autor:

Marino Čajdo

 

Vaša priča: samohrana queer mama

Iako još uvijek većinom nevidljive, queer obitelji dio su naše šire društvene zajednice, koje, unatoč izostanku pravnih mehanizama koji bi služili njima kao uostalom onih za zasnivanje same obitelji nema, strpljivo iščekuju vrijeme kada će i njihov status društveno biti valoriziran i prepoznat. Tim smo povodom razgovarali s jednom queer mamom iz Zagreba, Anitom.

Anita:
“Mlađe je dijete queer, njemu je sve normalno. Učim ih od malena da je svaka različitost dobrodošla kako ne bi robovali stereotipima poput nekih vršnjaka.”

Izraz queer koristimo jer kako sama kaže, Anita se ne definira kao lezbijka jer je osobno protiv bilo kakvog ukalupljivanja premda smatra da je posve legitimno da je ljudi tako doživljaju ili percipiraju ukoliko je vide da se npr. ljubi sa ženom. Svoj identitet među prijateljima i obitelji ne krije a slaže se kako je biti samohrana majka, koju k tome privlače žene, teško.

„Mislim da je svakom roditelju teška uloga podizanja djece sve dok se trudi to odraditi na ispravan način. Pitanje je samo kako će se protumačiti što je ispravno, jer se moje poimanje toga često razlikuje od društvenog. No, nije mi teško podizati djecu jer volim biti mama“, sumira svoje roditeljsko iskustvo. Njeno je dvoje djece odraslo okruženima majčinim prijateljicama koje su u istospolnim vezama koje su velik dio njihovog djetinjstva, posebno starijeg djeteta, bile prisutne u životima. „Mlađe je dijete queer, njemu je sve normalno. Učim ih od malena da je svaka različitost dobrodošla kako ne bi robovali stereotipima poput nekih vršnjaka. Bitno je pričati s djecom, slušati ih i dati im priliku da postavljaju pitanja. Tako se stječe međusobno povjerenje, što je svakako bitna stavka u odnosu roditelj-dijete“.

Anita:
“U pravnom poretku nema posebnog zakona koji bi regulirao status i prava jednoroditeljskih obitelji.”

Situacija je za samohrane roditelje na nekoliko razina u okvirima državne administracije nezahvalna, kamo više i za istospolne parove ili gejeve i lezbijke koji su roditelji. „U hrvatskom zakonodavstvu uopće ne postoji termin samohranog roditelja kao razvedenoga tj. razvedeni roditelj nema status samohranog neovisno o tome skrbi li drugi roditelj o djeci ili ne. U pravnom poretku nema posebnog zakona koji bi regulirao status i prava jednoroditeljskih obitelji u Hrvatskoj niti ti roditelji ostvaruju neka posebna prava; poput prvenstva pri zapošljavanju, subvenciju vrtića, škole i školske opreme, teže je dobiti kredit a ni poslodavci ne poštuju zakonske norme o radnom vremenu samohranih majki“, nabraja samo neke od problema koji u trenutku padaju na pamet.

Prema mnogim istraživanjima LGBTIQ roditelji su kao najveći problem istaknuli diskriminaciju spram sebe i njihove djece. Anita tvrdi da sama nikada nije osjetila diskriminaciju ali sigurno se od takvih situacija osjeća samo onda kada se sama izbori za sebe i djecu. „Država trenutno nema mehanizama kojima bi zaštitila moju djecu ili mene od diskriminacije u potpunosti“, kaže uz nadu da će se i to uskoro početi mijenjati.

Budućnost je za LGBTIQ roditelje Hrvatskoj još uvijek neizvjesna. Anita smatra kako bi bilo poticajno i motivirajuće da uskoro i kod nas zažive neki od modela kojima će istospolnim parovima biti omogućeno zasnivanje obitelji, bilo potpomognutom oplodnjom ili posvojenjem. „Želim vjerovati da će u nekom trenutku naše društvo postati zrelo da se sprovedu zakoni koji bi išli u tom smjeru“, kaže.

Anita:
“Moja djeca su moja životna škola i zahvalna sam tim malenim ljudima na njihovoj mudrosti i ljubav.”

„Osobno me majčinstvo motiviralo da se puno puta u životu mijenjam, prilagođavam, razvijam i postajem bolja. Rasla sam i razvijala se uz svoju djecu suočavajući se sa svom slabostima i nerijetko učeći od njih. Moja djeca su moja životna škola i zahvalna sam tim malenim ljudima na njihovoj mudrosti i ljubavi“, zaključuje Anita kojoj je zadovoljstvo što joj se djeca razvijaju kao sretne i dobre osobe navodeći samo neke od prednosti samohranog odgoja: bliskost i povjerenje među članovima obitelji, izostanak negativnih bračnih iskustava, podršku bliskih osoba iz njihove okoline i najvažnije – slobodu koja se tiče donošenja odluka u njihovim životima.

Foto: ilustracija