FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Terraneo album sjećanja

objavljeno:

14. 08. 2012.
Terraneo album sjećanja

FOTO: Terraneo 2012

Terraneo festival je vjerojatno nešto što je među mladom glazbenom publikom diglo najviše prašine u zadnjih nekoliko goina osim, složit će te se, petog jubilarnog albuma Zorana Jelenkovića. No šalu na stranu možda sam kao fetivi Šibenčan pristran, ali uigrana ekipa, pozitivan duh i dobar koncept su pokazali da se dobar projekt može napraviti na lokaciji koju zovu “grad slučaj”. Prvenstveno dobra glazba (i to mnogo nje), jeftino kampiranje, kupanje, predavanja, radionice, a od hrane za svakoga po nešto, mjesta za pogrešku i nije bilo mnogo.

Već zorom ranom u ponedjeljak, poučeni kamperskim iskustvom, počeli su pristizati busevi puni sunčanih naočala, velikih naprtnjača i slamnatih šešira. Kamp se ubrzano popunjavao unatoč činjenici da je predfestivalski dan na Akustika stageu predstavljao samo mlade Beta Bombe iz Supetra i Ernu koju smo mogli vidjeti već na nekoliko lokacija u Zagrebu (osobito navečer na pivi kod mojih frendica).

Headlineri razočarali, manje poznati bendovi oduševili

Prvi festivalski dan je za mene bio razočarenje, no isključivo radi vlastitog idiotizma pa sam tako propustio Annu Calvi, Goribore, a onda i The Notwist, bend koji mi je bio prisamom vrhu liste “must see”. Možda sam trebao jedan post-it na podlaktici, “muzika ispred pive / pazi na raspored”. Ono što bih na samom početku izdvoio je izvrstan nastup The Ting Tingsa. Dvojac je na Terra (glavnom) stageu pokazao da nisu samo pop poskočica iz VH1-ovog jingla. Publika je bila iznenađena, ali Katie kaže da ni ona nije nista manje, pa tako je mislila da će se ljudi odazvati na njihov stage u puno manjem broju.

Moram priznat da mi je ipak prvi dan obilježio nastup 65daysofstatic na Aqua stageu. Bura, post-rock i brzo usklađivanje frekvencija s auditorijem su napravili to da će većina ljubitelja malo eksperimentalnijeg rock zvuka ovo nazvati ovo možda i najboljim nastupom festivala. Ja sam nakratko po završetku koncerta ostao bez komentara jer sam morao skupljati vilicu po podu od oduševljenja.

Jurilo se na glavni stage na Thievery Corporation drage goste na mojim listama za opušteniju glazbu. Iako je ovaj nastup predmet kontroverzi pa ga mnogi dižu u nebo, ja moram priznat da sam žurbu požalio. Možda do izvedbe, do set-liste ili do položaja Saturna, ovaj nastup me ostavio ravnodušnim kao program Laburističke stranke. Nakon njih je nastupila zato izvrsna Groove Armada koja je prema očekivanjima digla ekipu iz mrtvih šetajući kroz svoje manje i veće hitove koje su skupili u zadnjih 15 godina. Iako su bili veliki headlineri propustio sam Frendly Fires, ali se u selu priča da je da kvaliteta nastupa ni reakcije publike nisu bile jako dobre.

Po milijunti put Dječaci

Drugi dan mi je započeo sa Dječacima koji su nastupali na Aero(trećem) stageu. Posebno nisam bio skoncentriran na izvedbu, a i nije mi se guralo kroz stisnutu masu utoliko što sam njihove lajave gubice ne samo čuo već mali milijon puta već i u koje kakvim zabitima Lijepe Naše. Iako je Aero bio predviđen uglavnom za izvođače s jugoslavenskog govornog područja ipak mislim da je propust organizatora staviti ova dalmatinska klepetala u prostor koji će biti adekvatan količini publike, no moram priznati to ponekad i nije najlakša procjena.

Više iz kurtoazije i znatiželje lagano sam se prođirao do maina na kojem su bili The Rootsi. Prema riječima ljubitelja, a i kritike imali su izvrstan nastup. Pošto definitvno nisu moj par postola (I must say I hate kitten heel), a opus gotovo ni iole ne poznajem nisu ovaj par nogu uspijeli rasplesati. To nije niti približno tip muzike na čiji koncert mogu doći na bam! i da me samo tako ponese. Po onome što sam čuo od onih koji su pristalice takvog zvuka, ne može im se zamjeriti niti tona.

Na mainu su te večeri nastupale moje zvijezde večeri Digitalism kojima ovo nije prvi nastup na hrvatskom tlu, ali zato je za mene bez premca najbolji. Stvari i hitovi su se samo pretakli iz jednih u druge, a ekipa se nemilosrdno rasplesala. Tko im može zamjeriti – valjda nisam jedini koji ima sweet spot kad Jence zgrabi mikrofon. Žurka se nastavila do ranih sati na Aero stageu gdje nas je s zidića uz hangar gledao organizator Mate. Jutarnje sunce je s nama dočekao DJ Brka kojeg smo uspjeli izmusti još za jednu stvar pa smo napustili prostor festivala nešto prije devet ujutro.

U strahu sam dočekao taj treći dan da me ne bi kojim slučajem zveknuo umor, ali očito nisam toliko slaba greda za kritičan progib. Nešto prije deset sam se objavio na stage na kojem je svirao The Jon Spencer Blues Explosion. Momci su rokali jako dobro, ali od preklasičnog rock izričaja pali su mi tlak u krvi i koncentracija. Moram priznati da mi je pažnju okupirala na par minuta činjenica da se sam Jon krece u hlačama nepoznata materijala koje izgledaju kao da su vakumirane preko njegovih nogu. Mislim da bi mnoge zagrebacke tetke rado otišle na instrukcije oko zakopčavanja.

Raščagane marionete pred Parovom Stelarom

Također, na Aqua stageu su bili i i idući izvođači na mojoj check listi. Iako su trebali nastupiti u 23:30 Swansi su kasnili pola sata, na nijedan koncert nisam morao toliko čekati. Iako sam ovaj nastup isčekivao s visoko postavljenom letvicom za skok (vidjelo se to u nervozi i ostatka mnogobrojne publike) nekako nisam primjetio da je previše ljudi ostalo oduševljeno. Rekla mi je frendica, studentica na glazbenoj akademiji: “Koliko samo ovo čekala, a ono 2 sata bačena uzalud”. Ta polovica nastupa na kojoj sam bio je bila neartikulirana i nedoživljajna. Sva ta količina ekspresije izgledala je kao da curi kroz pukotine u betonskim podovima.

Pomalo razočaran hodočastio sam za main staga, a tako slučajno sam naletio na ostatak Queer.hr-ove redakcije koja je došla pohoditi oltare melankolije. Baš kao i očekivano uz puno raznosenog dima na pozornicu je ušetala trojka u crnom. Publika je bez prestanka s njima pjevala u glas privjence s prvog albuma, a i single “Angles” s novog albuma. Imam dvije veoma osobne zamjerke; prva je to da Crystalised koja je jedna od rijetkih malo bržih lagano plesnijih stvari je bila usporena, a druga zamjerka je skraćivanje, mom malom crnom srcu, najmilije stvari, a to je intro. Da. Ja sam jedna od onih budala koja sluša 10h The XX – Intro na jubitubiju. Vidjelo se da je to uigrana set-lista i nastup, ali stvarno ima moram zahvaliti na tome što su napravili točno ono što sam očekivao i omogućili mi mizantropski trenutak tužne osamljenosti, a da sam i dalje okružen tisućama ljudi. Opravdali su očekivanja i jaukanja koja traju već godinu i pol na facebook stranici Terranea.

Za mene ništa manje nije bila očekivana ni electro-charlston senzacija sa ulica Beča. Parov Stelara sam propustio ove godine u Kinu Šiška u Ljubljani i tek sad žalim koliko bi trebao. Scenski nastup i energija spojili su nas nekim čudnim koncima u male raščagane marionete. Zatvaranje za mene osobno nije moglo biti bolje. Clash tradicije, modernog, raznolikost ekipe i užasno seksi pjevačica Cleo su definitivno osvjetlali obraz zatvaranju zadnjeg velikog dana. Bili tko pao u komu da su svirali još koju stvar sa starijih albuma Shine i Coco ostat će misterij, ja samo znam da me je nesvjestica počela hvatati već nakon prvih nekoliko tonova kad su za zadnju stvar odlučili odsvirati Matildu. Glazbeni je program za mene s time završio. Ni sam ne znam koliko bolji zaključak mogu tražiti.

Ljetni festival stigao u moj grad

Isto kako i sam za sebe povukao nekoliko pouka tako mogu i za Terraneo. Po svim iskustvima mislim da je kamp nešto što se razvija programski i i idejno u najboljem smijeru, pa se čak i osoblje skompalo s gostima. Moje lezbe imaju samo riječi hvale za zaštitarke ;) . Definitivno ono što pronalazim kao veliki nedostatak je chill-out zona. Ponekad nisi voljan slušati muziku, jesti i raditi bilošta. Ponekad ti se samo valjuška negdje gdje je fino i ugodno, još ako postoji i netko da ti u tome pomogne…pih. Treba pripaziti također i na komercijalizaciju. Cijene od karata, preko kampa, pa sve do hrane su poprilično porasle. Posebice me dira hrana. I Šešula i Vegeraj su prošle godine imali veće porcije, a od 20 do čak 70% niže cjene. Ljudi kuže pohlepu. Prostor postaje također i premalen za količinu ljudi koju prima. Reorganizacija bi dobro došla iako koncept sa hangarima koji razbijaju zvuk odlično funkcionira, ali glavna aleja je postala preuska za količine ljudi koje moraju prolaziti.

Iako je tek druga godina užasno sam se emotivno počeo vezivati za ovaj festival, pa tako sad ljeto već vidim kao gotovo i iščekujem nove najave i novo ljeto. Lijepo mi je jer je nešto najbolje što se dogodilo mom rodnom gradu u popriličan broj godina. Drago mi je što mi prijatelji dođu. Volim se prošetati bez opterećenja festivalom s dečkom za ruku. U glazbi i izboru uistinu uživam. Već drugu godinu za redom mi Terraneo kroji jedan krasan album sjećanja, a želim da se tako i nastavi.

Foto: Darko Vaupotić/Queer.hr


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike