Ples – suočavanje univerzalnosti s poviješću
autor:
Ines KotaracLes gens d’Uterpan ime je eksperimentalnog francuskog koreografskog tandema kojeg čine Annie Vigier i Franck Apertet. Nakon što su nastupali na prestižnim plesnim festivalima i zanimljivim lokacijama poput londonskog Tate Moderna, Kunsthausa u Grazu i korejskog Nam June Paik Art Center u Seoulu, za koji dan ćemo ih moći upoznati u Zagrebu. Na ovogodišnjem Queer Zagreb festivalu predstavit će se s „X-Event 2.7: Prema protokolu Slina“, djelom petero koreografa koji se zbijeni u jednu ljudsku nakupinu kreću po prostoru dok po njima neprestano curi slina. Njihovo drugo djelo, „Parter“, plesni je performans koji se odvija dok gledatelji pokušavaju zauzeti svoja sjedala. Izvođači klize po sjedalima gledatelja pa čak i preko samih gledatelja premještajući naglasak s pozornice na gledalište i s umjetničkog na društveni kontekst. Iako se nisu razmahali u svojim odgovorima, u recima koji slijede saznajte kako doživljavaju tijelo, ples i suvremenu umjetnost.
Q.hr Na Queer Festivalu u Zagrebu imat ćete dvije predstave. Možete li nam reći nešto o njima?
Les gens d’Uterpan: Obje predstave propituju granice. Granice tijela u performansu „X-Event 2.7: Prema protokolu Slina » i institucionalne granice u „Parter“.
Q.hr Na koji način vaš rad redefinira praksu plesa i funkciju plesača?
Les gens d’Uterpan: U našim djelima plesači imaju u biti ulogu radnika. Mi od njih ne tražimo da pokažu umjetničku vještinu, nego više da prihvate fizičku aktivnost kao svoj posao. Nas zanimaju različiti aspekti plesa, pa tako i njegove društvene, ekonomske i političke dimenzije.
Q.hr Tijelo je u svojoj biti određeno svojom propadljivošću, bolešću, slabošću i napokon smrću. No, s druge strane, tijelo također može biti vrlo moćan instrument. Na koji se način tretira tijelo u vašim predstavama?
Les gens d’Uterpan: Tijelo je vrijeme, a plesači su koreografski alat. Korištenje vlastitog tijela znači doživljavanje vremena, korištenje tijela znači eksperimentiranje kroz vrijeme. Kada postanete svjesni toga da su znanje, tijelo i vrijeme jedno, dijelite puno toga s čovječanstvom. Ono što plesači rade ne bi bilo moguće bez da se sve to posloži.
Q.hr U posljednjih nekoliko godina vidjela sam dosta predstava i performansa koji razbijaju crtu koja je postojala između publike i izvođača potičući interakciju između njih. Zašto je ta tendencija aktualna i još uvijek zanimljiva?
Les gens d’Uterpan: Nas zapravo ne zanima interakcija. Ono što je nama važno jest stvaranje jasnog odnosa moći. Zašto ne bismo ukinuli sigurnu udaljenost između publike i umjetnika ako ne zbog toga da provociramo i potaknemo reakciju?
Q.hr „Vjerovao bih jedino u boga koji zna plesati“, kazao je Friedrich Nietzsche. Da li biste se složili s tim? Što je vas dvoje privuklo plesu i što vas kod njega još uvijek fascinira?
Les gens d’Uterpan: Nietzscheova ideja je bila dati šansu životu i razriješiti sva pitanja tijekom njega. Mi dajemo prednost plesu jer ples nije tako lažan poput kazališta. Budući da je korištenje tijela zahtjevno, ples odražava stanje u kojem se univerzalnost suočava s poviješću. Plesač je simbol građanina koji je pod ekonomskim pritiskom sustava.
Q.hr O čemu razmišljate i što osjećate dok plešete?
Les gens d’Uterpan: „Zašto“ netko radi to što radi je uvijek dobro pitanje. Annie i ja više ne plešemo. Djela koja stvaramo kao Les gens d’Uterpan su više utemeljena na protokolima i strategijama akcije. Pitanje koje ste postavili nama bilo bi bolje postaviti samim izvođačima.
~ Les gens d’Uterpan (Francuska): X-Event 2.7 prema protokolu Slina / X-Event 2.7 d’après le protocole Salives – izvodi se u Muzeju suvremene umjetnosti, 24.travnja s početkom u 21h. Ulaznice potražite na festivalskoj blagajni u Kinu Europa (Varšavska 3) od 16. travnja.
Parter će biti izveden tijekom trajanja Queer Zagreb festivala, a njegov koncept nalaže da organizator ne zna mjesto i vrijeme održavanja osim da je uvršten u službeni program!
Komentirajte!