Prošli tjedan od 07. do 12. svibnja u malom sveučilišnom gradu Linkopingu, održao se zanimljiv kongres: “Trans rights as human rights: the implications for trans health (care)” u organizaciji Sveučilišta i Sveučilišne bolnice u Linkopingu.

Kojih stotinjak zainteresiranih što znanstvenika, što aktivista iz Europe i SAD-a okupilo se kako bi razgovarali o najnovijim smjernicama vezanim uz prava transspolnih osoba i najnovijim praksama glede medicinske njege. Sam odabir Švedske kao zemlje domaćina nije bio slučajan; Švedska je naime na rubu donošenja novog zakona o transspolnim osobama o čemu ste već imali prilike čitati na našem portal.

Monstrum

Uvodno predavanje prvi dan održala je profesorica Susan Stryker. U našem kutu to je ime koje slabo odzvanja, dapače to je ime koje niti unutar hrvatske LGBTIQ zajednice nije dobro poznato. No, radi se o ženi koja godinama sustavno radi na proučavanju narativnosti, kulture i povijesti transspolnosti i transrodnosti. Uz to što je urednica temeljne knjige o transspolnosti (a i drugih) ona je i dobitnica poznatog nam Emmy-a kao autorica dokumentarca “Screaming Queens: the Riot at Compton’s Cafeteria”.

Stykerova je definitivno bila zvijezda kongresa, većina sudionika je hodala potpuno opčinjeni njezinom pojavom. Stoga ću se i pohvaliti i reći kako je bila velika čast biti pozvan na audijenciju i imati prilike par sati razgovarati s jednom od definitivnih začetnica proučavanja trans culture, povijesti i filozofije koja je iskazala i veliki interes za naš kutak Balkana.

Za one koji su upoznati s njom i njezinim djelovanjem neće biti čudno kako je odmah jutro otvorila sa šokantnim predavanjem naziva: “Trans health is queer, and queer isn’t healthy” u kojem je vrlo pažljivo i, mora se priznati, vrlo uspješno plela priču o transspolnim tijelima, pravu na autonomiju i kako transspolne osobe imaju sličnosti sa cyborzima i monstrumima i kako je vrijeme da se te riječi prihvate, zauzmu kao pozitivne i identificirajuće za trans zajednicu.

The Riot

Sljedećih par dana bile su uglavnom posvećene pravnim aspektima promjene spola, kako to postići i kako to regulirati i neizbježnim medicinskim predavanjima o hormonima i operacijskim postupcima. Takvu prilično suhoparnu i stručnu atmosferu promijenio je revolt nekih sudionika prema gđi. Iffy Middleton, glavnoj sestri londonske klinike za promjene spola koja je pokušala u svom obraćanju prikazati podatke bioloških studija na kadaverima koji su pokazivali neke razlike u mozgovnom ustroju transspolnih i cis-spolnih osoba. Ne birajući riječi, neki od aktivista su se vrlo brzo našli prozvanima reagirati te prilično nasilno verbalno se obračunati najprije s gđom. Middleton a potom i s organizatorima koji su pokušali prekinuti novonastalu predstavu i nastaviti s rasporedom.

Unatoč određenim greškama koje je gospođa imala u svom predavanju i stvarno nekoliko poprilično smiješnih i uvredljivih ispada metoda koju su odabrali neki od sudionika nije bila najbolja te je dovela do posve sumanute situacije u kojoj su se svi ostali predavači koji su cis-spolni (uključujući i mene) najprije jedno 5 minuta unaprijed ispričavali zbog možebitnih grešaka ili eventualno uvredljivog tona koji bismo možda slučajno koristili.

WPATH

Zadnji dan je bio rezerviran za psihijatre i njihovo poimanje rodne disforije, kao i planove ljudi koji rade na novoj klasifikaciji bolesti (ICD) koju očekujemo za nekoliko godina.

Ekskluzivno Vam prenosim riječi dr. Cecilie Dhejne, voditeljice Klinike za promjene spola pri Sveučilištu Karolinska i članice radne skupine za poremećaje seksualnosti pri WHO-u koja smatra kako je brisanje dijagnoze rodna disforija iz popisa mentalnih oboljenja vrlo moguće. I ono što ona smatra najboljim je prebaciti transspolnost iz domene psihijatrije u domenu endokrinologije kao prvi korak.

S time se slaže i predsjednik World Professional Association for Transgender Health, dr. sci. Jamison Green koji je održao zanimljivo predavanje o tome kako su se zdravstvena, pravna i politička pitanja vezana uz transspolnost mijenjala kroz noviju povijest a sve kroz prikaz njegove vlastite tranzicije. Poseban naglasak stavio je na velike problem vidljivosti transspolnih osoba ali posebice trans-muškaraca kao još manje vidljivih i nužnost brze promjene toga.

Kraj koji to i nije

Neizmjerno veliko zadovoljstvo i čast je bilo sudjelovati na kongresu okružen ljudima koji su i transspolni i cis-spolni, onima koji se bave aktivizmom i onima koji se bave znanosti. Činjenica kako se trans prava i trans povijest još uvijek stvara doprinosi samo mojem ushićenju oko boravka tamo i šanse koja mi je data da s tim divnim auditorijem podijelim i neke priče iz Hrvatske. U radu koji sam tamo predstavio napisao sam: “Trans ljudi u Hrvatskoj su kao kamenje na Marsu, pretpostavljamo da su tamo ali samo su ih rijetki imali prilike vidjeti ili upoznati.” Za neke će ovaj komentar biti preciničan, no nažalost iz moje perspektive on je istinit. Mi kao društvo, a još i važnije mi kao LGBTIQ moramo ujediniti napore kako bismo omogućili našim trans sugrađanima, prijateljima i članovima obitelji normalan suživot i to moramo napraviti dizanjem javne svijesti o trans pravima i otvaranjem trans tematike u svakodnevni društveni diskurs. Ne dozvolite da transfobija nakon homofobije, postane novi društveno prihvaćeni način funkcioniranja. Nažalost zakoni koji se dosada predlažu idu upravo s tim ciljem!

Za kraj ću Vas ostaviti s dijelom jedinog od najboljih tekstova ikada napisanih na temu trans-identiteta kojeg je napisala prof. Susan Strkyer još davne 1993. godine:

“Slušajte me, drugovi stvorovi. Ja koja sam boravila u obliku neujednačenim s mojom žudnjom, ja čije meso je postalo novotvorevina neujednačenih anatomskih dijelova, ja koja sam postigla sličnost prirodnome tijelu kroz neprirodan proces, ja vam nudim ovo upozorenje: Priroda kojom ste me opsjednuli je laž. Ne vjerujte joj da vas zaštiti od onoga što ja predstavljam, jer ona je izmišljotina koja skriva bezdan privilegija koje tražite održati sami za sebe na moj račun. Vi ste konstrukcija kao i ja; ista anarhična utroba nas je rodila oboje. Tražim od vas da istražite vlastitu prirodu, kao što sam ja bila primorana suočiti se sa svojom. Izazivam vas da riskirate ponižavanje i uspijete kao što sam i ja. Počujte moje riječi i vjerojatno čete otkriti šavove i konce u sebi samima.”