FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

IDAHO Hrvatska: Svečano-aktivistički eventi za 17. svibnja

objavljeno:

14. 05. 2012.
IDAHO Hrvatska: Svečano-aktivistički eventi za 17. svibnja

Svjetska zdravstvena organizacija 17. svibnja 1990. godine, kao što smo pisali u tekstu prije nekoliko dana (klik), službeno je uklonila homoseksualnost s liste mentalnih poremećaja. Od tada LGBTIQ organizacije diljem svijeta obilježavaju taj datum kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije s ciljem podizanja svijesti o nužnosti borbe protiv predrasuda i diskriminacije prema transrodnim i transseksualnim osobama te osobama bi/homoseksualne orijentacije.

Hrvatske udruge, aktivisti i aktivistkinje, već godinama tako obilježavaju IDAHO najraznolikijim eventima, od protestnih akcija do koncerata, a drugačije neće biti ni ove godine. Možda je najinteresantnija informacija kako će Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije službeno biti obilježen unutar Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. Osim toga, biti će objavljeni i rezultati istraživanja o stupnju homofobije unutar hrvatskih srednjih škola koje je zadnjih mjeseci provodio QueerZagreb a za zabavne sadržaje pružit će mješoviti feministički sastav LeZbor.

povezane vijesti

Gordan Bosanac: “Borba protiv homofobije je i zadatak LGBTIQ pojedinaca”

Gordan Bosanac, glavni analitičar Centra za mirovne studije i suradnik Queer Zagreba, drži kako su indikatori prisutnosti homofobije i transfobije u Hrvatskoj prisutni na više razina, posebno onoj zakonodavnoj jer je jasno vidljivo kako strejt i gej osobe nemaju ista prava. „Po meni nema drugog objašnjenja za takvo stanje od homofobije. Transfobija se također može izmjeriti u zakonskim preprekama koje imaju transrodne osobe u Hrvatskoj, pogotovo transseksualne. Dodatno, dok se je homoseksualnost uspjela istrgnuti službeno iz ruku psihijatrije, transrodnost – a posebno transseksualnost – je još uvijek u tim rukama. Sramotno je da psihijatri i danas odlučuju o nečijem rodu.“, kaže dodajući kako postoji i socijalna razina, a to je nevidljivost LGBT osoba u javnom prostorima. „To naravno ne vrijedi za one male prostore slobode za koje smo se sami izborili, ali većina javih prostora je i dalje prostor straha za slobodno iskazivanje svog identiteta ili ljubavi prema partneru/ici. Da nema homo-trans-fobije – toga straha ne bi bilo.

Bosanac smatra kako homofobija i transfobija nisu iskorjenjivi, bar ne 100%, ali ono što se može postići jest da ti homo-trans-fobi ne zagorčavaju život podsmijehom, udarcem, diskriminacijom, dobacivanjem, komentiranjem ili durenjem. „Ukoliko postignemo da sve oblike nasilja i diskriminacije prema LGBT osobama minimaliziramo tada i činjenica da je homofobija još uvijek tu kraj nas i nije toliko poražavajuća. Za sada je važno da homofobija ne bude generator nasilja i diskriminacije. Mislim da vlada i aktivisti moraju raditi do postizanja tog cilja. Ali ukoliko želimo kvalitetno raditi na iskorjenjivanju homo-trans-fobije tada je ključno pokretati dijaloge s homo-trans-fobima i raditi na istinskim procesima transformacija kroz obostrano razumijevanje. Ovime se gotovo nitko sustavno ne bavi, ali se vjerojatno svatko od nas bavi u svojem privatnom životu na dnevnoj razini. Ta borba zasigurno nije posao ni Vlade ni aktivista već prvenstveno naših svakodnevnih međuljudskih odnosa s različitim fobnim pojedincima na koje nailazimo. Da se našalim, ako si LGBT osoba automatski si i aktivista želio to ili ne!“, kaže.

LeZbor: “Narednih mjeseci pjevat ćemo do iznemoglosti” 

Uoči IDAHO-a, razgovarali smo i s članicama LeZbora, koji se probudio iz svojevrsne zimske hibernacije (u kojoj su, napominju, marljivo radile) te već ostvaruje svoje velike proljetne planove. Nakon nastupa na zatvaranju posljednjeg Queera, Le Zbor ovaj tjedan u četvrtak na sam IDAHO nastupa u Muzeju suvremene umjetnosti (17h), u petak otvara izložbu Helene Janečić „Hrvatske budnice“ u 20h u HDLU (popularno džamija) a 21. svibnja rezerviran je za veliki koncert u Tvornici kada će se predstaviti dugo spremani prvi album zbora. O aktivističkom angažmanu, te iskustvu s homofobijom unutar zbora, polifono su nam odgovorili (jer LeZbor nije LezBorg) Matija kao sopran, Lea kao mezzosopran i Tajana kao alt.

Q.hr Le Zbor već dugi niz godina sudjeluje u obilježavanju IDAHO-a. Zbog čega vam je kao kolektivu ovaj datum važan te se odazivate ili organizirate događanja njegovim povodom? Na koji način vaš kolektiv vidi problem transfobije i homofobije u našem društvu, i jeste li ju u profesionalnom radu zbora ikada osjetile?

Lea: Prvo događanje koje je Le Zbor organizirao povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije je bio koncert u Čakovcu, daleke 2007. Od tada ga obilježavamo svake godine a posebno zanimljivo događanje je bio koncert na balkonu Centra za ženske studije 2010. kada smo urbi et orbi, svekolikom puku na Dolcu objavile da je homoseksualnost davne 1990. uklonjena s liste poremećaja. Glazba je odličan način da se ljude istovremeno i informira i zabavi, tako da je idealan medij za smanjivanje predrasuda i stereotipa. Što se profesionalnog rada tiče bilo je par situacija kada smo pokušavale dogovoriti nastupe u nekim manjim gradovima, ali nam je na kraju rečeno da ta sredina nije još spremna. Srećom sada imamo gotov audio vizualni materijal pod nazivom ‘Hrvatske budnice’ koji ćemo slati po cijeloj Hrvatskoj, da se sredina bolje pripremi i poželi nas čuti i uživo.

Tajana: Postoji niz važnih datuma, obljetnica i prilika koje podržavamo a tiču se manjina i antifašističkih i antihomofobnih inicijativa, a jedan od njih je i Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije. Iako se rijetko profesionalno kao kolektiv susrećemo s istima posebice u agresivnom obliku, svakako jesmo okusile njihov gorak okus: vjerujem da je svima ostao u pamćenju prošli splitski Pride, no homofobne su reakcije puno prisutnije u fino izbrušenom obliku. Iako nije ugodan osjećaj biti njima izložen, kao kolektiv smo jače pa nas takve reakcije potiču da djelujemo još glasnije i vidljivije.

Matija: 17. svibnja treba biti važan Le Zboru jer je na određeni način omogućio postojanje zbora. Trenutak u kojem se priznaje postojanje ”drugačijeg” (iako taj drugačiji već dugo vremena zna za svoje postojanje), a kojemu predstoji borba za priznavanje njegovih jednakih prava – važan je moment u životu svakoga tko je odlučio ne skrivati se iza pravila i preporuka za život većine. Homofobija i transfobija u našemu društvu ponajviše su skrivene ispod parole ”meni ne smeta ako me ne diraju” jer povlači pitanje granica koje svaki pojedinac ocrtava kao svoje, a koje mogu biti bilogdje i mogu eskalirati bilokada.

Q.hr Ove ste godine u MSU-u. Kako doživljavate tu infiltraciju nečeg queer u prostor mainstream kulture? Što on predstavlja za queer umjetnički izričaj u Hrvatskoj?

Lea: Što se muzejskih ukazivanja Le Zbora tiče, 2008. smo imale nastup u Etnografskom muzeju na skupu «Instrumentiranje grada: Glazbe, gradovi, politike» tako da nam MSU nije prva infiltracija. Uostalom kao što mu i samo ime govori, MSU je mjesto gdje se predstavljaju suvremene umjetničke prakse, queer umjetnost, kako god je tko shvaćao i interpretirao, svakako je sastavni dio takvih praksi i gdje će biti predstavljena ako ne u MSU? Pravi iskorak u mainstream za nas je bilo prošlogodišnje sudjelovanje na Natjecanju hrvatske tradicijske glazbe u maloj dvorani Lisinski. E, to je bilo queer!

Tajana: Mainstream (ne)kultura je svuda oko nas tako da svakim pojavljivanjem u njenom prirodnom stanju i kontekstu mi jesmo queer, točnije lezbe, iako zbor zasad sačinjavaju i strejt i biseksualne te queer cure i lezbijke. Mi smo za mainstream publiku uvijek lezbe; zapjevale mi u tramvaju, pred katedralom ili na susretima tradicijskih zborova, In Musicu, HRT-u, Cro –a- porteru, MSU-u i sličnim mainstream područjima. Čini mi se da smo, u tom smislu, najmanje queer kad nastupamo u LGBTIQ okruženju iako nam je to posebno drago i važno okružje. Što se tiče same važnosti Le Zbora za queer umjetnički izričaj u Hrvata/ica budući da često surađujemo s različitim umjetnicama i umjetnicima očito postoji niz područja uz koja se naš rad može vezati ili nastavljati na, te pridodati ili odrediti im queer značenje. To je super jer se događa spontano, veže se uz najrazličitije radove i inicijative te nenametljivo dopire do velikog broja ljudi koji za nas i našu inicijativu nikad ne bi saznao. Polako padaju prostori poput HDLU-a, HNK-a ili MSU-a, no oni su samo jedan dio prostora koje želimo osvojiti. Meni je jedan od najdražih načina prodora u mainstream upravo onaj ulični, tramvajski, parkovski, placevski u kojem direktno oči u oči s osmjehom na licu i pjesmom na usnama iznosimo svoja tijela i pjesme slučajnim prolaznicima i naručenim medijima i na neposredan način ih nježno prisiljavamo da zastanu i reagiraju na poruke koje pjevamo.

Matija: Zatvoriti ”queer” u instituciju znači oduzeti mu aktivistički potencijal. Naše će pojavljivanje u MSU-u, nadam se, biti razbijanje toga pokušaja oduzimanja glasa jer, kao što je poznato, ovaj zbor ni nema ništa drugo osim svoga glasa.

Q.hr Le Zbor se na neki način probudio iz svog zimskog sna, i vidjet ćemo vas na nekoliko događanja ovaj mjesec. Što je s lipnjem, idete li na koji Pride?

Lea: Le Zbor je tu da budi i nikad ne spava, posebice ne zimi. Dok ne koncertiramo, i kada nas se ne može vidjeti po nastupima, mi i dalje marljivo radimo. Ženskom poslu nikad kraja. Idući mjesec nam je prilično intenzivan, imamo i dva gostovanja u inozemstvu, jako se veselimo druženju s Njemicama, našom najvjernijom publikom! U terminu zagrebačkog Prajda imamo već dogovoren nastup u Austriji na Festivalu političkih pjesama, ali smo zato 9. lipnja već tradicionalno na splitskom Prajdu. Ove godine se nadamo samo cvijeću, bez kamenja i pitara (teglice za cvijeće op.a.), jer Split to zaslužuje!

Tajana: Ja već neko vrijeme ne spavam od svih događanja koji nam predstoje a ni mjesecima prije nije bilo lakše. Ove smo godine nastupile u znanstveno-fantastičnoj sapunici, kako ja zovem emisiju Do posljednjeg zbora, pa sa Sanjom Sagastom na promociji njene zbirke poezije i u HNK na Queer Zagrebu te dobile hrpu novih članica s kojima pripremamo koncert promocije albuma. Sanjam o tome kako ću spavati nakon toga, no to su puste tlapnje…. kako stvari stoje – pjevat ćemo do iznemoglosti!

Matija: Ne bismo propustile ovogodišnji splitski Pride, ni kao zbor niti kao građanke. Bit će veoma zanimljivo vidjeti promjenu društvene svijesti, ukoliko je bude. Promijenila se vlast, ali nije se promijenilo zapravo ništa. Doći će ministar unutarnjih poslova pa će biti jače osiguranje. Osobno, nadam se da će se skupiti dovoljan broj glasnih protivnika okupljanja, tek toliko da i naše ”face” vide iz prve ruke kako je bilo prošle godine. A i za sudionike Pride-a Le Zbor priprema iznenađenje, jer biti queer znači biti queer i među svojima, neumorno i bez predaha.

U petak i Partycipacija

Tradicionalna IDAHO Partycipacija također će pronaći svoje mjesto među eventima koje treba posjetiti ovog tjedna. U petak, 18. svibnja u prostorima Medike nastupaju bendovi Plaided i Just Friends and Lovers te DJ tandemi Hexasonic Soundsystem i Popshop.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

QUEER, GEEK &OMG
I to se proizvodi


Hipster Dyke
Od L do Z


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Josipa Petek
Bi-spolarizacija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike