : stvarnog i iskrenog voljenja, predavanja dakle pripadanja i sudjelovanja. Čini mi se da ljudi koji to ne mogu izgovoriti jasno i glasno poručuju da im je ljubavnost u širem smislu, tek metafora, tek još jedan punkt straha u kojemu oni moraju tj. imaju za zadatak verificirati svoju „ozbiljnost“ i „zrelost“ i uljuđenost ili oljuđenost (oh, kako mi to sliči ozlojađenosti).

A čini mi se da me takva zrelost ipak, i dalje, ne zanima.
I čini mi se da sam zahvalan zbog toga. Konačno.

Zadnji odnos, na koji se ponajviše referiram je upravo zakazao ne toj nemogućnosti. Nije mi bilo jasno kako je ta izvjesna osoba mogla supostojati uz mene a ne voljeti me? Ne misliti da je to bitno? Ne znati da je to važno? Ne osjećati tu privilegiju, tu snagu kojom bismo samo zdravije zrelili, već samo kroz „volim te“ kao prijedlog, kao ideju, kao gorivo, kao vjeru. Razumijemo se, nadam se.

Bilo mi je zastrašujuće što „da to nisam pitao“ bi taj odnos i dalje postojao u žanru u kojemu se i porodio. Žanru malograđanske ljubavi. A ona postoji (nije manje vrijedna zbog toga, samo je beskrajno neinspirativna, to mogu reći). Ona u kojoj parovi šetaju jedno pored drugog i ne govore, i ne gledaju se. One u kojoj ljubavnici jedni drugima govore najružnije stvari pa si to onda opraštaju jer misle da to opraštanje ima nekakve veze sa zrelošću i njihovim Veličinama ( a zaboravljaju na svoj infantilni infantilni infantilni strah od napuštanja, od ostavljenosti). Hvala tom „Mom Bivšem Nekome“ na  spašavanju.

Sve je bitno. I Sve se računa. When it comes to love. Naravno.
A i inače. A i inače?
Valja to ne zaboraviti.


1 komentar »

  • ljilja kaze:

    Nisam gledala Seks i grad bez obzira na broj repriza, ali tvoj tekst je originalniji, sigurna sam. Odlično.

Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

QUEER, GEEK &OMG
I to se proizvodi


Hipster Dyke
Od L do Z


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Josipa Petek
Bi-spolarizacija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike