Draga gospođo Opačić: “The kids are all right”
autor:
Igor GrabovacU emisiji “Paralele” HRT-a prekjučer smo imali priliku čuti ministricu Opačić koja je izjavila: “Mislim kako neka prava istospolnim zajednicama treba dati, ali s druge strane kada je u pitanju posvojenje djece da prvenstveno treba razmišljati o dobrobiti djece. Dakle ne bi bilo dobro da djeca idu u jednu sredinu u kojoj će ih u stvari ostatak društva dosta stigmatizirati, mislim da je već dovoljan teret koji nose na svojim leđima, to jest da su ostavljeni od biološke obitelji”.
I tako se ja opet nalazim u situaciji gdje moram otkrivati toplu vodu. Zanimljivo je kako svaki put to radim kao odgovor nekome iz našeg političkog vrha.
Annette Bening o “Kids” kontroverzi
Poštovana gospođo Ministrice
Smatram kako je krajnje diskriminatorno govoriti kako istospolnim zajednicama treba dati “neka prava” jer istospolne zajednice zaslužuju JEDNAKA prava. Dakle, ne tražimo više prava i svakako ne manje prava. Cjelokupni diskurs je zapravo ogavan!
Ministrica koja bi u svom resoru trebala zastupati prava onih kojima se rijetko daje glasa odlučila se za retoriku koja bi se prije čula iz usta neke od naših starleta. Tako poštovana Ministrica preuzima ulogu gospođe Lovejoy iz popularnih Simpsona. (Za vas koji strastveno ne pratite serijal radi se o ženi lokalnog pastora koja uvijek dolazi u nekom kritičnom trenutku i totalno ne vezano uz temu viče: “Won’t somebody please think of the children?!”.) Upravo je Ministrica pokazala kako mržnja prema homoseksualnosti i dalje postoji, samo je poprimila novo lice i to u obliku poricanja: homofobija je neprihvatljiva, ali moramo razgovarati hoćemo li im dati neka prava. Ono što ona zapravo poručuje jest: Ne, ja nisam protiv LGBT osoba i nemam ništa protiv da imaju prava, ali vidim u budućnosti grozne stvari za našu kulturu/identitet/civilizaciju. Doći će do propasti našeg društva u monstruozan svijet u kojem bi LGBT obitelji predstavljale novu socijalnu normu koja danas vrijedi za heteroseksualce. I o moj Bože, ali hoće li netko misliti na jadnu dječicu?
Jadna dječica
No, ne možemo odmah skočiti na poštovanu Ministricu. Ona naime kao zaposlena majka usvojene djevojčice, karijerna političarka i odnedavna i ministrica ima puno posla pa sigurno nije uspjela malo pročitati što su znanstvenici rekli na temu “jadne dječice” iz LGBT obitelji.
Kada se promatraju istraživanja psihičkog i emocionalnog razvoja djece LGBT roditelja znanstvenici su se opet orijentirali na najčešće probleme koji su izvirali iz raznih sudskih parnica. Tako se tematika istraživanja u proteklih 30tak godina može podijeliti u tri kategorije:
1.) Djeca odgajana u LGBT obiteljima će imati poremećaje u svom rodnom identitetu ili će u većoj mjeri biti “odgojena” kao homoseksualna.
2.) Djeca odgajana u LGBT obiteljima će imati psihičke poremećaje koji nisu povezani s rodom ili seksualnom orijentacijom već će biti skloniji psihičkim problemima u smislu “živčanih slomova”, poremećaja u ponašanju ili socijalnim prilagodbama.
3.) Djeca lezbijskih i gej parova će imati više problema u socijalnom okruženju, biti će zadirkivana, stigmatizirana ili viktimizirana od strane svoje okoline.
Pa počnimo…
1.) U istraživanjima su se gledala tri aspekta seksualnog identiteta; rodni identitet (kako se osoba sama identificira kao muško ili žensko), ponašanje sukladno rodnoj ulozi (u kojoj mjeri se osoba bavi aktivnostima koja su u njezinoj kulturi smatrana kao muška odnosno ženska) i seksualna orijentacija (izbor seksualnog partnera prema kojoj osoba može biti hetero-, homo- ili biseksualna).
Po pitanju rodnog identiteta istraživanja na grupama djece od 5 do 14 godina gdje su se koristili projektivni testovi kao i direktne tehnike su sustavno pokazala da djeca u LGBT obiteljima prate očekivane rezultate tj. istovjetni su onima koja se susreću u heteroseksualnim obiteljima. Što se tiče preuzimanja rodnih uloga, još su istraživanja iz 1981. pokazala kako djeca gej roditelja pokazuju konvencionalno ponašanje sukladno svome spolu/rodu i da nema razlika u djeci majka lezbijki i heteroseksualnih po pitanju odabira igračka, željenog zanimanja ili aktivnosti. Jasno je gdje ovo vodi, no zaključno ću reći kako metaanalize istraživanja od 1978. na ovamo pokazuju kako nemam nikakvih dokaza da su djeca odgajana u LGBT obiteljima išta manje ili više heteroseksualna nego ona odgajana u heteroseksualnim obiteljima.
2.) U ovoj kategoriji nalazimo veliki broj istraživanja koja su gledala različite aspekte psihičke adaptacije i zdravlja djece odgajane u LGBT domovima. Tako u silini istraživanja koja su gledala od individuacije, problema u ponašanju, empatije, moralnosti, prilagodbe u školi, psihijatrijskih opservacija itd. Sva istraživanja na svim tim silnim područjima nisu pokazala nikakve značajne razlike između djece LGBT roditelja i djece heteroseksualnih roditelja. Tvrdnja kako djeca gej roditelja pate od poremećaja u razvoju nisu potvrđena empirijskim studijama.
3.) Ovo je područje koje najviše brine našu Ministricu. U području socijalnog okruženja najviše istraživanja se fokusiralo na odnose s vršnjacima. Ono što su istraživači našli jest da nema razlika u odnosima među vršnjacima bilo da se radi o djeci hetero ili LGBT roditelja. Najveći broj djece sukladno dobi se uglavnom druži u istospolnim grupama i tvrdi kako ima najboljeg prijatelja/prijateljicu istog spola. No, neki istraživači su našli kako su nekoj djeci vršnjaci dobacivali homofobne komentare. Zanimljivo jest, a vjerujem pogotovo našoj Ministrici, da su istraživači našli isti stupanj viktimizacije djece razvedenih heteroseksualnih majki i djece razvedenih lezbijki.
Kada se gledaju odnosi s odraslima, opet bez razlika. Doduše neka istraživanja su našla kako djeca razvedenih majki lezbijki imaju otvoreniju i topliju komunikaciju s oba roditelja nego što je slučaj kod razvedenih heteroseksualnih parova. Kada se gledaju odnosi s proširenom obitelji, pogotovo s bakama i djedovima također nisu nađene nikakve razlike u broju posjeta i komunikacije s djedovima i bakama.
Draga gospođo Opačić
Kako su se osjećali roditelji djece začete in vitro oplodnjom kada ih je Vaša kolegica Marijana Petir nazvala bolesnom?
Mogao bih biti posebno neugodan i bezobrazan i podsjetiti Vas kako ste se Vi osjećali kada Vam je kolegica Zdenka Babić-Petričević rekla da ne možete pričati o majčinstvu jer niste rodili! Iako nisam nešto posebno političan, dobro se sjećam takvog degutantnog ispada Vaše kolegice iz HDZ-a jednako kao se sjećam i Vaše žustre reakcije, reakcije kakvu samo majka može imati kada joj netko napada dijete.
Mogao bih sada i bit i dalje patetičan, ali znate ovi koji me čitaju su više navikli na moj cinizam nego na moju patetiku. Zato ću samo, poštovana Ministrice, zaključiti ovaj članak pitanjem: što mislite kako su se osjećali očevi i majke koji su gej, lezbijke, biseksualni ili transspolni kada ste im djecu stavili u skupinu stigmatiziranih i viktimiziranih?
Komentirajte!