autor:

Pomisao, ali i sami akt seksa u javnosti, nekima predstavlja pravi trigger kada je u pitanju pojačavanje seksualne želje ili intenziteta seksualnog iskustva. Iako je taj fetiš (a i njegove varijacije poput seksa u prirodi i na moru o čemu smo već pisali) posve legitiman, bar u mojim očima, ponekad se uistinu iznenadim kada po LGBT medijima pročitam u kakve su sve glupe situacije gejevi u stanju upasti kada je on u pitanju.

Za početak, govorim o primjeru dvojice muškaraca koji su uhićeni zbog seksa na gej kruzeru. Međutim, sama ta informacija bila bi po sebi apsurdna (jer što će na krstarenju s hrpom muškaraca raditi) da se događaj nije odigrao u Dominikanskoj Republici, gdje su istospolni odnosi zabranjeni. Zatresao se čitav planet, počeo se prozivati homofobni zakonski sustav ove zemlje (što je – je) sve dok u javnost nisu procurile ponešto inkriminirajuće fotke za sam par koji se seksao na usidrenom brodu, i to strani koja je okrenuta prema gradskoj rivi i luci na očigled kako njihovih suputnika koji su bili u turističkom razgledavanju, tako i lokalnih stanovnika koji su očekivano bili zgroženi prizorom. Iako su se spominjale zatvorske kazne, a kako zemlje trećeg svijeta uistinu znaju biti rigidne pa i prema turistima, mislim da su s novčanom uz ovaj prizor zapravo dobro i prošli.

Slično se, ali u ponešto drugačijem okruženju koji ću kasnije analizirati, dogodilo šesnaestorici muškaraca u Los Angelesu koji su prošlog tjedna uhićeni zbog stupanja u seksualne odnose u javnom WC-u kojeg su, kako prenose mediji iz policijskih izvještaja, posve prenamijenili u kruzing spot s nekoliko glory holesa na separeima i dekoracijama eksplicitnih scena seksa po zidovima. Policija, koja je neko vrijeme pritajeno promatrala lokaciju došla je do zaključka kako se radilo o istoj skupini koja je redovito dolazila na mjesto, što je u konačnici i rezultiralo kaznom.

Sex on the Beach? Može, ako je strejt.

Štajge i cruising su, bez obzira što se velik broj ćudorednih pedera nad time zgražao, ipak dio povijesti i života gej populacija diljem svijeta, posebno rašireni (a vjerojatno bi još uvijek bili) do početka osamdesetih i pojave AIDS-a kada je stupanje u seksualne odnose s nepoznatima jednostavno postalo preriskantno. U vrlo kratko vrijeme cruisingu je, kao obliku upoznavanja partnera ili pukog pronalaženja privremenog seksualnog, zajednica okrenula leđa.

Vremena su se, dakle, svakako promijenila. Danas je sasvim realno prići nekome u bircu, ili pronaći seks uz nekoliko klikova na Grindru i Romeu, no prije nego što je telefon bio dovoljan za hook-up, mnogi su jedinu priliku za intimnost vidjeli u javnim površinama, parkovima, toaletima, štajgama. S obzirom da smo se kao zajednica profinjeno uzdigli iznad takvog modela među-odnosa s razlogom se debatira jesu li kažnjeni/uhićeni muškarci žrtve ili samo svojim ponašanjem kvare medijsku sliku o gej osobama.

CBS je tako među prvima iskoristio ovu situaciju da na svojim stranicama uz članak objavi, ni manje ni više, već fotografije uhićenih, s punim imenom i prezimenom kao i datumom rođenja. Nakon što sam ostao zgrožen pristupom sam se sjetio koliko sam puta slične tekstove, s hetero akterima, pročitao na našim portalima, u kojima se posve afirmativno i bez ikakvog osuđivanja (uz lijepu multimedijalnu opremu teksta) gotovo pa divi parovima koji su se poseksali na balkonu, automobilu ili u nekom shopping centru. Neće se pri tome često spomenuti tko su akteri, no kada su u pitanju gejevi – mediji traže krv, traže čitanost, traže zgražanje čitateljstva nad opscenošću u javnosti. Valjda zato strejt seks u javnosti ima i koktel po tom imenu?

Štajga je vječna

Za modernog pedera, rekao bih, kruzanje po štajgi je uistinu stvar prošlosti koja je nekada postojala isključivo zbog straha od gubitka društvenog statusa ukoliko muškarac koji nije aut bude uočen na gej mjestu. Danas postoje već spomenuti siteovi i aplikacije iako osobno ne vidim razliku između virtualne i stvarne štajge, štoviše, smatram da su njihove online verzije gejeve otjerale u još veći ormar kada je u pitanju vlastita seksualnost i potraga za seksom koja ih je zabarikadirala u bezglave zombije i paranoične profile bez slika u strahu da ih, ovaj put ne majka ili žena, već vlastiti prijatelji na fotografijama ne prepoznaju.

Iako kao zajednica generalno naginjemo prema tome da smo seks pozitivni, ostatak društva nije toliko blagonaklon praksama. Što god rekli, seksa će u javnosti biti. Uvijek više primjećenijeg i afirmiranog onog strejt nego onog gej koji će zato dobiti gadniji medijski tretman. Baš tako, uvijek će postojati ormarirane osobe kojima će čak aplikacija biti preriskantna pa će se odlučiti za parkić. Štajge su tu, i biti će dio zajednice, podjednako kulture i stigme, sve dok je i pojedinaca koji nisu načisto sa svojom seksualnošću (što ne znači da u nekom trenutku to neće postati). Pa čemu ih stoga osuđivati? Nisu li, na kraju krajeva, mnogi jednako glupu ili sličnu stvar u periodu nesigurnosti napravili!