autor:

Kosmogina

Bila sam očarana Sofijom od prvog trenutka našeg poznanstva, odmah sam se u nju zaljubila. Brzo sam se uvjerila da osim izraženih fizičkih atributa, i karakterno odstupa od svih koje poznajem. Neporočna je, stabilna, samostalna, preduzimljiva, oštroumna, a uz to, nenadmašno interpretira napamet pregršt češke, slovačke i ukrajinske poezije, plus kuha skoro podjednako dobro kao moja mama. Osim što je lijepa kao filmska diva, zgodna kao atletičarka i pametna ko Google, ona prosto isijava pozitivnu energiju, karizmatična je poput božanstva, otvorena, iskrena, i što je najvažnije, stalno je nasmijana. Kada smo se upoznale, rekla mi je da je diplomirala književnost i da u iščekivanju posla već šest mjeseci radi kao plesačica u jednom noćnom klubu. U ovim teškim, kriznim vremenima kada obrazovanje nikako ne može pristojno da se unovči, plesanje u noćnom klubu je sasvim prihvatljivo kao privremeno, prijelazno rješenje.

Prvih par mjeseci našeg zabavljanja uglavnom smo se viđale kod nje. Dolazila sam predveče, a rastajali bismo se prije njenog odlaska na posao u 22 h. Uživale smo razmjenjujući nježnosti, vodeći ljubav, praveći klopu, čitajući jedna drugoj Lautreamonta, Baudelairea, Rimbauda i Apollinairea, gledajući ženske filmove ili šetajući uz rijeku. Sve teže sam se rastajala od nje, tako lijepe, vedre i neodoljive, kojoj noć tek počinje. Mrzovoljno sam se vraćala doma rasklimatanim busom ka periferiji, u tjeskobni stan mojih roditelja, koji ni ne slute da im je kćer lezbijka.

Ne volim noćne izlaske. Clubbing me užasava zbog gužve i buke, a za to nemam ni novca jer sam nezaposlena, nesposobna kokoška. Naše razbuktale strasti, slična interesovanja i magnetska nepodudarnost karaktera, doveli su do toga da mi je Sofija spontano predložila da se preselim u njezin prijatni, iznajmljeni stan u centru. Stalno me je zvala da svratim u “Romansu” – klub u kojem radi, da odgledam njen nastup, ali ja nisam mnogo društvena osoba. Što zbog love, što zbog toga što sam labilna, usred terapije skidanja s antidepresiva, uporno sam to izbjegavala.

Jednog dana, rekla mi je bez uvijanja:
- Ljubavi, treba na vrijeme da saznaš da ja radim kao striptizeta. Nadam se da ti to ne smeta.
Bila sam zapanjena, no nisam dozvolila da bude upadljivo. Prasnula sam u smijeh (nekontrolirano) i odgovorila joj (prividno bezbrižno):
- Wow bejbi, ali zašto mi to nisi ranije rekla? Zar tu postoji neki problem? Ako si ti zadovoljna svojim poslom, meni to nimalo ne smeta.
- Zaista?
- Zaista! Blesušo, baš me briga što se skidaš gola pred muškarcima. Oni te samo gledaju a ja te imam cijelu. Doći ću u klub ovih dana, postajem radoznala.

To nije bilo istina. Glumila sam. Bila sam u šoku, a neka teška, tvrda kugla odjednom formirana u mom stomaku, rasla je sve više ispunjavajući me paničnim strahom, užasom i bespomoćnošću. Ne mislim o sebi da sam konzervativna. Ali znam da sam patološki ljubomorna. To je usko povezano s depresijom, ustanovila je moja terapeutkinja. Ne liječim se samo od depresije, već i od opsesivne ljubomore koja me potpuno devastira. Uzrokuje mi tahikardije, gušenje i halucinacije. Teška je to bolest. Vjerovala sam da sam je pobijedila, ali sam tad shvatila da nisam. Tako je počela moja agonija.

Gorile na ulazu su me odmjerile potcjenjivački i pustile da uđem tek kad sam izgovorila njeno umjetničko ime: Glorija. U “Romansi” je pakleno. Buljuk napaljenih frajera, starijih i mlađih, ispijaju galone viskija, puše tompuse i nadrkavaju moždane vijuge trudeći se da reanimiraju neposlušne, usahle pimpeke. Vlažnim pogledima gutaju obnažene cure koje se njišu, meškolje i obigravaju ispred njihovih noseva. Plesačice se smjenjuju na petnaestak minuta. Kao da su izašle iz istog kalupa – napumpana usta i sise su im istog oblika; imaju jaku šminku, nadograđene nokte, jeftine krpice iz sexy-shop-a, a različite tetovaže i vlasulje. Forsiraju tipične pokrete trbuha i dupeta, vitlaju nogama, grudima i ramenima. Razgibane su kao gimnastičarke, pa vise sa šipke široko razmaknutih nogu, glavom naopačke, ili su groteskno usporene i trapave, možda previše drogirane da bi bile šarmantne… no sve su one manje-više GOLE. Dok je jedna na stageu, druge šaraju oko stolova i animiraju goste mameći ih da piju što više, što skuplja pića. Ne ugledavši moju Sofiju (aka Gloriju), goreći od iščekivanja, preplavljena neprijatnošću, sakrila sam se u kut i cevčila mineralnu vodu koju sam platila pet eura.

Kada se na podiju pojavila Glorija, nastupila je opća euforija. Njoj silikoni zaista nisu potrebni. Ona zrači prirodno magičnim seksipilom. Leluja zanosno u crvenom, čipkastom negližeu, u zlatnim satenskim sandalama s vrtoglavom štiklom, koje je na moje oči prošli tjedan kupila i platila ih (meni nepojmljivih) sto eura. Mislila sam da je to puko istjerivanje ženskih hirova, a ne poslovna potreba.

Užagrelih očiju, tri napaljena mamlaza za VIP stolom, neartikulirano se keze, mumlaju i balave tik ispred njenih koljena. Protežu svoje ljepljive prste i nabrekle stomake oklembešene preko kožnih kaiševa, u pretijesnim košuljama s tamnim flekama od znoja, trudeći se da joj uguraju švicarske franke u halter i čarape. Ona im se smiješi, ohrabruje ih! Moja Sofija – nečija Glorija. Odvratna čudovišta pokušavaju očima prodrijeti u unutrašnjost njene pičke, sa idejom da tu zauvijek ostanu, sretni i spokojni. Ona im nesebično otkriva svoj božanski dar u punoj raskoši, u punom zamahu, sjedeći na stolici širi svoje duge, vretenaste noge, gracilno, gipko, bestidno, i počinje cijeli lokal da usisava u svoju maternicu, zajedno sa klijentelom, šankom, konobarima i stolovima. Dobijam iznenadne grčeve u trbuhu. Ritam glazbe i uzvike oduševljenja nadglušuje ludačko bubnjanje u mojim ušima i sljepoočnicama. Glorija se ljupko natrtila preko stolice s dupetom okrenutim publici. Spretno meša kralježnicom, bez žurbe ugurava u rektum ljubičasti kristalni dildo i nastavlja da pleše s njim u svojoj utrobi, kao da je to nešto najprirodnije na svijetu, kao da bi lagodno i lepršavo tako mogla otplesati cijelo Labuđe jezero. Ovacije u publici! Pokušavam da progutam glomaznu neurotoksičnu knedlu, formiranu od vlastite žuči i nemoći, koja prijeti da me uguši, dok drhteći provirujem iz mraka i promatram njen performans. Osjećam mišićni tremor u nogama, uši mi gore, ponestaje mi zraka, ne mogu se pomaknuti – paralisana sam. Pored mene u separeu odvija se “private dance”. Glorijina kolegica, izazovno objahuje oznojenog, zapenjenog Arapina s brčićima. Na stoliću kraj njih je boca šampanjca u posudi punoj leda. Prilazim, zaranjam ruke u led i njime trljam svoj vrat i sljepoočnice. Gledaju me s čuđenjem i nešto govore, ali ja ne čujem ništa. Istrčala sam napolje kao da me progone demoni, usput zapela o nečiji stol i čaše pune vina su tresnule o pod. Tumarala sam besciljno ulicama do jutra.

Sofija me je pozivom probudila u suton. Hladnokrvno mi je naredila da smjesta dođem kod nje. Bila sam psihički skrhana, još uvijek izbezumljena, izgrickanih noktiju, ali sam ipak otišla. Ako me izriba i šutne zbog ekscesa u klubu, praviću se da sve stoički, dostojanstveno podnosim. Cijenim kad me netko otkači sa stilom, uz racionalno obrazloženje, a ne podmuklo, bez ijedne riječi.

Bacila mi se u zagrljaj ridajući. Smirivala sam je poljupcima, lickajući joj slane suze sa trepavica i blijedih obraza. Kada se pribrala, govorila je tiho gledajući me u oči:
- Život često nadmašuje poeziju. Ljubavi jedina, vrlo dobro znam kako se osjećaš. Ja nisam slijepa i glupa bezosjećajna kučka. Vidjela sam kad si pobjegla van … od početka sam te zvala da dođeš tamo, a ti si odbijala. Šta misliš, otkud mi novac za studije, za hranu, stanarinu, garderobu, knjige, tečajeve jezika, high-tech gadget-e, putovanja, taksi, nakit, obuću?? Od rada! Od striptiza! Od samostalnog, poštenog, vrlo napornog rada. Još nešto, znaj da ja u svemu tome uživam! Lijepo mi je! Razvila sam čudesne tehnike plesa. Nisi vidjela ni dio toga. Hoću da ostanem sa tobom, da sve dijelimo i ne želim da se stidim bilo čega.

Oh Bože! Oh dobri blagi Gospode! Ledeni brijeg se oko mene otopio. Sve moje sumnje, sav moj čemer je nestao! To je žena koju obožavam, ma šta ona radila, ma čime se bavila!

Kroz suze, kajući se, bijesna na sebe, na svoju inferiornost i posesivnost, rekla sam:
- Ti si moje zlato!

- Naravno da jesam! – nasmiješila se gladeći mi kosu, – Ti si moj nebrušeni dijamant. Slušaj me pažljivo: Mimi je sinoć dobila otkaz. Zbog droge. U Romansi je jedno mjesto upražnjeno. Najavila sam te za večeras. Počinjemo odmah s probama. Iznajmiću ti sve što treba za prvo vrijeme i pokazaću ti sve fazone. Naviknućeš brzo, lako je. Doselićeš se kod mene i sve ćemo ubuduće zajedno. Možemo i u paru da nastupamo. Bićemo nenadmašan tandem! Ljubavi, samo ti i ja. Hajde sad da vidimo koje ime bi ti najbolje pristajalo.