autor:

Iako Facebook kao privatna kompanija ima svako legalno pravo činiti s onime što korisnici, koji su pristali na uvjete korištenja, postaju (što uključuje i cenzuru) – ujedno treba paziti da ima i moralnu obvezu, kao najveći javni prostor komunikacije i umrežavanja na svijetu trenutno – paziti na zloupotrebu tih mogućnosti! Jednaki problem jest još uvijek to da ono što se cenzurira ili ne cenzurira spada u domenu nepoznatih parametara koje su duboka tajna sasvim neobjašnjiva korisnicima.

Zanimljiv je upravo odmak između homofobnih i pro-gej sadržaja koje se nađu na cenzuri a najbolji je primjer toga uklanjanje fotografije trudnih očeva (naslovna fotka) s profila Zagreb Pride Udruženja koja prikazuje nekoliko trans muškaraca u finalnoj fazi trudnoće. Sadržaj, po ničemu pornografski (usudio bih se reći čak erotičan što su već prije, doduše u nimalo kvir aranžmanu, testirale žene poput Demi Moore, Britney i Christine Aguilere u mainstream časopisima) tako se našao na udaru samih korisnika koji su ga prijavili u tolikom broju da je gotovo pa ekspresno uklonjen. Nekoliko puta, s nekoliko različitih profila, a uslijedile su i sankcije.

Već je prije Facebook cenzurirao različite LGBT sadržaje: počevši od benignih fotki ljubljenja istospolnih parova (ta je cenzura izazvala viralnu reakciju postanja takvih fotki) do toga da se na LGBT flashmob eventima cenzuriraju postovi zajednice a ignoriraju oni homofoba. Isto tako, za uklanjanje većine homofobnih grupa i pageova poput „Ubij pedera“, „Stop ciganima, pederima i sidi“ i slični ostaju po tjednima, čak i mjesecima, netaknuti zbog navodne slobode izražavanja mišljenja.

Ono što je jednako zabrinjavajuće jest što Facebook nikada ne dopušta mogućnost žalbe na odluku, nema opcije za prosvjed, nema opcije za protu-argument. A k tome, nikada ne pruža nikakav kredibilan razlog zbog čega je određeni sadržaj uklonjen ili označen kao spam mimo toga da „smeta nekim korisnicima“.

Po svojoj prirodi nisu svi sadržaji jednako ugodni oku svih korisnika, različitih svjetonazora. Ipak, fotografija, vijest ili video koji se sasvim jednostavno mogu naći u nekim dnevnim novinama, portalu ili na YouTubeu (koji također ima upitne kriterije cenzure) su nepoželjni na Facebooku.

Baš kao i Twitter, Google+ ili neka druga društvena mreža Facebook ne bi smio cenzurirati slične sadržaje. Jer, ukoliko to čini mreža koju koristi gotovo šestina svjetske populacije kojoj služi kao osnovni alat širenja informacija, što je sljedeće?

Ovim trendom, koji svako nekoliko mjeseci izbije na površinu nekom novom LGBT cenzuriranom pričom, nije iznenađujuće da sve više korisnika Facebook dislajka.