FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

U neobaveznostima

objavljeno:

11. 07. 2012.
U neobaveznostima

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

U neobaveznostima

Prilazi mi jedno mlado biće, doista mlado, i kaže: „Znaš li što samo jednom možeš napraviti u životu?“ Ja ga zbunjeno pogledam i kažem: „Ne.“ Kao da nikada nisam razmišljao o tome. Kao da me to ne pita dijete rođeno 2004.

Kaže ti on meni, na tren, za mene, potpuno samouvjeren: „samoubojstvo“. Ja mu ništa na to ne kažem.  Nisam znao što da mu kažem.  Uplašilo me to mlado biće. Znam da ono što reproduciramo dovoljno dugo nam postane istina, realnost, stvarnost. Nazovite to kako god želite.

povezane vijesti

Pričat ću ipak neku drugu priču.

Postoje dva bića. I za njih je ljeto. I vrelo im je. Postoji i jedan ventilator. Oboje njih imaju tu neku jesen duše, zimu duše ili obećani ili naslijeđeni folklor. Takav im je karakter, takvo im je prvo mjesto, ono koje ih je formiralo, ono koje ih je rasformiralo. Oni s tim imaju i nemaju veze. Ovo „stvarnije“ vrijeme ne interferira s ovim u duši. Onako, te dvije duše su poprilično slične. Drugačije su im životi krenuli. Možda čak vole i iste pjesme i iste poglede i isti stereotipi su im kodirani u mozgu. Možda. Ne znaju čak ni što s tim.

Kada se ta dva bića sretnu u ovoj uzavrelosti onda razgovaraju o glupostima. Jedno biće govori drugome uvijek istu priču, a to je da se sjeća kada su i kako se sreli prvi put pa onda priča da ga zna iz ove ili one priče. Ovo drugo biće se naivno osmješkuje. Nema što za reći. I da ima, ne bi. Ne zna zašto ne bi, istini za volju.

Te dvije duše se skidaju do gola. Čupaju si spolovila. Boli ih. Jako ih boli. Glume orgazam. Naprave istu radnju tri put za redom. Puše cigarete. Piju jedini dostupan alkohol iz kuhinje. Možda i podrignu. Soba je pregrijana i prozori su zatvoreni. Samo ventilator pokušava dati svježinu ovoj sobi, ovoj situaciji, ovim osobama.

Iskomentiraju grad iz kojeg su, grad kojeg se stide. Žele dijeliti smijeh, nevolju, ali ne znaju. Ne vide se kako bi se željeli vidjeti. Ispunili su si prvu želju. Ta želja je bila tijelo. Njihovo u odnosu na nečije. Oba jednako nesavršena. To izgleda da je bila prva i izgleda da je bila zadnja želja.

Ta želja je bio alkohol. On je bio pretpostavka. On je bio gorivo. Možda i razlog, ali s tim ne znaju još uvijek živjeti. Možda i ne moraju. Možda stvarno ne moraju. Možda nikada neće morati. Kao kod Duras.

Dogovor za susret je bio potpuno neobavezan. To je jedna strana nekoliko puta podebljala. Kada je neobavezno to onda svašta može opravdati. Npr: loš orgazam, neponašanje ili antiponašanje, lošiji odabir alkohola, neopranost, poluizražajnost, razgovor o bivšima sa suzama itd.

Kategorija i zahtjev „neobavezno“ karakteristična je za gej kulturu (uz široku opasku- „ako ona postoji“). Par je razloga tome. Prvi je, naravno – društvena nereguliranost koja podržava građansku nejednakost iz koje dolazi informacija „sudionicima“ ove kulture da, s jedne strane – mogu raditi bilo što sa sobom i svojim, a s druge strane „zajednica ima mišljenje o tome, a to znači da ne podržava, zapravo“. Nakon tog društvenog komentara društva društvu dolazi emocija ovoj maloj zajednici. Emocija koja se ne može izraziti postaje mehanizam ili preciznije- obrambeni mehanizam. Ideja je da se od početka zna jasno na čemu smo. Tu se , naravno radi i o privilegiji nad terminima. Nekome je naprosto dostupniji izraz „neobavezno je“, a nekome „obavezno je“. Vrlo često taj odabir nema nikakve veze s pojedincem. Vrlo često to ima upravo svekoliku vezu sa stanjem društva i društvenih odluka u tome i u puno prijašnjih političkih trenutaka koji su odlučivali „sudbinu dakle karakter“ društva.

Misli se da je „neobavezno(st)“ stanje otvorenog uma, karakteristika otvorenog uma. Mislim da nije. Mislim da je ta odluka, karakteristika još samo jedan oblik ispoljene, loše ili tragične ili toksične indoktriranosti.

Smatram da mi ili  mi kao drugi  ne smijemo upasti u tu čarobnu zamku ovog izraza jer je on apsurd sam po sebi. On gotovo pa da ništa ne znači. On ukida elementarne vrijednosti poput: odgovornosti, pristojnosti, uljudnosti, ljubavnosti, srčanosti čak i onda, čak i kada je dobro ili sjajno isperformiran. Izraz upućuje na legitimaciju svih antivrijednosti, na potrošačku ljubav, na konzumerizam odnosa, na neoliberalno shvaćanje ljubavi i ljubavnog.

Nadam se da se slažemo kako su gore spomenute vrijednosti zapravo Vrijednosti.

Ako se razumijemo a nadam se da se razumijemo.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike