FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

O trenutnoj (ne)mogućnosti

objavljeno:

2. 05. 2012.
O trenutnoj (ne)mogućnosti

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

O trenutnoj (ne)mogućnosti

U posljednjim, za žive vidljivim, satima vjerni je prijatelj upitao Danila boli li ga što. Da, rekao je. Što upitao je prijatelj?

Život, odgovorio je Danilo.

I ja sam jučer pitao Nju što joj je. Rekla je da ne zna. Da misli da je sve. Rekao sam joj da je razumijem. I meni je često sve. Imenujem to ovakvim ili onakvim. Nekada je samo vrijeme, vjetar, kiša, nagli porast temperature. Nekada je to pomak Saturna, neodgovorena poruka, interval od pet dana u kojem se sve moglo dogoditi a on se eto- još uvijek nije javio. Onda su tu razlog financije, usrana socijalna politika ove države, nemoć pa nemoć pa nemoć. Nekada pak -za samo nešto od toga kažemo da je Sve. I u pravu smo, naravno.

Ne znam što znači misliti Želju. Nisam siguran da ju tek tako lako mogu odbiti tj. emancipirati do mjere da mi zaista prestane biti potrebna. Želja je nužno manjak nečeg (rekao je to još davno Foucault, a vjerojatno i mnogi prije njega) stoga on tada, a evo i ja sada- iz potpunog gađenja prema ideji želje predlažem da barem zamijenimo tu riječ, ako već ne možemo njezin sadržaj.

Nevjerojatna je sreća kada upoznaš nekoga tko te intelektualno i emocionalno stimulira i nevjerojatno je kako je upravo najteže s takvim ljudima napraviti sljedeći korak. Isti ste i računate na isti set obrambenih mehanizama. Ne želite skočiti preko rampe jedan kod drugog jer znate da ćete nužno ugroziti jedan drugog, a prvenstveno sebe. Stoga ne skačete nego šetate. Stoga se ne ljubite nego filozofirate. Stoga se ne grlite nego jedete. Potpuno nevjerojatno.

U nedostatku potpune informacije “što želimo” jedan od drugog, odustajemo od bilo čega. Tako je bolje. Stalno nam govore da je najvažnije znati što želiš, da je najvažnije znati kuda ideš, imati fokus, cilj jer je navodno tako lakše i onda smo mi, sirotani svijeta, odlučili to i povjerovati te principe marketinškog strategiranja za naivne dječake i djevojčice uzeti u obzir i oprostiti se s tom Drugom osobom.

I oprostimo se mi s njima samo rijetko i sve rjeđe zapravo opraštamo sebi. A tu leži ta svekolika “kvaka”. Zar Vam se ne čini? Ne možemo si priznati da nam treba drugi čovjek za sreću. Ako to priznamo, to znači poraz. A ako smo poraženi onda smo slabi. A ako smo slabi onda smo nesposobni. Ako smo nesposobni onda nas ne trebaju i onda opet dobijemo potvrdu da smo karakterno I fizički nedovoljni, da problem je u nama itd. A to ne želimo, zar ne?

Koliko god se pričalo na tu temu “problem je u tebi”, mi svi zapravo znamo da to ne razumijemo. Mi svi zapravo, negdje duboko, mislimo da je problem u Njima, Njoj, Njemu. Da je problem u nama, to bi bilo previse lako. Mi imamo elementarno znanje “brige o sebi”. Ne bismo bili mi ti koji zajebavamo put ka Sreći, partnerstvu, miru i stabilnosti?

Ne , ne.

Takva je priča s prijateljima, novcem i poslovima. Samo sprovodite i vidjet ćete. Bolesna je to i teška ideologija u koju smo svi upisani i u kojoj samo pojedinac, svatko za sebe, može naći put za izlaz van.

Volio bih vjerovati da postoji grupa, ali grupa se već odavno bojim (o) pa bolje da ih zaobiđemo. Uvijek nekako pokupe model sekte.

Ili sam pretjerao? Ma, sigurno jesam, ali što sad s tim?


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike