Bulling je brutalan. Ona rečenica „djeca znaju biti okrutna“ poprima sasvim novo značenje, i novu jačinu nakon određene dobi. Fizičko nasilje provedeno u grupama nad jednom osobom, ugnjetavanje i maltretiranje otvoreno sadistički usmjereno prema izazivanju poniženosti i patnje kod osobe na koju su se nasilnici namjerili – ponašanje nasilničkih srednjoškolaca spram svojih vršnjaka moglo bi se uzeti kao osnova za definiciju diskriminacije i govora mržnje.

Prikazati raspon nasilja i njegov učinak na žrtvu u edukativne svrhe nije zato moguće, a bilo bi i kontraproduktivno, oblikovati rečenicama poput „budite jednostavno dobri jedni prema drugima“. Djeca znaju da je nasilje „pogrešno“, jer im je to izlagano od malih nogu. Problem je često u tomu da ne shvaćaju posve što znači „pogrešno“. Jer pogrešno je štošta – zakasniti doma s izlaska, dobiti kulju iz mateše, družiti se s Ivanom s trećeg kata, psovati na isti način kao i roditelji koji govore da je to pogrešno, napiti se i nositi uvijek crnu odjeću.

Vizualni prikaz zato je često jedini način da se napravi jasan prikaz učinka; jer, budimo realni, bulling je drastičan. U SAD-u je zabilježen val samoubojstava mladih LGBT osoba koje su godinama bile izložene bullingu, ali to osobama koje same nisu dio neke ugnjetavane skupine ne govori ništa o tomu što su te osobe proživljavale. Naravno, i pri edukativnim materijalima valja pristupiti oprezno i s mjerom. Grafički prikaz nasilja opet može biti kontraproduktivan. Ali zato jer je u dokumentarnom edukativnom filmu riječ „fuck“ upotrijebljena recimo 4 puta više od dozvoljene količine zabraniti da se taj film prikazuje osobama mlađim od 17 godina stvarno je suludo. A to se upravo događa s filmom „Bully“ koji pokušava oprimjeriti nasilničko ponašanje među mladima.

Angažirali su se brojni. Čak i jedna izuzetno mlada aktivistica stala je iza inicijative i skupila gotovo pola milijuna potpisa za skidanje ograničenja dobne granice. Postiglo se samo to da se film jučer uvrstio među naslove koji nemaju određenu dobnu primjerenost. Što u mnogim kinima diljem SAD-a opet znači da neće dopustiti ulazak maloljetnika u kino dvorane.

Angažman Katy Butler, hrabre srednjoškolke koja se odlučila autati kao lezbijka na razini čitave države i pred očima javnosti i medija progovoriti o problemu bullinga, kao da je time omalovažen. Ipak, pola milijuna potpisa koje je sakupila nose određenu težinu i svjedoči o pomacima koji očito postoje. No za brojne mlade živote jednostavno nema dovoljno vremena koliko je društvu potrebno da te korake poduzme. Baš zato je upravo na institucijama poput onih koji procjenjuju primjerenost obrazovnih sadržaja da pomognu društvu u tim naporima, a ne da ih dodatno opstruiraju. Što je možda poruka i našoj vlastitoj Agenciji za odgoj i obrazovanje koja i nije baš pokazala najveću spremnost da uvede LGBT edukaciju u hrvatske škole.

Postavlja se pitanje koja se istina tu pokušava cenzurirati – to da su djeca okrutna ili to da su institucije neuspješne, ili čak i nevoljke, u tomu da nasilje spriječe.

Pogledajte trailer i procijenite sami: