autor:

Povodom vijesti o osnivanju nove udruge (KliK!-na-članak: Osnovana prva transudruga), razgovarali smo s njenim supredsjednikom. Noa Pintarić rekao nam je da udruga sjedište ima u Hrvatskoj, ali će svakako raditi i na regionalnim suradnjama, naročito s obzirom da je riječ o prvoj udruzi u regiji koja je osnovana za bavljenje tim temama.

Do sada se u regiji naravno po tom pitanju događale različite stvari: „Ono s čime sam upoznat je grupa samopodrške u Beogradu, preko Gaytena, a i Lorice imaju projekt „Put u prostranstvo“, te im upravo predstava ide po regiji.“

Predstava o kojoj govori je „U cipelama moga roda“ koja se inače nalazi i u programu događanja koja najavljuju Ljubljana Pride, a Noa napominje da su LORIce imale i edukacijske programe, dok je Kontra organizirala sastanke i radili su na pokretanju grupe samopodrške, te su zvani i TS aktivisti iz Srbije ne bi li zainteresiranima ovdje približili tematiku. To međutim sve nije bilo dovoljno. Upitali smo ga što je bilo potrebno da se iz neformalnih inicijativa dođe do „kritične mase“ potrebne da se osnuje udruga:

N. P.: Nije da se nije radilo, ali ipak je inicijativa morala doći iz trans “redova”, da se izrazim vojnim terminom.

Q.hr: Zašto je po tebi bilo potrebno da inicijativa dođe od strane transpopulacije?
N. P.:  Zato što se ipak radi o potrebama koje najbolje razumiju osobe koje se nalaze u toj situaciji, potrebe su specifične – medicinska posebice kod transseksualnih osoba.

Q.hr: S obzirom na neformalnost dosadašnjih inicijativa, je li uopće postojala sustavnija komunikacija s državnim institucijama? I koji su vaši planovi po tom pitanju?
N. P.:  Zvanična komunikacija koliko znam ne, bilo je izoliranih slučajeva koji su se obraćali institucijama. Naš primarni cilj je oformiti grupu samopodrške i definirati konkretne potrebe, nakon toga krećemo sa zahtjevima spram institucija.

Q.hr: Koji bi to bili zahtjevi?
N. P.: Već sada uviđamo da su to pravna i medicinska pomoć, ali zahtjeve treba konkretizirati na osnovu potreba zajednice i onda krenuti u akciju. Imat ćemo redovite sastanke s trans osobama u okviru grupe koje će onda dijeliti svoje probleme s drugim članovima – time ćemo vidjeti što je gorući problem, odnosno s kojim problemom se najviše članova susreće.

Q.hr: Dakle prvo vam je na rasporedu ustaliti sastanke članova? A dalje?
N. P.: Planiramo vrlo uskoro imati prvi sastanak i upoznati se uopće međusobno, jer do sada se uglavnom radilo o internetskim poznanstvima i nakon toga definirati prioritete koje ćemo ići rješavati. Također među prvim stvarima nam je u planu psihološko i pravno savjetovalište – to već znamo da je potrebno zajednici.

Q.hr: Spomenuo si i ideju povezivanja na regionalnoj razini? Smjerate li šire od toga?
N. P.: Radit ćemo također i na uspostavljanju veza s europskim i svjetskim trans udrugama, a planiramo i konferenciju koja bi okupila regiju – kao što su LORIce napravile – uz gostovanje aktivista iz Europe. Već sada smo u komunikaciji, doduše neformalnoj, s irskim TENI-jem – i naravno tu je TEGU. Uskoro je i TS konferencija u Dublinu pa ćemo i tamo imati predstavnike.

Q.hr: A tko je sve u udruzi i javljaju li vam se osobe zainteresirane za uključivanje?
N. P.: Članovi udruge su roditelji trans osoba, psiholozi, same transosobe, a pridruženi članovi su i partneri/ce TS osoba…Do sada smo zaprimili upite o volontiranju, o grupi podrške i o pravnom savjetovanju. Žele se priključiti udruzi, da, no nažalost mnogi nisu iz Zagreba tako da će im dolasci na sastanke biti malo otežani, ali radit ćemo na fundraisingu za takve situacije.

Q.hr: Traži se dakle pravna pomoć?
N. P.: Upiti o pravnom savjetovanju se odnose na proceduru o promjeni spola u dokumentima. Postoji pravilnik o načinu prikupljana medicinske dokumentacije za promjenu spola u dokumentima (LINK), koji je nedavno mijenjan. Promjena je utoliko što više nije potreban kirurški zahvat da bi se promijenio spol u dokumentima, i oko toga postoje pitanja. Baš zato nam i trebaju ti sastanci – da znamo sto se događa u zajednici, tj. zato nam općenito i treba udruga, baš zbog dijeljenja informacija a ne da je sve viva voce.

Q.hr: Što je po tebi najpotrebnije u ovom trenutku?
N. P.: Što nam treba je svakako službeni medicinski tim i da nam HZZO pokrije troškove kada nije u mogućnosti ispuniti sve zahtjeve procesa tranzicije, tim koji bi se sastojao od psihologa, psihijatra, endokrinologa i kirurga, znači tim koji se transparentno bavi tranzicijom. Na tome se doduše radi, i za sada imamo liječnike, ali tim nije kompletan što se kirurgije tiče. Dakle, htjeli bismo da postoji tim liječnika koji doista funkcionira kao tim, i to javno.

Q.hr: Dakle HZZO u biti nije u stanju ispuniti sve potrebno? Nemaju sve potrebne specijaliste?
N. P.: Da, nema na primjer urologa….

Q.hr: Misliš li da postoji zazor u medicinara od područja ili je problem u tomu što su neinformirani?
N.P.: Da, odnosno jako je teško motivirati liječnike jer kako ne postoji vidljivost TS zajednice tako se u javnosti, a i u struci percipira da nema potrebe. Što se mi nadamo promijeniti našom udrugom.

U udruzi kažu kako transseksualne i transrodne osobe u Hrvatskoj i zemljama regije većinom žive u vrlo teškim životnim uvjetima, a njihova se ljudska prava vrlo često grubo krše u gotovo svim segmentima života. Ovakva situacija i  vrlo specifične potrebe transseksualnih i transrodnih osoba, kao i zakonske prepreke s kojima se susreću ukazuju na veliku potrebu za organiziranim djelovanjem u smjeru unapređivanja  kvalitete njihovih života. S obzirom na legislativne promjene koje je najavilo Ministarstvo uprave, prvi korak je na putu, a radom udruge zakonske će odredbe vjerojatno lakše doživjeti i implementaciju. (Udruzi se možete sa svim upitima obratiti na mail adresu: [email protected])