FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Između životinjskog i božanskog

objavljeno:

3. 03. 2011.
Između životinjskog i božanskog

autor:



Poznato lice u nepoznatoj grimasi. Sigurno ste i sami barem jednom bili iznenađeni izrazom lica koje ste na vrhunca strasti vidjeli na svom partneru/partnerici. Lice između užitka i boli, između životinjskog i božanskog.  Jedni su pri tome tihi, te je ponekad potrebno postaviti pitanje: Jesi li?, a drugi će svojim iskonskim krikom dati do znanja da su gotovi i usput vjerojatno probuditi susjede. Kakvo god to lice bilo i kakva god bila njegova zvučna kulisa, riječ je o jednom od najintimnijih izraza. To je nešto što (vjerojatno) nećemo podijeliti ni s roditeljima pa čak ni s najboljim prijateljima. Na pornićima, koji po svojoj definiciji uključuju seks, u devedeset i devet posto slučajeva vidjet ćemo lažnu grimasu užitka i odglumljeno dahtanje. Kratki dokumentarni film „Face“ (Lice) australske redateljice Adele Wilkes hvata onaj iskreni privatni izraz. Film je baziran na umjetničkom projektu „Beautiful Agony“ koji okuplja video snimke, autoportrete par tisuća ljudi koji su snimili svoje lice tijekom orgazma. Iako tu nema golotinje, ni jedne jedine sise na vidiku, gledajući i slušajući te snimke znamo da prisustvujemo, pomalo voajeristički, nečem osobnom, privatnom, intimnom. Tijekom polusatnog dokumentarca autorica kombinira orgazmične snimke ljudi različite dobi, spola i seksualne orijentacije s intervjuima koje je kasnije radila s njima. Paralelno, ona, koja je navikla biti iza kamere, odlučuje okrenuti objektiv prema sebi i snimiti vlastitu „beautiful agony“ (prekrasnu agoniju). Vidimo njezin napor da se opusti, trudi se naći pravo mjesto, položaj tijela, dopustiti si da bude izložena i ranjiva i konačno – svršiti. Film „Lice“ dio je većeg projekta „Anatomija“ u kojem različiti autori rade polusatne dokumentarce koji problematiziraju odnose umjetnosti, seksa i tijela. Film se na Zagreb Doxu može pogledati u petak u 22 sata, a moja preporuka glasi: Go for it!

Jedini film koji na ovogodišnjem zagrebačkom festivalu dokumentarnog filma direktno bavi queer tematikom je film „Obiteljska stvar“ koji je na programu u subotu u 22 sata . Trebaju li/smiju li gej ljudi imati djecu? Naravno da smiju, bila bi naša prva reakcija, toliko je odbačene djece koja su željna roditeljske ljubavi i svaki bi čovjek, bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju, trebao imati pravo biti roditelj. No, odmah zatim postavlja se pitanje kako je biti dijete gej roditelja, kako je odrastati s dvije mame ili dvojicom tate, koliko je teško podnijeti teret etiketiranja i to ne zbog sebe nego zbog nekog drugog. Portret obitelji koji je napravila Sarah Hurst u polusatnom dokumentarnom filmu „Obiteljska stvar“ sve je samo ne konvencionalan. To je daleko od obitelji kakvu smo mogli vidjeti u igranom filmu „The kids are all right“ (Lisa Cholodenko) u kojem dvije lezbijke vode uredan obiteljski život i ni po čemu se ne razlikuju od bilo koje američke obitelji srednje klase. Ne, ova obitelj je uistinu something special. Lukas je dečko u svojim dvadesetima čiji roditelji, i majka i otac, preferiraju isti spol. Iako je cijeli grad znao za to, kako oni tvrde, on je shvatio da su mu roditelji „malo“ drugačiji tek s 14 godina. Sad kad pogleda obiteljske albume shvaća koliko je bio naivan, ali kome bi palo na pamet pitati svoga oca: jesi li ti gej? Čak je i ime dobio po dečku s kojim je njegov otac bio u vezi trideset godina. Lukas je osim neuobičajenog backgrounda naslijedio i vođenje obiteljskog posla – bara „Schluggstube“ kojeg krase ekscentrične dekoracije i osebujne mušterije. Oni nisu izvana pokušavali imati fasadu savršene obitelji, nisu ništa skrivali, nego su, naprotiv, „živjeli punim plućima“, burno i ekscentrično. Bio je to koloplet dobre zabave, nepresušnih rijeka alkohola, raskošnih modnih revija i ljudi koji uzimaju od života sve što mu mogu uzeti. Njih dvoje sad su pomalo čangrizavi starci koji komuniciraju tako da se svađaju, no usprkos svemu, ili zahvaljujući svemu, ostali su povezani, pazeći jedno na drugo i voleći se na neki svoj način. Na primjeru Lukasove obitelji vidimo da obitelj može biti disfunkcionalna, pomaknuta i drugačija, no svejedno biti obitelj. Got the point?


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike