autor:

Dominik-Colins

 

…ili: kako ispričati kuhanje.

Kada spojite nekoliko lonaca, nešto namirnica i jednog romantika, dobit ćete više od pukog kulinarstva. Put do srca vodi kroz kuhinju, rekao je netko, a brojni su ponovili. Dominik, naš autor koji spaja ljubavne priče s tanjurima, vodit će vas začkoljastim putovima gurmanstva kojim pokušava doći do odgovora na zahtjevna emocionalna pitanja. Povodom međunarodnog dana borbe protiv homofobije, suočit će nas s tortiljama i vjerojatno najzahtjevnijim trenutkom nove veze – upoznavanje roditelja.

“Proljeće je odavno već pokucalo na moja vrata, iako je ovo proljeće do sada već preapsurdno i stresno. Moj sin jedinac – sin jedinac!- mi je peder. Dragi Bože što sam ti ja skrivila pa me tako kažnjavaš. E da ti je otac živ, ubio bi te vlastitim rukama, vlastitim rukama. Moje dijete je nakaza.”

Tako je razmišljala dok je rukama prelazila preko naslaganih glavica luka, tražeći najbolju među njima za večeru koju treba pripremiti sinu koji joj se tek nedavno autao i njegovom – ljubavniku?!! Po svom mišljenju  kuhala je večeru nakazama, koje krše Božje zakone morala i ljubavi. Na odjelu mesnih proizvoda zaustavila se jako dugo, nekih pet minuta gledajuću svoju sliku u ogledalu iznad raznih piceka, svinjskih kotleta, pljeskavica i ostalog asortimana. Gledajuću tu pojavu koja se pojavila u odrazu ogledala, skoro je zaplakala od same pomisli kako neki tamo klinac ulazi u njezinog sina, kako se ljube i hvataju po stanu. Sve do sada mislila je da mu je to cimer – kakva zabluda, pomislila  je uzimajući pileći file od 450g, s kožicom. Nije prošlo niti par trenutaka starija, uglađena, oku fina dama već se našla u odjelu gdje je konzervirano povrće.

S polica je ljutito, gotovo s mržnjom u očima skinula smeđi konzervirani grah i kukuruz. Trebala joj je još samo pasirana rajčica od 500 ml i kupljene tortilje jer ih nije sama htjela raditi, za nju to je bilo prekomplicirano. Naravno nije se baš htjela potruditi da nakazama bude ugodno na večeri, već bi najradije da im se život i želudac okrenu kad probaju njenu ekstra ljutu večeru začinjenu bijesom.

Cijelim putem prema stanu u Novom Zagrebu imala je prekrivene oči najnovijim Prada naočalama, da sakrije ogorčenost i prezir prema svakom biću koje hoda ovom zemljom. Cilj je bio jednostavan, skuhati večeru, reći sinu što ga ide, uredno ga istjerati iz stana jednom zauvijek. Pa što bi susjedi rekli da znaju da ima sina pedera “Nedaj Bože!”, cijelo susjedstvo bi danima, ma što danima, godinama pričalo kako se njezin sin jedinac jebe u dupe i kako voli kurac više od ičega. Možda više od svoje majke, naravno, to je bio apsurd u njezinoj glavi.

Kad je napokon stigla u stan, raspakirala je sve namirnice, brzo izvadila zdjele iz kuhinjskog ormara, upalila je svog najdražeg Mozarta –Requiem – uzela pregaču i počela svoj ples sa namirnicama. Dok je rezala luk plakala je poput djeteta, malo zbog luka, malo zbog glazbe, a ponajviše zbog svega što slijedi tu večer.  Na vrh noža uzela je maslaca, dovoljno da na njemu isprži luk i komadiće piletine. No, u jednom trenutku stane, udahne, sruši se na stolicu i brizne u plač. U njoj su se vodile bitke, borili su se homofob koji prezire različite od sebe, mrzi pedere lezbe i slične po njihovoj teoriji “bolesnike”, “izopačenike”, “nakaze”, i majka koja je unatoč svemu voljela svoje dijete koje nije odredilo što i koga će voljeti, majka koja je samo htjela da njezino dijete bude sretno bez obzira je li homo ili hetero. Homofob je dobio prvu rundu borbe. Plava naočita žena se naglo ustane sa stolice s istom onom mržnjom u očima kao i prije, uzme luk te ga baci na zagrijanu tavu. Dok se luk dinstao, uzela je malen nož, specijaliziran za rezanje mesa, precizan, oštar poput britve. Uzme pileći file koji je na sebi imao kožu, povuče kožu prema sebi i počne je uklanjati. Nakon nekoliko poteza nožem koža je bila skinuta, a file narezan na kockice i trakice. Uzme drugi komad filea, nož i počne svoj, u tom trenutku bolesnički čin, kao da je vidjela sina u tom fileu kako ga kida, reže, kažnjava. Kad je došla pred sam kraj skidanja kože, zastane, i kao munja sama sebi šapne:

“Ama što radiš ti to? Kad se skine koža sa mesa, meso je isto kao i svako drugo , nema više boje kože, nema više „tko koga voli“! Kad se rodiš, svi smo bebe, jednake, plačemo, vrištimo. Pišamo i seremo kad god stignemo. Što radiš ti? Ti si sposobna svog sina odbacit jer voli dečke! Pa volio ih je on i prije nego ti je rekao, pa je bio najdraži najbolji, jedini, tvoj sin. Pogledaj se u ogledalo, i nek te bude sram!”, ponovo se sruši na stolac koji je bio pokraj radnog stola i brizne u plač. Nakon što se pribrala, bacila se opet na filete i razmišljala kako njezin sin voli dečke ne zato jer je on tako odlučio da želi već zato jer mu je to valjda priroda dala – kao i njoj heteroseksualnost, njemu je dala homoseksualnost. Pa on je volio dečke i prije nego li joj je rekao pa ga je svejedno voljela i mazila i pazila kao da je kralj svijeta. Što se promijenilo? – Apsolutno ništa osim činjenice da joj je dopustio da sudjeluje u potpunosti u njegovom životu. Isto izgleda, isto miriši, isto priča. To je bio isti onaj čovjek kojeg je ona prije dvadeset i nešto ljeta rodila. Uhvatio ju je sram pred samom sobom.

Nakon što je izdinstala piletinu, dodala je vode te u sljedećih pola sata dodavala malo po malo vode kako je isparavala. Začinila je vegetom, solju i paprom čisto da sredina mesa poprimi okuse. Nakon što je shvatila u čemu je ONA pogriješila, ni Requiem nije bio sablastan i pun neke negativnosti, sad je taj komadićak umjetnosti osluškivala otvorenog duha, dobro poznata melodija u njoj je izazivala divljenje, i snagu da se bori za sina. Da bude uz njega uz sve nadolazeće padove i uspone!

Nakon što je meso upilo vodu i ono malo okusa što je trebalo upiti, dodala je pasiranu rajčicu toliko da je tekućina bila obojena u crveno, otprilike 250 ml do 300 ml. Ostavila da se to kuha nekih 20ak minuta te na kraju dodala grah i kukuruz koje je ostavila da se kuhaju s ostatkom smjese još nekih 20min-30min dok sva tekućina nije isparila, naravno u procesu dok je tekućina isparavala dodala je još papra, crvene ljute paprike, te malo chilli ljute paprike. Ne previše, ipak, nasmiješila se – stavi svega malu žlicu mješavine tri začina. Nakon što je dobila gušću smjesu piletine, graha i kukuruza, ostavila je da se malo ohladi, te nakon toga počela stavljati smjesu na tortilje koje je netom prije zagrijala u mikrovalnoj (ako nemate mikrovalnu možete ih zagrijati na običnoj tavi dok tortilja ne omekša). Nakon što je stavila po dvije do tri velike žlice smjese u tortilju, zamotala je tortilje kako piše na svakom njihovom pakiranju, te ih umotala u aluminijsku foliju zbog lakšeg konzumiranja. Na stol je postavila tri tanjura, i tri velike čaše za vino, htjela je da to bude posebna večer. Nakon kuhanja, pospremila je kuhinju te se obukla u najljepšu haljinu koju je imala.

Na drugoj strani Zagreba, ja i moj dečko bili smo na putu prema Novom Zagrebu i njegovoj mami. Taj dan su se oboje pripremali za svađu ogromnih razmjera.

„Ne brini, neću pobjeći!“, rekao sam sa smiješkom premda mu nije bilo do smijanja.

„Joj ona je luda, otrovat će nas“, iz vedra neba uzvikne.

Nakon nekoliko stanica već smo se našli pred zgradom. Ušli smo u ulaz držeći se za ruke, a dlanovi kao da su bježali jedni od drugih koliko su bili znojni.
Napokon smo tu, ispred vrata stana njegove mame. Nakon što smo pozvonili na vrata, duboko sam udahnuo i zamolio Boga da nam pomogne da sve koliko toliko prođe normalno. Snježana, njegova majka, nas je ugodno iznenadila kad je otvorila vrata stana sa smiješkom i spremnim zagrljajem za obojicu s očito unaprijed pripremljenim rečenicama: Ti si moj sin, i ja te volim bez obzira na sve. Nije mi drago što si to što jesi, ne možda jer mi je to gadno već zato jer sam mislila imat unuke – nato se nasmijala i nastavila: „Ali sine, ako si ti sretan tad sam i ja sretna. Sine – volim te!“

Te večeri bilo je neugodno, ali i veoma veselo. Nas troje, udovica i dva mlada pedera uživali smo jedni u drugima cijelu dugu noć uz razne teme i tri boce dobrog crnog vina.

SASTOJCI:

Glavica luka
Maslac
Smeđi grah u konzervi
Kukuruz šećerac u konzervi
Pileći file s kožicom, 450gr
Pasirana rajčica, 250-300 ml
Tortille gotove, 1 pakiranje
Aluminijska folija za posluživanje
Začini: Vegeta, papar, ljuta crvena paprika, chilly
1 porcija antihomofobije i bogata doza ljubavi!