autor:

Marino Čajdo

Rezultati istraživanja o mišljenjima i percepciji homoseksualnosti među hrvatskim tinejdžerima, koje je u devet zagrebačkih srednjih škola na 322 učenika i 117 učitelja proveo Queer Zagreb, objavljeni su ovog tjedna te su pokazali kako su učitelji, većinom profesorice, mnogo tolerantnije prema LGBTIQ zajednici i njihovim zahtjevima za ravnopravnost od učenika.

Podsjetimo, radi se o istraživanju za koje je inicijativa pokrenuta još 2009. godine. Međutim, trebalo je više od tri kako bi se dobili makar djelomični rezultati a tijekom čitavog tog razdoblja Queer Zagreb nailazio je na opstrukcije od strane brojnih institucija za obrazovanje djece, u prvom redu Agencije za odgoj i obrazovanje (AOO) o čijem smo slučaju već pisali (klik!).

Nakon medijske pompe koja se podigla zbog sabotiranja istraživanja od strane obrazovnog sustava istraživanje je dobilo djelomično zeleno svjetlo i to pod uvjetom da suglasnost za sudjelovanje u istraživanju daju roditelji učenika, što je učinilo njih svega 38%. Već činjenica da su neki roditelji derali izvještaje, odbijali razgovarati o istraživanju s djecom pa i to da su neki od učenika strahovali istraživanje dati roditeljima na potpis – dovoljno govori o utjecaju na predrasude koje dolaze iz same obitelji i kućnog odgoja.

Rezultati

Prema LGBT osobama, kada su u pitanju sami srednjoškolci, tolerantnije su djevojke, osobe koje ne prakticiraju vjerske obrede, pohađaju gimnaziju (istraživanje je provedeno u dvije gimnazije te nekoliko strukovnih i obrtničkih škola) te imaju veće znanje o LGBT pojmovima ili poznaju LGBT osobu.

68 posto ispitanih učenika smatra da se prema pripadnicima seksualnih i rodnih manjina treba odnositi kao prema bilo kojoj drugoj osobi, a 53,2 posto da trebaju imati ista prava kao i svi. Homoseksualne osobe kao prijatelji prihvatljivi su za 54,9 posto srednjoškolaca, a za upola manje nisu. Mladići su upućeniji u pojmove o LGBT tematici nego djevojke, ali djevojke su spremnije na veću socijalnu bliskost s homoseksualnim osobama negoli mladići. Za 52,4 posto učenika i učenica prihvatljivo je da homoseksualne osobe rade s djecom, dok bi njih 45 posto dopustilo homoseksualnim osobama da rade u odgojnom procesu. Verbalno nasilje prema nekome zbog navodne homoseksualnosti iskazalo je 26 posto srednjoškolaca. Zbog navodne je homoseksualnosti 5,9 posto ispitanika fizičko nekoga napalo, pasivno promatralo nasilje 20 posto, dok je pomoć žrtvi koja je napadnuta zbog navodne homoseksualnosti pružilo 15 posto ispitanika.

Srednjoškolci su konzervativniji prema gejevima nego lezbijkama. Naime, poljubac dvojice mladića u javnosti neprihvatljiv je za 64 posto ispitanika, a lezbijski ljubavni par na maturalnoj večeri prihvatljiv je za njih 44 posto. Nešto manje od tri petine ispitanika protivi se tome da homoseksualni parovi imaju pravo posvajati djecu.

Progresivni profesori

Anketirani profesori, zapravo velikom većinom profesorice (njih je 77 posto, profesora 23 posto), mnogo su tolerantniji prema homoseksualnosti nego li učenici. Njih kao prijatelje može zamisliti 76,5 posto anketiranih, 70 posto ih ne osjeća nelagodu u društvu homoseksualnih osoba u svome društvu, a više od četiri petine da im ne bi trebalo zabraniti rad s djecom. Čak 94,9 posto ih smatra da bi se prema pripadnicima seksualnih manjina trebalo odnositi kao i prema drugima, a 64 posto da trebaju imati jednaka prava kao i heteroseksualne osobe. Među nastavnicima njih 95,7 posto odbacuje rigidan stav da bi homoseksualne osobe trebalo izolirati na pustom otoku, dok se za tome ne protivi 20 posto učenika.

Zaključci i preporuke istraživanja: Uvedite LGBT sadržaje u školske kurikulume

U istraživanju je zaključeno kako je uvjetovanje roditeljske suglasnosti znatno utjecalo na rezultate te upućuje na ograničenost zaključivanja na njihovu temelju. Stoga podatci, iako bitni, ne odgovaraju realnoj razini prisutnosti homofobije u populaciji srednjoškolaca.

Ipak, ključni su zaključci kako je poznanstvo s gej osobom povezano s većim prihvaćanjem kao i znanje i informiranost LGBTIQ pojmovima. Međutim, u školskom kontekstu navedene su teme potpuno nevidljive do te granice da čak ni profesori nisu informirani o homoseksualnosti kao potencijalnoj temi u nastavnom procesu!

Očita je i heteronormativnost u stavovima i ponašanju određenog dijela ispitanika kada je u pitanju neodobravanje nenormativnih rodnih izričaja i seksualnih identiteta poput našminkanih mladića.

Stoga istraživači u zaključku navode kako daljnja edukacija treba biti popraćena stručnim usavršavanjem profesora i profesorica te s razvojem mehanizama za sankcioniranje homofobnog i transfobnog nasilja u školama. Postojeća je edukacija nedovoljna i potiče heteronormativnost u udžbeničkim tekstovima.

Najvažnije od svega, škole trebaju stvoriti prostor za otvoreno i slobodno izražavanje rodnih identiteta i seksualne orijentacije.