Turska polagano i donekle možda prihvaća prvih nekoliko slova LGBTIQ spektra, no kada je u pitanju trans zajednica situacija nije nimalo zahvalna. Ubojstva transrodnih i transseksualnih osoba strašna su svakodnevica, zajednica je u potpunosti obespravljena i izolirana, a strah od policijske represije i građanskog nasilja neprestan. Ali u Turskoj produkciji kulturnih sadržaja, posebno filmskoj, dobivaju češći tretman.
Nije neobično ni u zapadnoeuropskim zemljama, kojoj Turska načelno teži, da su trans osobe posljednje čiji se status rješava i čiji se problemi proguraju u javnu raspravu. Tako je u Turskoj, a kinematografija nije nikakva iznimka: trans likovi služe kao komičarski dodatak radnji a obično se dodatno stereotipiziraju kao ogorčene seksualne radnice – bar kada je u pitanju M2F dio zajednice.
1923. trenutak je koji je obilježio trans u turskom filmu. Te se davne godine naime u filmu Muhsina Ertugrula pojavio prvi cross-dresser, muškarac koji se odvažio preodjenuti u suprotni spol kako bi spasio djevojku. Status likova isključivo u komedijama trajao je do 1980. Pa tako i turska verzija klasika Billyja Wildera ‘Neki to vole vruće’ sadrži drag scenu među tadašnjim fatalnim Onurima: Sadri Alışık and İzzet Günay. Posljednji je put cross-dressing kao motiv korišten u komediji 1984. I to u klasiku ‘Şabaniye’ koji prati skupinu muškaraca koji skrivaju svoje identitete izdajući se za žene.
Povod za prvu konkretnu trans priču bila je pak izrazito medijski popraćena promjena spola turske pjevačice Bülent Ersoy u osamdesetim godinama prošlog stoljeća u filmu ‘Beddua’ (engleski naziv: Damning) u kojem je zvijezda tumačila glavnu ulogu. Međutim, pravi je kontrast komedijama udrio Atıf Yılmaz 1993. Filmom ‘Gece, Melek ve Bizim Çocuklar’ (The Night, the Angel and Our Gang) realnim i bolnim pogledom na žive trans osoba koje su prisiljene baviti se prostitucijom.
2010. obilježio je film ‘Teslimiyet’ (Drugi anđeli, kojeg je zagrebačka publika mogla pogledati u prošloj sezoni Queer MoMenata), debitantsko ostvarenje Emre Yalgın o životu trans zajednice u Istanbulu u kojem su naslovne uloge ali i produkcijske zadatke obavljali upravo trans aktivisti.
Prošlu je godinu, pak, obilježio film koji je predstavio najneobičniju plejadu likova ‘Zenne’ (eng. Dancer) – baziran na životnoj priči Ahmeta Yıldıza kojeg je upucao otac nakon što mu se autao. Glavni je lik filma flamboyant i autan drag performer. Film je naišao na opće oduševljenje unutar turske zajednice, a hvalili su ga i aktivisti zbog obrade tema zločina iz mržnje i gej muškaraca koji su prisiljeni služiti vojsku. Zenne je nagrađen na nizu festivala prošle godine u kategorijama režije, scenarija i uloga – a turska se zajednica samo nada: da bar ovakvih likova u domaćoj kinematografiji bude još i više!
Evo i trailera:
