autor:

Igor Grabovac

U vrijeme Olimpijskih igara možemo jednom u 4 godine na državnoj televiziji gledati neki sport koji nije nogomet. No, profesionalni sport često prate kontroverze i skandali. Jedan od novijih je vezan uz mladu kinesku plivačicu Ye Shiwen. Nakon što je isplivala i postavila novi rekord u trci 100 m slobodno, oglasio se predsjednik Svjetskog udruženja plivačkih trenera John Leonard koji je optužio ne samo mladu sportašicu već i cijelu kinesku olimpijsku delegaciju za doping, a dalje i dao naslutiti da sumnja i u spol plivačice.

Amerika vs Svi ostali

Postoji jedan problem koji imam s americanus vulgarisima koji naseljavaju prostor SAD-a, a to je njihova uvjerenost u nadmoć ideologije, pameti i moralnih vrijednosti iznad svih ostalih.

Dobra stvar kod Amerikanaca je ta što se gotovo svakodnevno dogodi neki skandal koji ih malo spusti na zemlju; konzervativni političari na Grindr-u, svećenici ulovljeni u preljubu s muškim seksualnim radnicima. Ili ulove slavljenog olimpijca s jointom na tulumu. Drugi veliki problem je doživljavanje svega kroz prizmu novca, uključujući i sport. Zato su glatko odbili jadnog Phelpsa kada se drznuo reći kako želi u mirovinu dok je na vrhu, a sada jadni Phelps doživljava upravo ono što nije htio. Izgleda da će jadni Michael morati zapaliti bar dva odjednom i nadati se kako će ga izbaciti iz repke.

Ulazi Ye Shiwen

Zamislite sada kada se mlada kineskinja usudila ne samo potući američke suparnice nego i postaviti novi rekord i to u zadnjih 50 m ubrzati i više od jadnog nam Phelpsa prije jointa. Što je dakle greška Ye Shiwen? Kineskinja, žena, 16 godina, sve nekako pogrešno i devijantno od muškog, 25 godišnjeg Amerikanca.

Leonardova skepsa je u principu opravdana, svaki veliki skok u rezultatima i postavljanje rekorda zaslužuje provjeru no reći kako “Kinezi imaju poznatu povijest s dopingom” te kako “nitko ne može napraviti plivati brže od muškarca čak ni da je super-žena”.

Nakon takvih šovinističkih izjava nije ni čudo da su se neki zapitali postoji li povezanost između Caster Semenye i Ye Shiwen?

Doping

Korištenju sredstava koji poboljšavaju nastupe sportaša na natjecanjima ima dugu povijest i kako to obično biva, koliko god se trudili naći načine da se nedozvoljena sredstva otkriju, toliko brzo nastaju nova sredstva koja se teže nalaze.

Popis zabranjenih lijekova uvelike se razlikuje od najpoznatijih steroida, zabranjeni su mnogi lijekovi kao i lijekovi koji služe kako bi se ubrzalo izlučivanje metabolite nekih supstanci.

Problem je i da se neka sredstva nalaze na popisu zabranjenih lijekova, a potom se maknu s popisa. Sportaši koji su bili pozitivni na takve supstance i kojima je oduzeto odličje, kasnije ipak ne dobiju odličje natrag.

Osim lijekova problem predstavljaju i infuzije eritrocita pred natjecanja kao i novije područje različitih genetskih modificiranja sportaša.

Spol i rod i između

Spol je biološki determiniran i razlikujemo 3 mogućnosti: ženski spol, muški i intersex tj. međuspol. U nekim slučajevima određivanje spola jest kompleksno ali ne i nemoguće. Spol se pripisuje svakom novorođenčetu prilikom rođenja temeljem vanjskog izgleda spolnih organa i to je u najvećem postotku slučajeva točno i ne predstavlja problem. Takav način određivanja spola je fenotipski. Ako liječnici prilikom rođenja djeteta ne mogu odrediti spol zbog nejasnog izgleda vanjskih spolnih organa ide se na daljnje analize: kromosomski (gdje se temeljem kariotipa vidi je li osoba XX žena ili XY muškarac), gonadalno (kakve spolne žlijezde osoba ima) te hormonalno (kakva je koncentracija spolnih hormona).

Za razliku od spola, rod je sociološka konstrukcija koja govori kako se pojedina osoba osjeća. Rod je sve ono što podrazumijevamo pod ženu ili muškarca, kao takav rod može ili ne mora biti u skladu s biološkim spolom pojedine osobe.

Interseks, tj. međuspol, su različiti poremećaji u razvoju embrija koji dovode do toga da se ne može spol nedvosmisleno odrediti kao muški ili ženski ili zbog nekog poremećaja u funkcioniranju stanica se tijelo drugačije oblikovalo iako nema kromosomskog poremećaja u podlozi. Jedan od najčešćih takvih poremećaja je upravo poremećaj testikularne feminizacije danas poznatiji kao sindrom neosjetljivosti na androgene odnosno Morrisov sindrom kod kojeg dolazi do poremećaja u receptorima na stanicama u tijelu zbog čega se osoba koja je genetski i gonadalno muškarac razvija kao žena jer stanice ne reagiraju na testosteron koji se tijelo proizvodi. Samih interseks poremećaja ima više od 300 i prelaze okvire ovog članka. Važno je znati da interseks osobe trebaju biti obaviještene o svojem statusu i imati pravo glasa glede liječenja. Jednako, konsenzus unutar struke je nedvosmisleno pokazao kako je u nekim slučajevima bolje i ne reći potpunu istinu zbog teških posljedica po psihičko zdravlje pojedinca.

Testiranje spola u sportu

Stvar je koja predstavlja veliki problem iz nekoliko kuteva; djeluje vrlo poražavajuće za sportaša ili sportašicu, uništava samopouzdanje i najvažnije, djeluje pogubno na dostojanstvo čovjeka. Unatoč medijskim pisanjima, testiranje spola je više iznimka nego pravilo, no i dalje predstavlja veliki izazov i skandal kada se dogodi.

Upućivanje sportašica na takve preglede i analize nije hir mizoginih liječnika i olimpijskih odbora nego je proizašao iz potrebe zbog nekoliko slučajeva proguravanja muških sportaša kao ženske. Pritom, naglasit ću kako se ne radi o transspolnim sportašima i sportašicama.

Takve provjere jesu ekstenzivne i baziraju se na endokrinološkim, ginekološkim i internističkim pregledima i na kraju donošenja same odluke. Odluke jesu često bile kontroverzne i u nekim slučajevima potpuno krive, tako su recimo ljudima koji imaju mozaicizam (dakle, samo u nekim stanicama u tijelu imaju drugačiji kromosomski raspored) zabranjivani nastupi i oduzimane medalje, iako, danas znamo da za takvo što nema razloga. Primjer je Poljakinja Ewa Klobukowska kojoj je oduzeto zlato 1964. godine.

Kada su u pitanju transspolni sportaši i sportašice njima je dopušteno sudjelovanje na Olimpijskim igrama u spolu koji su promijenili pod uvjetom da su prošli kirurški tretman ili su minimalno dvije godine pod hormonskom terapijom, te naravno da im je promjena spola službeno priznata.

Gledajući tako sportska udruženja jasno diskriminiraju interseks osobe koje često nisu niti same svjesne svog stanja niti im to stanje ikako pomaže ili odmaže u postizanju rezultata. Nekoliko stručnjaka sportske medicine jasno se već oglasilo kako se takva praksa testiranja spola mora ukinuti zbog razloga koje sam već naveo u članku. Vjerujem kako će se i tome stati na kraj uskoro.