Na 13. Test!-u, koji je netom završio, jedan rad i jedna osoba privukli su posebnu pozornost. On/ona je Tucké Royale, berlinski/a umjetnik/ca koji/a je u petak na večer prikovao/la gledatelje za njihova sjedala svojom snažnom izvedbom predstave koja se i zove po njemu/njoj – „Tucké Royale“. U tom amalgamu teatra, performansa, instalacije i slikanja on/a iznosi vlastitu genealogiju kako bi možda dobio/la ili makar naslutio/la odgovor na temeljno egzistencijalno pitanja: Tko sam ja? Zašto je u njegovom/njezinom slučaju teško, pa i nemoguće, dati odgovor na to pitanje, pročitajte u razgovoru koji slijedi.

Q.hr U svojoj predstavi se predstavljaš kao pseudo hermafrodit. Kako bi objasnio/la taj identitet?

T.R. Postoji medicinska definicija tog pojma koju nisam ja izmislio/la. Zabavljala me je i istovremeno šokirala činjenica da je već hermafrodit pseudo biće pa je ova konstrukcija zapravo pseudo pseudo. Osim toga, neobično je vidjeti tako dugu jezičnu konstrukciju za opisivanje određenog identiteta. Čini mi se da su ljudi koji su izmislili taj naziv željeli fiksirati taj identitet, ali nisu uspjeli. Ja ga čak nazivam super duper pseudo hermafrodit. Kako se moglo vidjeti u mojoj izvedbi, koristim dosta elemenata grčkih mitova. Volim razmišljati o sebi kao o modernom bogu.

Q.hr Je li to tvoj privatni ili umjetnički identitet?

T.R. Ne bih ih mogla razdvojiti, zapravo bih kazala da ja nemam privatni identitet. Pojam koji ne želim koristiti pri opisivanju sebe je hibrid jer u sebi uključuje pojam bipolarnosti, a moje shvaćanje roda nije bipolarno. Također, za svoj identitet ne prihvaćam ni naziv transseksualac. Sam naziv pseudo hermafrodit shvaćam kao različit i neprestano mijenjajući polimorfni identitet. Ja mogu promijeniti svoj vanjski oblik, ukloniti grudi ili pustiti kosu ili brkove da rastu. Ovo posljednje sam se bojao/la napraviti tijekom puberteta i prvi put sam to učinio/la u ranim dvadesetim godinama. Bio/la sam potpuno svjesna opasnosti koju donosi takav potez, posebice ako ste iz malog grada. Iako, dosta često za diskriminaciju nije važna veličina grada.

Q.hr Može li se i ako da, na koji način, biti slobodan od roda?

T.R. Zbog činjenice da smo dio društva, to nije lako. Radim na tome da ojačam svoj identitet, ono što pretpostavljam da jesam. Uviđam da sam i sam/a uvjetovan/a nekim izvanjskim stvarima pa počesto bivam vlastiti cenzor. Neprijatelji nisu uvijek drugi, ponekad sam najveći neprijatelj sam/a sebi. Ponekad pokušavam samog/u sebe gledati tuđim očima, ponekad se moram tjerati da napravim sljedeći korak, a ponekad  osjećam da jednostavno nisam dovoljno hrabar/a. No, spreman/na sam uložiti svoje vrijeme kako bih išao/la naprijed. Sloboda je, za mene, uvijek određena odnosom prema nečemu. Kaže se i misli se „biti slobodan od čega“, jer se ne može biti samo slobodan.

Q.hr „Ja sam automobil bez motora. Kuća bez pročelja. Ja sam riječ bez značenja. Ja sam poput teatra. Ja sam teatar sam. Ja sam Pseudooo“, riječi su koje izgovaraš tijekom svoje izvedbe. Možeš li nam ih objasniti?

T.R. To sam ja u očima drugih, u njihovoj interpretaciji. Ja nisam ono što oni od mene očekuju. To nije ni isprika ni upozorenje. Moj vanjski izgled možda ne predstavlja ono što ja zbilja jesam. Ja ionako ne mogu reći što ja jesam.

Q.hr A što je s drugim identitetima, onima koji nisu vezani za rod. Da li bi za sebe kazao/la da si Berlinčanin/ka ili umjetnik/ca ili nešto treće?

T.R. Prije bih rekla da sam umjetnik/ca, nego da sam npr. Nijemac/Njemica.

Q.hr Što znači tvoje ime – Tucké Royale?

T.R. Iako zvuči kao da je francusko, nije. Tucké je njemački izraz za nešto između cmizdravac i pederko. Ja sam, poput gusara, kidnapirao/la taj izraz kako bi mu dao/la novo i ljepše značenje. Royale sam dodao/la da bih taj izraz učinio/la plemenitim.

Q.hr Baš kao što je izraz queer najprije bio pogrdan, a onda ga je LGBTIQ zajednica prihvatila kao svoj.

T.R. Tako je, treba biti ponosan i istupiti. Ja nikad nisam želio/željela biti ono što većina ljudi naziva normalnim. Tako nekako sam i postao/la umjetnik/ca.

Q.hr Čime se baviš u svojoj umjetnosti?

T.R. Moji radovi mahom imaju autobiografsku tematiku. Slikam preko fotografija iz svoga djetinjstva, fotografiram i radim kao glumac/glumica. Pokušao/la sam raditi u kolaboraciji s nekim drugim umjetnicima, no od mene se očekivalo da se prilagodim njima i uklopim. To mi nikako nije odgovaralo tako da radim sam/a.

Q.hr Smatraš li se hrabrim/om zbog toga što činiš, eksponiraš se kako bi poslao/la za tebe važnu poruku?

T.R. Da. No, to ne znači da nemam strahova. Moja želja je da budem više hrabar/ra, a manje prestrašen/a.

Q.hr Živiš i radiš u Berlinu koji mnogi doživljavaju kao savršen grad za mlade i neafirmirane umjetnike. Što je Berlin za tebe?

T.R. Tamo se uistinu događa susretanje i miješanje svega i svačega. Uživam u činjenici da se sve stalno mijenja – Berlin se neprestano ponovno stvara. On je poput obećanja, zapravo on jest obećanje. Dobro je da pritom dopušta sudjelovanje u toj dinamici.