Luise Pop: „Lutamo šumama s tigrovima“
autor:
Marino ČajdoLuise Pop bend je koji će se po prvi puta predstaviti zagrebačkoj publici ove subote, 24. ožujka, na Partycipaciji pozdrava proljeću. Tri cure i jedan dečko svojim domovima smatraju dvije europske metropole: Beč i Berlin a uoči subotnjeg koncerta porazgovarali smo o njihovom radu, društvenom angažmanu, alternativnoj sceni u Europi ali i opsjednutosti životinjama te dalekim precima-cirkusantima:
Q.hr Kako bi se predstavili zagrebačkoj publici? Kako je bend nastao?
Dinamična scena all-female bendova
L.P. Mi smo četveročlani surf i synthie rock bend na dvostrukoj adresi između Berlina i Beča. Projekt je započeo 2005. kao kolektiv sastavljen od tri djevojke, a bendom smo se prozvale 2006. Naziv Louise Pop nema neko specifično značenje no istovremeno ističe da se radi o nečem ženskom (bendu, u ovom slučaju). Vera (klavijature) i Lisa (gitara) su u bendu od samog početka dok su ostali članovi pristizali kako su godine prolazile. Trenutno su u sastavu s nama Martin na bubnjevima i Erin na basu. I upravo smo objavili naš drugi album naziva ‘Time is a Habit’.
Q.hr Vaši tekstovi progovaraju i o rodnim pitanjima. O čemu točno pjevate i imaju li tekstovi kakvo aktivističko uporište?
L.P. Nismo sigurni možemo li ih nazvati aktivističkim. Sebe vidimo kao bend s feminističkim temeljima te nam je prirodno da se s vremena na vrijeme bavimo rodom. Naš prvi album, ‘The Car, The Ship, The Train’ sadržavao je pjesmu ‘Feminist Terrorists’, koju su neki shvatili pretjerano ozbiljno. Naše su pjesme podjednako o dadaističkim putovanjima i skretanjima s ruta, čudnovatim navikama koje se ponavljaju ili samoći u mračnim šumama po noći. Šumama prepunim životinja. Uglavnom živimo u gradu no s vremena na vrijeme želimo sve ostaviti i lutati džunglama s tigrovima.
Q.hr Estetika vaše vizualne prezentacije je iznimno zanimljive produkcije. Tko stoji iza vašeg vizualnog identiteta i koliko vizualnu prezentaciju smatrate bitnom danas kada je u pitanju predstavljanje nekog benda publici?
L.P. Obožavamo i identificiramo se sa životinjama zbog čega ih želimo kao dio našeg vizualnog identiteta. Dominik Hurza, naš dragi prijatelj i vrsan grafički dizajner je napravio cover posljednjeg albuma na temelju slika iz Verinih obiteljskih albuma. Žena koja sjedi na konju na coveru je njena pra-ujna rođena kao Johanna Kropf u kasnom 19. stoljeću. Johanna se pridružila cirkusu u svojim dvadesetima i postala ženski fakir. Specijalnost su joj bile hipnozija životinja koju je izvodila na pilićima, zečevima, aligatorima i zmijama. Do četrdesetih godina prošlog stoljeća putovala je sa suprugom i cirkusom Europom dok nije emigrirala u SAD. Nikada se nije vratila no slala je fotografije i pisma obitelji u Austriji. Fotka s covera je vjerojatno iz kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Q.hr Da imate priliku surađivati s bilo kojim glazbenikom danas, tko bi to bio i zašto? Obrnuto, što mislite tko bi napravio super cover neke od vaših pjesama?
L.P. Odgovor na prvo pitanje djelomično nagovještava na drugo. Sretni smo što nekolicinu glazbenika iz Beča i Berlina možemo zvati svojim prijateljima. Clara i Ines iz benda Clara Luzia pjevale su prateće vokale na partiju povodom izlaska albuma, a u Beču surađujemo s bendovima poput First Fatal Kiss i Plaided. Martin također svira bubnjeve u bečkom bendu The Nobody’s Faults a Vera je gitarist berlinskog benda Half Girl. Nedavno je snimila pjesmu s Jensom Friebe, bivšom članicom Half Girla koja je nevjerojatna glazbenica i pjesnikinja. Dakle, trenutno smo uključeni u niz suradnji s ljudima iz bliskog kruga. A naravno da smo otvoreni za nove prilike!
Što se tiče covera upravo smo obradili ‘Fast and Frightening’ grunge benda L7. Totalno ju je zabavno svirati.
Q.hr Kako bi opisali glazbenu scenu u Beču? Koliko je mladim i neafirmiranim bendovima teško pronaći svoje mjesto? Mislite li da LGBTIQ slušatelji alternativne glazbe danas više naginju rocku ili elektronici glazbi?
L.P. Scena je u Beču poprilično napredovala u posljednjih pet godina. I drago nam je da smo dio te rascvjetale pozornice koju gotovo možemo nazvati pokretom. I bilo je teško istaknuti se u njoj. Prije više od deset godina dok je ideja o bendu još bila samo verbalna imali smo osjećaj da nema ni izdavača ni publike za ono što želimo raditi. Ranih 2000.-ih bilo je mnogo eksperimentalne elektronike (ozbiljni frajeri s naočalama i laptopima na stejdžu, možda koja cura među njima), mainstream indie rock bendovi (frajeri s mačo stavom i gitarama) dok je queer zajednica bila više orijentirana prema performansima. U međuvremenu su te barijere nestale a čitava je scena queer na neki način. I queer zajednica se otvorila. Trenutno je mnogo dobrih bendova i mnogo malih s još manjom ali rastućom izdavačkom kućom iza sebe koja potiče taj entuzijazam. Ne znam mnogo o clubbingu ali znam da su LGBT publika i glazbenici vitalni za ono što se događa s alternativnom scenom u Beču i Berlinu danas.
Podsjetimo, prva ovogodišnja Partycipacija održava se ove subote, 24. travnja, u Mediki. Party kreće u 22h a upad je 30kn. Osim Luise Pop očekuju vas Elektro Fufe, Subnoir te Ludovik Material o kojima ćemo još pisati narednih dana.
Foto: Alexi Pelekanos
Komentirajte!