Feminizam i feminizmi
autor:
Ines KotaracFeminizam bi se najsažetije mogao definirati kao skup ideologija i pokreta koji zagovaraju političku, društvenu i ekonomsku jednakost žena s muškarcima. Dobro su poznata njegova tri vala – devetnaestostoljetna nastojanja sufražetkinja (na slici) da žene dobiju pravo glasa tvore prvi val; u drugom valu, koji je zapljuskivao ponajprije zapadne zemlje od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća, žene su se masovno borile protiv dominacije patrijarhata te neravnopravnog položaja muškaraca i žena u društvu, zakonima i kulturi; i napokon, treći val, koji se podigao koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća, feminizam je s tisuću lica i nije ga lako svesti pod jedan zajednički nazivnik. On je nastao kao odgovor na uočene propuste drugog vala feminizma. U svom nastojanju da uključi žensku populaciju koja u drugom valu nije imala svoj glas i da nadiđe rodne razlike, treći se val približio se drugim teorijama poput postkolonijalne i queer teorije. Iako mnogi smatraju da treći val još uvijek traje, postoje i oni koji su proglasili njegov kraj te o sadašnjim feminističkim nastojanjima govore kao o postfeminizmu.
Već je uobičajeno da se danas ne govori o feminizmu (u jednini), nego o feminizmima (u množini). Liberalni, radikalni, lezbijski, anarhofeminizam i ekofeminizam samo su neke od njegovih poznatijih inačica, no postoje i one malopoznate struje poput vjerskog feminizma ili feminizma pretilosti. Kako su kritiziranje i kritika upisani su u bit feminizma, feministkinje su kritičku oštricu okretale i prema nekim vlastitim strukturama. Stoga ne čudi da je većina promišljenih i argumentiranih kritika feminizma došlo je iz redova samih feministica te su se neke feminističke struje nastale u opoziciji prema drugima.
Postkolonijalni feminizam uvelike kritizira zapadnjački feminizam jer je ono što su one smatrale univerzalnim ženskim iskustvom utemeljeno zapravo samo na iskustvu bjelkinje iz srednje klase. To se iskustvo nikako nije moglo primijeniti na žene koje su uz rodnu bile žrtve i klasne i rasne nejednakosti. Radikalne feministice kao što im i samo ime govori bile su radikalnije su od ostalih. One su smatrale da se žene mogu osloboditi jedino ukidanjem patrijarhalnih institucija, što ide tako daleko da uključuje i ukidanje države. Za njih su liberalne, srednjestrujaške feministice koje nastoje postići jednakost muškaraca i žena u društvu kroz političku i pravnu reformu, bile previše blage. Optuživale su ih da su one krive za podređeni položaj žena. Jednakost koja postoji na papiru, odnosno u zakonima, prema radikalisticama, neće riješiti problem nejednakosti. Ništa bolje, za radikalne feministkinje, nisu bile ni socijalističke i marksističke feministice koje su problem rodne nejednakosti vidjele u klasnoj nejednakosti. Individualne feministkinje, koje na žene gledaju kao na ljudska bića koja imaju moralno i/li zakonsko pravo na vlastita tijela i vlasništvo, kritizirale su ostale oblike feminizma, posebice liberalni i radikalni feminizam. Predbacuju im to što su zbog njih žene kao grupa poslužile kao izgovor državnoj intervenciji u prava pojedinaca.
U dva stoljeća feminističkog projekta neslaganja feministica oko određenih teme znale su dići poprilično prašine, a feministička su se koplja najviše lomila oko tema vezanih uz seksualnost. Koncem 70-ih i početkom 80-ih događali su se pravi ratovi između seks pozitivnih feministica i anti-porno feministica. Anti-porno feministice smatrale su da je izvor ženske potlačenosti muška seksualna dominacija, te su iskorjenjivanje pornografije i prostitucije željeli učiniti glavnim ciljem feminističkog pokreta. S druge strane, seks pozitivni feminizam promovirao je (i još uvijek promovira) otvorenu seksualnost, legalizaciju pornografije, prostitucije, sadomazohističkog seksa te prihvaćanje homoseksualnosti i transrodnosti. Neki su ovaj sukob vidjeli kao početak kraja drugog vala feminizma.
No da ne bi ispalo da su se feministice samo međusobno kritizirale, valja reći da je bilo i kritika koje su dolazile s drugih strana. Različite protivnike feminizma obično se okuplja pod zajedničkom kapom nazvanom antifeminizam. Neki od antifeminista drže da je feminizam postigao svoje ciljeve i da njegova daljnja nastojanja zapravo traže superiornost žena nad muškarce, a drugi ga ocjenjuju kao potpuno promašen projekt koji društvu nije donio ničega dobroga. Feministkinje su, smatraju oni, uništile prirodnu podjelu na muške i ženske poslove, krive su za razaranje tradicionalne obitelji i širenje kojekakvih modernih pošasti poput abortusa, homoseksualizma i pornografije. Osim spomenutih grijeha, feminizmu, posebice njegovoj radikalnoj inačici, spočitavaju mizandriju i poticanje ženskog seksizma.
Ovime sam samo zagrebala površinu problematike pro i kontra feminizma o kojoj bi se mogle napisati dizertacije, a za daljnja istraživanja gospodin Google bit će dobar pomoćnik, a lokalna knjižnica može ponuditi materijala za daljnja čitanja.
Komentirajte!