autor:

U petak je na okruglom stolu povodom obilježavanja međunarodnog dana borbe protiv homofobije najavljen novi zakon koji će regulirati prava i obaveze istospolnih partnera. Kao što smo već izvjestili, ministar uprave Arsen Bauk iznio je da će njegovo ministarstvo u sklopu izmjene niza zakona, raditi i na ovome (KliK!-na-članak). Uz ministrove najave, međutim, svoje aktivnosti na tom području su predstavili i aktivisti koji zajedno s uredom za ravnopravnost spolova izrađuju nacrt zakona.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova za Queer.hr je objasnila model suradnje: „Ono što mi radimo kao ured zajedno s LGBT zajednicom je da radimo na parametrima – usklađujemo sve zajedničke parametre da vidimo koji su svi potrebni da bi se mogli uskladiti u jedan novi zakonodavni okvir, dakle dogovoramo se oko osnovnih standarda i osnovnih prava.“

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova:
“Mislim da je ova izražena politička volja od strane premijera izuzetno važna – to je 50% odrađenog posla. Dakle kad se daje do znanja da mi ovdje razgovaramo o ljudskim pravima, pravima određene posebno ranjive društvene skupine. I ono što je rekao ministar Bauk da pojedinci mogu biti skeptični možemo li registrirati partnerstvo ili ne, mogu imati neka svoja osobna, vjerska ili neka uvjerenja i razloge zašto će podržati takav zakon ili ne, ali ono što je krucijalno jest da mi ovdje govorimo o ljudskim pravima koja su nedjeljiva, za sve su ista i ne možemo ih danas po jednom nahođenju jednima oduzimati  a drugima bezrezervno davati.“

Do kraja lipnja će imati jedan zajednički prijedlog i krenuti će s njime prema Vladi, a preduvjet za nastanak novog zakona smatra da su s jedne strane ispunile nevladine organizacije, a s druge pak strane politička volja koja je izjavama konkretizirana od strane vlade: „Mislim da su organizacije civilnog društva vrlo aktivistički, lobistički pripremili političare i javne osobe za potrebu donošenja novog zakonodavnog okvira. Ja sam ukazivala posljednjih 6 mjeseci da je potrebno imati političku volju, s najviše razine, za taj novi zakonodavni okvir, i drago mi je da je to sada krenulo od samog premijera, koji je jasno dao do znanja da je spreman i otvoren za problematiku LGBT populacije i za konačno definiranje njihovih prava kao jednako ravnopravnih i kvalitetnih građana i građanki ove države, te pravo na reguliranje svih njihovih životnih situacija u kojima se oni svakodnevno nalaze.“

Postojeći zakonodavni okvir zakon o istoposlnim zajednicama iz 2003. godine donesen je ad hoc, smatra, parcijalno regulirajući prava osoba istospolne orijentracije koje stupaju u istrospolnu zajednicu, dok su konkretne životne priče pokazale da je prava LGBT osoba potrebno regulirati u svim segmentima: od socijalnih prava, građanskih prava, stvaranja obitelji, zdravstvenih prava, nasljeđivanja, oslobađanja od poreza, odlučivanje u situacijama pioput operacija – niza životnih situacija s kojima se susreću sve heterozajednice.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova:
Što se tiče LGBT problematike, organizacije civilnog društva su izuzetno aktivne i osvještene. Znatna financijska sredstva su uložili u pokretanje sudskih postupaka i zaštitu svojih pripadnika, u koje smo mi kao ured smo se uključili kao umješači. Imaju izuzetan pravni i odvjetnički tim koji prati tu problematiku i mislim da su izuzetno organizirani i stručni, te kompletna problematika LGBT osoba ne bi bila dignuta sigurno na takvu razinu da nije bilo takve aktivističke scene.

Ono su zaprimili od vlade jesu signali da su spremni razmotriti prijedlog, osnovati radnu skupinu koja će eventualno doraditi taj prijedlog, te stoga očekuje da bi vlada mogla ići s tim prijedlogom zakona u saborsku proceduru, što bi se po njoj moglo desiti do ljeta, najkasnije na jesen.

Zakon koji štiti i raznospolna životna partnerstva

Udruge koje surađuju s uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (Centar za LGBT ravnopravnost – savez udruga kojeg čine Queer Zagreb, Zagreb Pride i LORI, te pravni tim udruga Iskorak i Kontra), istaknule su osnovnu smjernicu kojom se navode prilikom zahtjeva spram budućeg zakona: izjednačavanje istospolnih i raznospolnih zajednica, pri čemu je bitno napomenuti da smatraju da bi se određeni dijelovi zakona trebali odnositi zato i na raznospolne zajednice, te je stoga jedan od prijedloga da se zakon nazove zakonom o životnim partnerstvima, dakle rodno neodređeno.

Jedina opcija koja bi međutim označavala pravu ravnopravnost uslijedila bi otvaranju te, čini se nedodirljive, svetinje od definicije obitelji, te time i izmjeni obiteljskog zakona. Pravo na obiteljski život istospolnih partnera bilo bi ostvareno i dostatno zaštićeno jedino i isključivo izmjenom definicije i braka i izvanbračnih zajednica, naglasila je tako Sanja Juras iz Kontre. Ipak, aktivisti će pokušati izboriti se za ravnopravnost pa čak i pod drugim nazivom, a tu ravnopravnost primjeniti onda dvosmjerno.

Marko Jurčić iz Zagreb Pridea je naglasio da se ravnaju po takozvanom francuskom modelu, što znači da se teži cilju da se ne uspostavljaju nove razlike između raznospolnih i istospolnih parova. To se, između ostaloga, namjerava postići i time da se raznospolnim parovima također omogući sklapanje životnog partnerstva, ukoliko ne žele sklopiti brak.

Juras je pak istaknula dodatnu razinu na kojoj se ne bi smjela uspostavljati razlika– a to je registriranost. Napomenuvši da čak i uz poboljšane zakonske okvire životnog partnerstva mnogi neće odlučiti za taj korak, te da bi, budući da u raznospolnih parova postoji zaštita i vanbračnih partnera, to isto trebalo primjeniti i za istospolne.

Problematično stanje LGBT prava: društvena marginalizacija i otežana implementacija zakona

Govoreći općenito o stanju LGBT prava, aktivisti su istaknuli niz problema s kojima se suočavaju. Marko Jurčić, je tako istaknuo da je seksualna orijentacija jedan od najčešćih osnova diskriminacije, a problem je između ostaloga i u tomu što ne postoji sigurno okruženje. Homofobija i transfobija su sveprisutne, naglasio je Jurčić i nadodao da je Centar za LGBT ravnopravnost zaprimio oko 38 pritužbi, od čega je samo 20ak za posljedicu imalo nekakav oblik postupka. Izuzetno je problematičan i stav javnosti: diskriminacija najdiskriminiranije skupine uopće nije prepoznata kao takva, a pritom je najizraženiji oblik disriminacije društvena marginalizacija.

Sanja Juras iz Kontre je navela da je od 2003. godine doduše usvojen niz zakona, međutim da uz potrebu za uvođenjem zakonskih promjena postoje i problemi u implementaciji postojećeg zakonodavstva – implementacija je gotovo nemoguća, oštro je naglasila, jer je ponašanje sudaca toliko različito od onoga u drugačijim slučajevima da njihove odvjetnike gotovo više ništa ne može iznenaditi. Problem je što suci nisu educirani i nisu informirani, nastavila je, ilustrirajući slučajevima Krešić (KliK!-na-članak o izuzeću sutkinje u slučaju) i Čorić Mudrovčić (KliK!-na-članak o sutkinji koja je sama odlučivala o odbijanju vlastitog izuzeća). Govoreći o problematičnim područjima LGBT prava u Hrvatskoj, osvrnula se na obrazovanje, gdje se primjerice u udžbenicima iz biologije gejevi stigmatizirajuće spominju samo povezano uz HIV, te na pravo na okupljanje, za čiju je zaštitu ključna politička volja.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova također je referirala na javna okupljanja kao simptom stanja LGBT prava u Hrvatskoj: „Mislim da je prošlogodišnji splitski Pride bio jedan okidač koji je pokrenuo niz pitanja vezano za prava LGBT osoba. Od fizičkih nasrtaja na pojedince i pojedinke, preko homofobnih izjava kojim a smo svjedočili prošle godine tijekom predizborne kampanje. Ja sam ukazivala, javno, da cijenim slobodu govora, ali da homofobne izjave, i sva homofobija, jesu diskriminacija i da sloboda govora ne daje nikome, a ponajmanje javnim i političkim osobama da siju mržnju – i da pozivaju na mržnju. I da se takvi istupi moraju sankcionirati, osobe moraju preuzeti jednu moralnu i polituičku odgovornost.“