FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Slavica Parlov: “Želim snimati filmove koji se bave ljudskim pravima”

objavljeno:

3. 04. 2012.
Slavica Parlov: “Želim snimati filmove koji se bave ljudskim pravima”

10. QueerZagreb Festival

Slavica Parlov: “Želim snimati filmove koji se bave ljudskim pravima”

Slavica Parlov 31-godišnja je hrvatska novinarka i mlada redateljica koja je diplomirala sociologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon studija radila je na raznim televizijama kao novinarka te se nakon tri godine preselila u Barcelonu na postdiplomski studij režije i dokumentarnog filma.

Upravo je u Barceloni nastao dokumentarac ‘Ključne riječi’ koji se bavi životima transseksualnih žena ove europske metropole; koji će svoju premijeru imati upravo na nadolazećem QueerZagreb festivalu, četvrtak 26. travnja u 19h u Kinu Europa.

Sa Slavicom smo razgovarali o iskustvu snimanja filma o trans-ženama i radu na tom redateljskom debiju:

Q.hr Kako si došla na ideju da snimiš film o trans zajednici u Barceloni?

S.P. Prije nego sam otišla u Barcelonu sam radila za na NovojTV gdje su me upitali želim li biti dopisnica za Red Carpet, emisiju koja se inače bavi tako šarenim stvarima pa i lezbo-gej-trans tematikama. U Barceloni sam radila priloge o trandžama, istospolnim brakovima i LGBT slobodama. Među svim tim šarenim ljudima koje sam upoznala bile su i transseksualne osobe. Iako mi je donekle bila jasna razlika između drag queen, transrodne ili transseksualne osobe, nisam se nikada bavila time – a kako bih htjela da moji filmovi barem posredno obrađuju ljudska prava sam se odlučila zabaviti njihovom pričom; tim više što sam na tom studiju trebala odabrati nekakav rad. S LGBT prilikama sam upoznata od djetinjstva jer mi je najbolji prijatelj gej te sam čitav život zajedno s njim osjećala diskriminaciju i nepravdu koja mu se nanosi unutar kvarta u kojem smo odrasli, Dubravi.

Q.hr Film se sastoji od priča nekoliko barcelonskih trans-žena. Kako si pronašla sugovornice za film?

S.P. Iskustvo potrage za osobama bilo je jako traumatično. Oglasi, kao ni javljanje lokalnim LGBT udrugama nisu urodili plodom tako da sam se okrenula najradikalnijoj metodi: otišla sam na ulicu, među trans prostitutke. U taj dio grada bi me dofurao prijatelj na skuteru i čekao dok bih ja pričala s njima i zbunjenima im pokušavala objasniti što bih radila. Bile su drage i zainteresirane za priču, no uglavnom su odbijale sudjelovanje.

Camilla, koja otvara film, bila je najotvorenija, najnježnija, te je najbrže pristala. Nataliju je bilo malo teže dogovoriti jer je fotomodel i plesačica, ima manje vremena i manje je interesa pokazivala jer je njena situacija puno lakša nego drugih cura. Kako je jako lijepa tražena je plesačica i fotomodel, radi za Pashu na Ibizi i po barcelonskim klubovima tako da sam ju dva mjeseca naganjala. Pa se ne bi pojavila na snimanju za koje bih uzela slobodan dan! Lorenu sam upoznala kod Camille čija je bila cimerica. Osjetila sam da želi sudjelovati pa sam i nju upoznala s projektom a u međuvremenu se vratila i moja susjeda Alba koja je neko vrijeme izbivala iz Barcelone.

Bile su iznenađene i zbunjene, sumnjičave jer je odnos prema njima uglavnom izrabljivački. Zainteresirala ih je priča Hrvatske kao male i nerazvijene zemlje po pitanju LGBTIQ prava. S Albom je bilo najintenzivnije jer smo se jako zbližile a njen je dio najemotivniji, najdublji i najteži. Malo me više pustila u svoj život.

Q.hr Što je s političarkom u filmu, Carlom? Koliko je ona privilegirana u odnosu na druge, koliko su joj bliski problemi o kojima druge cure govore?

S.P. I s njom je bilo jako teško dogovoriti intervju. O njoj sam saznala iz novina kao članici Socijalističke stranke. Bila je u jeku kampanje a ujedno je velika zvijezda i glumica. Pisala sam joj mejlove, zvala je, tri mjeseca sam pokušavala doći do nje a presudilo je kada sam joj poslala prilog iz RedCarpeta o gej brakovima koji počinje situacijom na trgu sa Zagreb Pridea kada je Povorka gađana od protu-prosvjednika; što je njoj je bilo neobično jer se u Barceloni može slobodno izražavati. Nije mogla dobit novac niti satisfakciju heroine u svom društvu jer će film biti prikazan tamo negdje u Hrvatskoj, pa se postavila kao da mi čini uslugu. Dobila sam petnaest minuta na njenom skupu.

Najsmješnija anegdota je vezana upravo za nju. Snimke iz parlamenta, u koji je ušla tek nakon što sam ja otišla iz Španjolske, nisam mogla otići natrag skupiti. Skupina Bad Blue Boysa, mojih prijatelja iz Dubrave, išla je Madrid na utakmicu a usput i kod nje doma po te DVD-e.

Q.hr Koliki je tim radio na filmu?

S.P. Radila sam sama uz pomoć prijatelja s producentskom kućom, koji su bili tehnička podrška: ja, dva snimatelja i montažer. Cijela priča je bila jako teška, nisam mogla naći likove, ljudi su odustajali ili bi im trebalo tri mjeseca da mi se jave. Kada je sve krenulo moja je ekipa otišla Brazil jer su dobili posao a nisam si mogla priuštiti luksuz da čekam njihov povratak. Tada mi je uskočio frend koji se bavio fotografijom. Sa snimljenim materijalima sam došla u Hrvatsku gdje mi je pomogao prijatelj Nikola s Akademije. Montirali smo besplatno, zahvaljujući prijateljima koji su mi ustupili svoje prostore i vrijeme. Zahvalna sam svima što su mi omogućili da sve izvedem besplatno, između ostalog i likovima. Ne znam kad ću opet imati film snimljen bez kune.

Q.hr Otkud naziv ‘Ključne riječi’, zašto si odabrala te riječi i te segmente života trans-žena?

S.P. Htjela sam se baviti tranzicijom, no ne isključivo fizičkom jer mozak ipak ima primat nad tijelom. U psiho-socio-emotivnoj tranziciji sam to smatrala njihovim ključnim riječima. Od spoznaje i spoznajnog procesa. Nakon toga želja da ideš dalje i postaneš ono što jesi. Potom konflikt, prvo s društvom koje im je reklo „Vi niste to što mislite da jeste“. Sljedeći je korak marginalizacija jer su priznale sebi da su drugačije te se pokušavaju izgraditi kao žene iako su odbačene jer ih društvo ne želi takvima. U toj bolnoj situaciji jedno što sa sobom nose je zadnja riječ – nada. Ta priča Carle jest oličenje nade. Ona je uspjela ući u parlament, a ne zaboravimo da su trans osobe nekada završavale u zatvoru u Španjolskoj.

Q.hr Što te posebno fasciniralo kod trans-žena tijekom upoznavanja cura iz filma, da toga prije nisi bila svjesna?

S.P. Imaju jako veliku potrebu da budu lijepe i ženstvene, jedna od njihovih vrhovnih vrijednosti jest privlačnost i ljepota, potvrda samima sebi da jesu ono kako se osjećaju baš stoga što su odbačene. Jako se dotjeruju, ne izlaze iz kuće tek tako, već se trude biti uglađene.

Q.hr Jesi ostala u kontaktu s curama, jesu li vidjele film?

S.P. Nisu ga vidjele jer je završen tek prije mjesec dana. U kontaktu sam s Albom i Lorenom, s Carlom sam se čula oko te pošiljke koju su skupili BBB-ovci, Camilla nažalost nema mobitel. No, namjeravam svratiti i odnijeti im kopije.

Q.hr Kakvi su planovi za film?

S.P. Prvo što mi je palo na pamet jest da ga ponudim Queeru, a potom možda i na Tabor festival. Svakako ću ga poslati festivalima u Španjolskoj i drugdje po svijetu.

~

Festivalski filmski program QueerZagreba održava se u kinu Europa, od 23. do 30. travnja. Premijera ‘Ključnih riječi’ održat će se u četvrtak 26. travnja u 19h a nazočit će joj i sama redateljica, Slavica Parlov.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop


OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti


Marino Čajdo
Cocktail






Dominik Colins
Qoohanje za romantike