autor:

Znate li tko je?

U LGBT kulturi ima mnogi više toga od njenih najrazvikanijih dijelova – filmova s queer festivala, glazbenih ikona i gej/lezbijskih sapunica, a sve to podliježe i sveopćem trendu amerikanizacije, te i manji projekti iz SAD-a imaju veću šansu svoje prezentacije od većine onih van granica te zemlje. Onkraj popkulture i medijski popularizirane kulture postoje  imena koja lagano padnu ispod radara čak i onih koji bi u njihovom radu mogli naći interesa. Njih ćemo predstaviti u seriji “Znate li tko je?”

povezane vijesti

Protiv nasilja ne može se brojkama
Ljetni gadgeti ili, bez čega se ne može!

Nakon Estonije, iz koje smo predstavili Annu-Stinu Treumund, krećemo se još uvijek po sjeveru Europe: Aurora Reinhard, rođena 1975., je vizualna umjetnica iz Finske koja se bavi fotografijom i videom. Od kraja 90ih bavi se pitanjima roda  – kako se grade muški i ženski identiteti i kako se predstavljaju u društvu – te marginalizacijom žena, lezbijki i ostalih društvenih skupina. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Helskinkiju, te Sveučilištu u Gothenburgu, kao i u Međunarodnom centru za fotografiju u New Yorku. Njezin kratki film „Handbag“ ste mogli vidjeti i na ovogodišnjem Voxfeminae festivalu.

U svojim video radovima naročito ima tendenciju dokumentarističkog istraživanja identiteta koji prelaze uobičajene granice rodnih podjela – pri čemu se fokusira na osobni doživljaj identiteta svojih sugovornica: kako one vide društveno konstruirane granice i kako grade svoja vlastita viđenja roda, pri čemu istražuje jednako pojam rodnog izražavanja, kao i transseksualnost. U svom radu „Boygirl“ iz 2002., tako je intervjuirala  3 djevojke koje izgledom i rodnim izražavanjem zalaze u domenu maskuliniteta. Djevojke u videu pričaju o svom iskustvu konstruiranja vlastitog identiteta za kojeg nemaju jasne uzore, odnosno, kako se osjećaju spram svog identiteta koji se nalazi između čisto muškog ili ženskog. U radu „Female“ iz 2003. intervjuirala je 3 transseksualne žene -  Kia, Julia i Tiina u videu pričaju o svom iskustvu života u oba spola.

U  fotografskom radu ne libi se koristiti vlastito tijelo kao prostor prezentiranja problematika s kojima suočava gledatelja – niz fotografija „Mlada zdrava žena“ je serija od 7 autoportreta u kojima ironično prikazuje  očekivanja koja društvo postavlja pred nju od „heteroseksualne dinamike“ do „ljepote“ i bezuvjetne uslužnosti u prikazanoj  fotografiji „Želite li još nešto?“. Slično će pristupiti i u seriji autoportreta iz 1999. „Ona je tako ženstvena“, koju možete vidjeti niže.

U svom radu o Faucaultu, prosvjetljenju i estetici sebstva, Anita Seppä (KliK!-na-esej) Aurorine radove uklapa u fenomen o kojem je pričala Judith Butler – parodijama rodnih identiteta u kojima dolazi do imitiranja do karikature, primjerice u slučaju drag showa ili pak radova autorica poput Reinhard, ali i niza drugih koji se u svojim djelima poigravaju s parodijskom prezentacijom rodnih identiteta, ženstvenosti, muževnosti, heteroseksualnosti i queer praksi,  i slično, a među kojima se nalaze i Cindy Sherman, Barbara Kruger, Carolee Schneemann, Jenny Holzer, Hannah Wilke i Heli Rekula.

Ističe da je zanimljiv aspekt tih parodija to što se parodiranje može instrumentalizirati kao mjesto subverzivnog smijeha i razotkriti kako je (seksualna) „normalnost“ ili „normiranost“ samo konstrukt kojeg nitko ne može utjeloviti. „Ono što isto pokazuju, jest da parodično ponavljanje rodnih uzoraka može funkcionirati kao aktivna politička praksa otpora kojom umjetnici mogu pokušati propitivati postojeće norme i stereotipe koji se nameću ženama i muškarcima“.

Više o njenom radu možete saznati i na njenim stranicama: KliK!-na-link.