FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

All is full of love

objavljeno:

8. 02. 2012.
All is full of love

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

All is full of love

Htio sam ovo predvalentinovsko doba stjerati u kurac. Htio sam reći kako mi se gade ljubići, ljubavna propaganda, kako mi to sve ide na kurac. Htio sam istaknuti da sam iznad toga, da me te fatalne Amorove strijele ne love i tako.

Htio sam reći da taj dernek ide samo u korist oglašivačima, kopirajterima. Htio sam biti mudar.

Ali, lagao bih. I sebe i Vas. Ljubavna propaganda je jedina valjana u ovom svijetu propagande. Ipak to mislim. Ona još jedina, unatoč tome što često-normira i/ili normalizira ipak ukazuje na mogućnost svijetla “na kraju tunela”, daje ljudima nadu- a to se u ovom svijetu sve češće jako skupo naplaćuje. Pogledajte sve ove školovane i neškolovane new-age vještice pa tek onda terapeute pa tek onda popove. Lijepo se naplaćuju, složit ćete se sa mnom (a nisam siguran da je to zbog “centra” kojeg su našli u sebi, prije zbog mulja kojeg bacaju pred druge, ali dobro.)

Nada u ljubav, nada za bilo što je obećanje koje možete otkupiti ili fanatičnom vjerom ili novcem, kao što insinuirah. To je, naime, ta prva lopta stvari oko nas. To je recimo – verzija kojom se danas razumije svijet: ili si fanatičan (pjesnik, vjernik) ili si “normalan” (računovođa, kapitalist). Crno – bijeli svijet pa ga jebi.

U zadnje vrijeme sam sretao puno (previše) onih likova koji bi mogli ličiti na one druge likove iz kultnog Malog princa, proširenih profesija: činovnika, kraljeva, redatelja, umišljenih veličina, frustriranih veličina, konobara koji misle da su glumci, redatelja ne-emancipiranih od svojih mama, pisaca gladnih slave, onih s filozofskog- pogubljenih u kritikama ili tek u par knjiga. Svi odreda kao da su se nagutali morske soli. Žedni ljubavi, jebote. Nije moja tlapnja, kunem Vam se. Nije moja žudnja, kunem Vam se. Nešto je drugo, a ako im na tom put ne pomogne  ljubavna propaganda, onda nek im je-doista sa srećom i palamudijom svakodnevnog života.

Svi odreda (uh, što volim generalizirati i poopćavati) izgledaju zadojeni potrebom za nekom suludom kontrolom svog života, odlukama da se neće “tek-tako prepustiti”, da će “bolje birati”, da će biti “pametniji”. Odlučni u tome da novac – upravo kao niti jedna druga stvar – daje sigurnost i sreću. Odlučni u tome da budu odlučni, kao mašine, kao robovi, a isto vrijeme ih pokopava slezena pa bubreg pa migrena pa napadaj panike, ali ih ne jebe- i dalje su odlučni. Misle da moraju znati što žele, da moraju stajati iza svojih racionalnih procjena pa onda to sve prevode i u ljubavni leksik. Tamo postaju najgori od najgorih arbitara, postaju dželati i žrtve- odluka koje su bile mišljene za banke i poslove. Samo nisu primijetili kada je to sve iskliznulo u ovaj drugi, mekši, sapunastiji svijet, ali je. I onda šute, kao zaliveni, loše zaspu, još se teže probude. Ali ne ispravljaju grešku. Kada bi htjeli- znali bi. Samo ne znaju kako bi to mogli htjeti: ispraviti ličnu krivu Drinu.

Meni se Drine izravnavaju svaki onaj put kada naiđem na feedback. Simple as that. Ukoliko je ljubavni, utoliko bolje. Meni se opet dogodila (((lj.u.b.a…v.)))), zvuči kao “još jedna iluzija”, ali nije. A, ako i je- neka je, dobro je za pjesništvo.

Kao što je i ova zima bila izvjesna u određenom trenutku. Bila je tako i ova “nova ljubav” izvjesna u odnosu na moje nove samopouzdanje. Na moj odnos prema mom izgledu, mojim mislima, mom radu. Na moj odnos prema zadnjem odnosu. Čekala me je. I sada uskače od svukud. Uskače na ulicama, placevima, skajpovima, fejsbukovima, tramvajima.

Javljaju se isti ili barem slični potraživači: traže gral, traže smisao, osmjehuju se, pale svijeće, mole se, pokušavaju igrati igre, zavode, reprezentiraju naučeno, u ulogama su-pa nisu- pa jesu-pa opet. Ovaj put (čini mi se): izgovaraju svoja imena glasno, svoje identitete (iako su identiteti tako passe, al ajd). Dolaze kao naručeni. Kao da su iz sna. I izgledaju dobro, samouvjereni su, znaju što žele. Sretan ja. Sretni oni. I uz to sve – ako dočekamo Valentinovo, e onda…

Valentinovo odista ima smisao samo ako ste hrabar i vrlo ljubavan čovjek. I ako ste u odnosu sa hrabrim čovjekom. Znam da preveć često koristim upravo taj pridjev, ali koji drugi uzeti u obzir? Koji drugi vrednovati? Koji drugi uspostaviti kao kriterij ljubavnog ako ne hrabrost?

Valentinovo podrazumijeva ljubavni jezik: konkretan, usmjeren, koncizan, lahorast, mirišljav, puten, sočan. Zahtijeva filmičnost, teatralnost, neuljuljanost, razigranost. Zahtijeva neku drugu, bolju reprodukciju stvarnosti od one svakidašnje, bolju simulaciju, vještiju izvedbu.

Ne mogu Vam dati recept za to, ali predlažem tj. mogu se usuditi predložiti da učinite( ukoliko imate voljenog i željenog, voljenu i željenu, a niste nešto kreativni u zadnje vrijeme) jednu od scena koju ste oduvijek željeli da Vama netko učini. Ta parafraza kršćanskog postulata uvijek dobro radi, vjerujte mi.

Npr. ukradite ideju iz nekog romantičnog filma (tko to još nije htio da mu život izgleda kao romantična komedija, ma – molim Vas?), ukradite robu iz dućana (ukoliko nemate novaca!) za poklon, zadužite se, ispadnite blesavi, nezreli, naivni. Sve to jeste, svi to jesmo, ionako. Da se ne zezamo i  ne umišljamo.

Ljubav će vas otkupiti. Bez straha.
I nisam to tek tako rekao. Iskustvo me naučilo. Thrust me on this one.

ps: Muzička pozadina nek bude Bjork- All is full of love ili Michael Bubble – Haven´t met you yet, npr.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

QUEER, GEEK &OMG
I to se proizvodi


Hipster Dyke
Od L do Z


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Josipa Petek
Bi-spolarizacija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike