autor:

Kosmogina

Ovog vikenda nastavljamo s novim sadržajem na portalu: proza iz pera Biljane Kosmogine. Štivo koje nije za moralne vertikale, svakako će u svih ostalih izmamiti smijuljenje, ali i “Aha!”-moment. Priče balkanske queer kraljice možete na stranicama Queer-hra iščekivati u mjesečnom ritmu.

Izluđuje me. Naporna je do bola … teška je kao gladna godina. Ona ima neku grešku u glavi, neki kvrc. Ako nema smisla za vlastitu organizaciju, kako bi onda bila sposobna za život u dvoje.

Jučer sam izvadila rublje iz perilice kompletno ofarbano u crveno zbog njenih jebenih čarapa koje su pustile boju. To joj se već treći put događa, iako sam joj zabranila da je dodiruje bez mog prisustva. Zgromila bih je! Moja koka je nepopravljiva šeprtlja, šampionka u smotanosti. Uništava sve čega se lati. Prošle nedjelje je pokvarila perilicu za suđe. Samo što nisam eksplodirala od muke. U nju je utrpala suvenire iz Afrike gdje smo bile na honeymoonu: plemenske amulete s majmunskim zubima, vračevu perjanicu i dvije drvene statue leoparda omotane prirodnim krznom. Tijekom pranja su otpali i zubi i krzno, i začepili odvod. Bakreni svijećnjak, omiljena uspomena moje bake iz Beča, korodirao je i pozelenio od soli i prejake temperature. Samo žena bez mozga može staviti figure s police u perilicu za suđe, misleći kako će me time ugodno iznenaditi.

Sad je nema. Zbrisala je vani prije no što sam se vratila iz trgovine. Sama samcata sam doteglila iz “Rodića” sto kila namirnica koje ćemo jesti mjesec dana. Ne samo što sve sama financiram, već isključivo sve sama i pripremam jer ona ne umije i ne može ništa. A zna … dobro zna ta bitanga da stižem prenatrpana i da nam je danas obljetnica. Kako se samo usudila izaći i ostaviti mi prepunu sudoperu masnog posuđa izmiješanog s njenim raskvašenim opušcima, lišćem salate i ljuskama od jaja. Riga mi se od nje! Uspjela je da mi sruši sve iluzije i da po kući skenja sve što dotakne, kao da je ukleta. Kakva je to užasna karma! Pored perilice posuđa dokrajčila je i aparat za kavu, sušilo za kosu i sokovnik. Glačalo je razbila odavno. Prava štetočina! Ona uništava, a ja plaćam cehove. Sređujem kaos, perem njene smrdljive pepeljare, okolo skupljam prljave gaće i čarape … ali ovo je prelilo čašu. Ovo je zaista kraj. Puko mi je film, nek se nosi u kurac!
Sto puta sam joj lijepo rekla:

- Ljubavi, znaš da ne podnosim zamazan sudoper! Ako si već sjebala stroj za suđe, niš ne diraj ako ne možeš nakon uporabe sve oprati, prebrisati i skloniti na mjesto. Moj dom je sveti hram gdje vladaju red, higijena i potpuna posvećenost.

Ali ne! Ona je isuviše ograničena da bi me ozbiljno shvatila. Ma ta drska krava me bespoštedno, nemilice zajebava!

Jebala me veza! Jebalo me partnerstvo! Ne može proći jedan dan, jedan jedini jebeni dan a da me ne ispizdi. A već smo cijelu godinu zajedno. Jebeš godišnjicu! Morati ću prekinuti. Bolje je da se civilizirano rastanemo na vrijeme i jedna drugoj ostanemo u koliko-toliko lijepoj uspomeni. Ne kažem, bilo je tu i divnih momenata. Nije da nije. Nevaljalica je mnogo puta znala biti slatka, umiljata, poslušna. Kad se ne ponaša kao slonica u porculanskoj prodavaonici. Poremetila mi je ritam i ustaljene navike. Razjurila mi je prijatelje. Nije mi upropastila samo budžet, već i životnu koncepciju. Ok, prihvatila sam to nekako. Nisam ni ja savršena. Imam i ja svojih bubica.

Prezasićenje je očito. To je neminovno jer smo stalno zajedno. Bolje je bilo kad je dolazila par puta tjedno – dozirano. Tad smo puno bolje funkcionirale. Više se trudila. Otkad mi se uvalila, načisto se ulijenila. Na faksu je položila samo dva ispita. Možda misli da može ostati zauvijek nakačena na moja pleća. Koja normalna žena bi je mogla izdržati?

Čim otvori oči napaljena je ko životinja. Kad se ujutro probudi… ne, ona ne mora ni da se probudi, ni da otvori svoje snene, prozirno-plave okice, a već joj je do seksanja. Najviše voli da joj ranim jutrom ušetam među noge i priuštim joj lizačinu. U roku od deset minuta svršava dva puta, a i poslije doručka (koji sam ja spremila, postavila i rasklonila), opet bi se kresnula. Bez pet orgazama dnevno ne osjeća se dobro, a ja se u međuvremenu jedva dokopam dva, i to teškom mukom. Mada, ruku na srce, njena pohota je zarazna. Šenim joj, tetošim je… dubim na glavi… sve činim da joj udovoljim. Kao da sam se pretplatila da budem njena personalna, seksualna ropkinja, ali i financijerka, tutorka i bedinerka. A ona? Ništa.

Vuče se cijeli dan po kući, fejsuje, tvituje, igra igrice – debiliše, dembeliše, ometa me, dekoncentrira, i cijeli dan bi se ševila. Nezasitna je. Skače na mene, prekida me usred prevođenja, okupira me svojim prisustvom i prohtjevima. Prilazi mi s leđa dok sjeckam povrće za juhu, poham teletinu ili modeliram tijesto za krafnice, koje ona najviše voli. Moram sve istog časa da ostavim i štednjak da isključim. Počnemo u kuhinji, a završimo u kupaonici ili spavaćoj. Nebrojeno tanjura i čaša smo razbile dok smo se na kuhinjskom stolu razvlačile. I glačalo je tako stradalo od njenog džilitanja. Istina, nemamo mnogo izbora u mom dvosobnom stanu, a ne volim kad se tucamo u dnevnoj sobi jer susjedski prozor gleda izravno u nju. Tko će stalno navlačiti rolete. Mislim da su nas već uveliko provalili, ali ona nimalo ne haje. Ta bi se raščepila i na haubi automobila parkiranog ispred zgrade. Jednom se umalo to nije desilo, ali smo obje bile pijane. Usnice su mi natečene i bride od njenih ugriza i sisanja, pa danima pod dupe podmećem jastuče jer me boli kad sjedim.

Ali zato, kad padne večer, moja napaljena vjeverica se transformira u dosadnu flegmu koja čupka dlačice, sređuje nokte i na FoxCrimeu prati serije, kao hipnotizirana. Navečer joj nije do seksa, a kod mene je obrnuto. Ja želim orgazam prije spavanja. Vijam je po kući, a ona se izmiče. Eskivira me. Animiram je satima, češljam je, češkam je, masiram joj udove… divim se čvrstoći njenog dupeta i bokova. Jede tri puta više od mene a niš joj se ne lijepi. Ali ok, ipak sam svjesna da za sebe ništa ne činim, samo sjedim ispred laptopića i prevodim … prevodim. Ali to je bar pošten način da zaradim. Kad ne prevodim, cupkam ispred štednjaka, spremam joj gastro-specijalitete… A uz sve to moram da se bavim i suđem, zajedničkim rubljem, usisavanjem, njenim kršom… Umjesto da samo prevodim tuđe znanstvene radove kao dama, postala sam njena sluškinja. Zadovoljavajući nju, zapostavila sam sebe. Ali ne, ne! Kad mi se sad pojavi na vratima, sve ću joj sasuti u lice. Jebeš ovakve obljetnice! Seks nikad nije mogao biti glavna i jedina spona u nečijoj vezi. Naše razlike su nepomirljive. Dobro je da sam to skužila dok nije prekasno. Da mi je znati kuda je otperjala. Neću da je zovem, sve ću joj reći čim se vrati. Nek pakuje pinkle i počisti se zauvijek iz mog života. Ali prvo će morati srediti kuhinju.

Ups! Evo je na vratima. Pa da, kao i uvijek zvoni histerično iako ima svoj ključ ali mrzi je da ga vadi iz torbice. Neću da joj otvorim. Nek zvoni do prekosutra.

* * * * *

Ipak otvaram vrata, smrknuta i nadrkana, a ona sva blista, sretna, nasmijana, i pruža mi nešto živo, crno, dlakavo, s iskolačenim očima:

- Vidi sto sam ti donijela lubavi. Sletna ti obljetnica cicika-micika! Ovo je nasa mala bebica! Kluna nase lubavi! Zove se Pančo.

Stojim zabezeknuta. Mala crna pacolika nakaza, s ogromnim očima i ušima, majušnog, krhkog tijela, drhti kao prutić na njenom dlanu i prestravljeno me promatra. Pančo!? Samo nam je još on falio! Kruna naše ljubavi?! Tko će ga hraniti, šetati i sklanjati za njim dlake po postelji i govna po tepihu?

Gremlin poče veselo mahati špicastim repićem i lajati na mene: av! av! av!

Cijela zgrada odzvanja. Sad će nas susjedstvo još više mrziti.

U šoku sam, razjapljenih usta. Uzimam ga obazrivo iz njenih ruku uz dubok uzdah:

- Ooo vjeverice moja najdraža, kakvo divno iznenađenjce! Srušit ću se od radosti!