autor:

Izraelci Gil Kerer i Anat Cederbaum u mnogočemu su u svojem stvaralaštvu slični, a opet u jednu ruku tako različiti. Mnogobrojne suradnje oboje s različitim izraelskim umjetnicima i alternativcima, uspjele su ih spojiti u performans dive u koji su oboje uspjeli preliti sami sebe – Cederbaum je unijela svoja saznanja o ljudskoj psihi koju proučava na studiju o energetskom ozdravljenju, dok je Kerer svoju energiju uspio pretočiti u ples koji inače i predaje na radionicama diljem svijeta. Kombinacija njihovih kvaliteta i njihovih znanja, stvorila je nešto unikatno. Njihova kreativna suradnja  uz pratnju belgijske glazbenice Johanne Bramle rezultirala je performansom dive koji istražuje unutrašnje procese pojedinca te sposobnost samoupoznavanja i otkrivanja sebe samoga. Pokušavati ući u vlastitu intimu i suočiti se sa vlastitom tamom, prigrliti ju kao svoju što ona i jest, upoznavati svoje strahove, demone, boli, svoje slabosti koje često budu sakrivene ispod maske svakidašnjice te zanemarene i skrivene, to je ono što ovaj performans želi osvijestiti – od razumijevanja procesa razvoja preko ljudskih slabosti do osobne transformacije.

Q.hr Kako ste se vas dvoje upoznali i dobili uopće ideju i inspiraciju za izvedbu Ronjenje (dive)?

Anat & Gil: Upoznali smo se prije tri godine, kada smo zajedno radili s umjetnicom Anisom Ashkar na unikatnoj izvedbi/instalaciji “Mashkhara” koja se održala na Fresh Paint umjetničkom sajmu u Tel Avivu i od tad smo bliski prijatelji. Otkrili smo kako na isti način razmišljamo o tome što tražimo u umjetničkom iskustvu kao i tome što nedostaje oko nas, te se tako pojavila (stidljiva) želja o stvaranju vlastitih materijala i potrajalo je dok nismo sazrjeli za taj proces.

Anat: Ideja za  izvedbu je došla prilično rano – razgovarali smo o suradnji neko vrijeme i jednog dana je Gil došao do mene s vrlo jasnom rečenicom – što zapravo znači poznavati sebe intimno i iskreno i kako bi se to moglo prebaciti u radni proces u studiju? Odmah sam imala jako puno ideja i referenca iz mog… možemo reći životnog iskustva – i tako smo počeli. Pretpostavljam kako je inspiracija su naši međusobni unutrašnji procesi – imamo plodan i tečan dijalog i istraživali smo i učili kroz cijeli proces i to još uvijek činimo.

Q.hr Ovo je rijetka izvedba koja se ne referira na Batsheva Dance Company. Zašto je taj trend toliko popularan u Izraelu?

A&G: dive se ne referira na Batshevu jer je i u pokretu i u sadržaju smo tražili neku drugu kvalitetu – mnogo više unutarnju i povezana na to kako se osjećamo i bili smo u mogućnosti dati prostora puno delikatnijim saznanjima te je možda manje moderno i sigurno manje ugodno doći do takvih emotivnih mjesta i biti izložen na takav način. A što se popularnosti tiče – Batsheva je najveća skupina u Izraelu i u posljednja dva desetljeća su zaista stvorili i „podigli“ cijelu plesnu scenu ovdje, koja je jako različita i velika ako se uzme u obzir da je Izrael mala zemlja. Rade prilično profesionalno i treniraju neke zaista nevjerojatne plesače, tako da je njihova popularnost razumljiva. S obzirom na sadržaj, pretpostavljamo da je to stvar ukusa… Kakvu energiju ljudi žele dobiti od doživljaja izvedbe.

Q.hr Biste li mogli reći da je izvedba katarzična za vas svaki put? Možete li to pobliže objasniti?

Gil: Možda je malo oslobođenje bolji način za to opisati… Katarza je teška riječ. To proizlazi iz jednostavne činjenice da smo odlučili ući „unutra“ (uroniti unutra) svaki put i vidjeti što se uzdigne iz dubine našeg osobnog mora, to već proizlazi kroz transformacijski proces koji nam omogućava novu slobodu – veliku ili malu, to nije toliko bitno. Svaka put je naša izvedba drugačija, ali uvijek ima taj element transformacije i re-kontekstualizaciju djela trenutnom emocionalnom stanju u kojem sam. To je također način da izvedba ostane živa.

Q.hr Mislite li da je zbilja moguće povezati meditaciju i ples u novu umjetničku formu; mislite li da će publika osjetiti vašu namjeru i emociju?

A&G: Da, pretpostavljamo, iako to nikad nismo definirali na takav način. Ako promatramo meditaciju kao način dubokog promatranja svega oko sebe, ona se realno može povezati uz sve.

Gil: Osjećamo kako kreativni procesi imaju veliki potencijal  za izgradnju nečije svijesti i meditativni procesi dopuštaju nam da istražimo nešto realno i nama blisko te da dođemo do samog korijena, ali ne na način da forsiramo neki vanjski koncept u unutrašnji sistem što plesači često iskuse.

A&G: Nadamo se da publika osjeća naše namjere i emocije – to je ono na što ciljamo kroz cijeli svoj radni proces. Vjerujemo da ako netko stvara s određenom iskrenosti i namjerom da će se ta energija osjetiti u završnom „proizvodu“ kreativnog procesa. Radi toga se više brinemo oko toga „kako“ – kako se krećemo, kako se izražavamo, kako radimo skupa – a tek onda sa „što“. Možda zvuči očigledno, ali vjerujemo da se način života i pristupa ljudima reflektira u umjetnosti i ako promislite o tome duboko (ili shvatite ozbiljno), ima radikalne posljedice za umjetničke prakse.

Q.hr Kako biste opisali glazbu u svojoj izvedbi? U biti, kako ste se odlučili pozvati Johannu Bramli da sklada glazbu? Jeste li surađivali s njom pri stvaranju muzike ili je imala apsolutnu slobodu glazbene ekspresije?

Anat: Suradnja sa Jo je na kraju ispala jedna stvarno lijepa slučajnost. Poznajem Jo još iz fakultetskih dana – oboje smo pohađali Goldsmiths College u Londonu, ali nismo ostali u kontaktu. Početkom 2011. godine javila mi se preko Facebooka i susreli smo se tijekom mog posjetu Londonu i bilo je zaista lijepo susresti se i popričati nakon sedam godina. Jo je plodna muzičarka, skladateljica i učiteljica (ujedno i umjetnička ravnateljica MetaHub projekta) i bila je plesačica u mlađim danima. Rekla je kako želi više skladati i raditi za eksperimentalne i izvedbene projekte i  onog trenutka kad sam joj rekla što Gil i ja radimo, instantno se povezala sa našim idejama i procesima.

Mislim da je to bilo vrijeme kad smo ja i Gil puno sanjarili i bili inspirirani da iskoristimo to u studiju i njoj se svidio naš pristup. Objema nam se činilo kao čudo da samo se ponovno povezale baš u vrijeme za suradnju, ali ujedno nam se sve činilo tako prirodno i jednostavno. Jo je jednostavno treća ruka ove izvedbe, ona je jedina s kojom smo podijelili intimnost našeg kreativnog procesa i ona je odgovorila glazbeno i time proširila dijalog našega rada. Način na koji radimo jest da komuniciramo o osjećajima i vibri koju želimo stvoriti – ona je zbilja intuitivna i brza i sve što smo trebali je dati joj prostora i uputu o tome što želimo te nakon razgovora i dogovora bi nam poslala naš video sa soundtrackom kojega je stvorila. Prvi nacrti su nas prilično potaknuli i napravili smo nekoliko novih koraka dalje u radu. Stoga možemo reći da je imala dosta slobode, naročito u okviru otvorenog dijaloga s nama i s tim što smo htjeli iskomunicirati kroz djelo. Moj općeniti stav oko suradnje s nekim jest pronaći nekoga s kim imate otvorenu i iskrenu konverzaciju i dati im dovoljno prostora da predstave svoje talent u punom sjaju. Smatram da je razmjena uzbudljiva. Nije li to izvorni smisao suradnje?

Q.hr Što očekujete od Queer Zagreb festivala?

A&G: Puno se zabaviti, naravno! Ovo je prvi put da nastupamo s ovom predstavom u inozemstvu i poprilično smo uzbuđeni zbog ove prilike. Također se nadamo vidjeti puno dobrih stvar – što god da je u programu – i imati sjajne razgovore s ljudima. Ništa nije poput dobre razmjene između ljudi, bila ona verbalna ili neverbalna, i festivali su odlični za to. Jako nam se sviđa što pišete o festivalu na svojoj web stranici, imate sjajan pristup umjetnosti. Nadamo se baš to iskusiti.

~ Izvedba Gila Kerera i Anat Cederbaum “Ronjenje” održat će se u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10), 26.4. u 22h. Ulaznice potražite na festivalskoj blagajni u Kinu Europa ili pola sata prije na lokaciji izvedbe