autor:

Povodom jubilarnih deset godina QueerZagreb festivala, odlučili smo iskoristiti priliku da razgovaramo s nekim od ovogodišnjih performera o Queeru u njihovim zemljama. Odgovori su bili i više nego iznenađujući. Iako se queer festivali međusobno razlikuju po svom sadržaju, zbunila nas je činjenica da čak ni u velikim i donekle naprednim zemljama poput Francuske, Queera u ovakvom ni sličnom obliku nema.

Nelisiwe Xaba i Kettly Nöel odgovorile su nam tako kako u Južnoafričkoj Republici postoje gej filmski festivali i Pride u najveća tri grada, no nikakav sličan sadržaj ne. Na Haitiju i Maliju također, a Noël predviđa dug put do ostvarenja sličnih manifestacija.

Zagrebu zavidi i Tadasu Takamine, koji je festivalsku atmosferu Queera doživio prije šest godina. „Bio sam fasciniran što su se posteri festivala mogli vidjeti po cijelom gradu a ministar kulture se uredno pojavljivao na predstavama. To se nikad ne može očekivati u Japanu“, odgovorio nam je.

Umjetnici iz skupine ‘Les Gens d’Uterpan’ koji su izveli gerilsku akciju u Zagrebačkom kazalištu mladih, također su nezadovoljni queerom u kulturi te zemlje. Umjetnost, kako kažu, kontrolira mreža pojedinaca koji kopiraju i dupliciraju jedni druge vodeći se pravilom „svega po malo“. Ako se želi osjetiti istinsku kreativnost, treba se osloboditi te mreže i gledati kroz njene praznine.

Zanimljiva naznaka queer festivala postoji na Zelenoortskim otocima, odakle dolazi Marlene Freitas. Ne radi se o festivalu kakvog zamišljamo u nekoj europskoj metropoli već karnevalu koji je inspirirao i samu umjetnicu. „Tijekom karnevala ljudi se uistinu poigravaju identitetima, bilo da preuzimaju drugačiju kožu ili da se pokazuju kao totalno drugačiji u odnosu na vlastiti standardan identitet, što je prema meni i sam duh karnevala“, kaže Marlene.

U Beogradu, gdje radi Bojan Đorđev, autor izvedbe ‘Psi’ nekoliko je godina postojao Queer festival, no on je u startu bio potpuno drugačije zamišljen od zagrebačkog starijeg brata, manjeg formata i mnogo uže okrenut queer aktivizmu i suvremenoj umjetničkoj queer produkciji. Povremeno se organiziraju događaji posvećeni queer kulturi i umjetnosti, ali ništa sistematično i sa kontinuitetom.

Raznoliki festivali postoje i u Tel Avivu, pa čak i Jeruzalemu. Iako su oni komercijalne naravi stoga suvremeni ples i performans tamo ne nalaze svoj prostor, rekla nam je Anat Cederbaum.

Queer scenu najviše nam je pohvalio portlandski kantautor Holcombe Waller koji kaže kako je taj grad mjesto u kojem je queer identitet toliko normalan i potpuno integriran u tolikoj mjeri da je izazov kategorizirati queer kulturne centre s obzirom da on postoji u svakom kvartu i diljem noćne scene. „Postoji čitav niz queer aktivnosti, gej i lezbijskih klubova, vidljiva trans zajednica i fantastičan gej striptiz klub. Svatko tko je zainteresiran za queer kulturu a putuje zapadnom obalom trebao bi svratiti u Portland“, kaže Holcombe.