FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Ivana Radačić: Potrebna je promjena svijesti društva

objavljeno:

6. 02. 2012.
Ivana Radačić: Potrebna je promjena svijesti društva

autor:



Ivana Radačić 2001. godine završila je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2002. godine je magistrirala kriminologiju na Sveučilištu u Cambridgeu, 2003. pravne znanosti na Sveučilištu u Michiganu. Doktorirala je u području ljudskih prava žena, na University College London (UCL), a trenutno radi na Institutu Ivo Pilar. Prije toga je radila na Europskom sudu za ljudska prava. Objavila je veliki broj članaka u međunarodnim i domaćim časopisima, uredila je dvije knjige i jedan zbronik. Predaje ljudska prava i ljudska prava žena na Hrvatskim studijima, a uz to predaje u Centru za ženske studije u Zagrebu, Centru za Mirovne studije u Zagrebu te u Institutu za ljudska prava žena u Sofiji. Stručnjakinja je u Vijeću Europe za ljudska prava.

Republika Hrvatska je na nedavno održanim izborima odabrala nove predstavnike u Saboru i novu Vladu. Što promjena vlasti znači ljudskopravaškim organizacijama u Hrvatskoj? Može li se možda od nove Vlade očekivati neki pojačani trud koji nije samo kozmetičke naravi, naročito na području prava manjina, a između ostalog i na području LGBT prava?

Smatram da od ove vlade možemo očekivati pojačane napore usmjerene poboljšanju položaja manjina, uključujući LGBT prava, s obzirom na dosadašnje relativno progresivne stavove koalicijskih partnera po tim pitanjima, a i činjenice da su mnogi njezini dužnosnici mladi, osviješteni ljudi. Osim toga, udruge koje se bave LGBT pravima prilično su aktivne pa je za očekivati da će i one pomoći vladi da se poboljša položaj prava LGBT osoba.

Pred novu Vladu postavljene su brojne zadaće, a između ostalog i 112 zahtjeva Platforme za vladavinu prava. Misliš li kako je realno očekivati kako će Vlada ispuniti očekivanja potpisnika Platforme, točnije, smatraš li da će izvještaj ljudskopravaških organizacija o radu Vlade biti u pozitivnom tonu s obzirom na dosad viđeno, a naročito zbog toga što mnogi od prijedloga zahtijevaju dugoročnije planiranje i provedbu?

Teško da će vlada moći ispuniti sve zahtjeve u svom četverogodišnjem mandatu. Naime, osim političke volje, a koja nije neupitna u odnosu na sve zahtjeve, neki od tih zahtjeva zahtijevaju i promjenu svijesti čitavog društava, a što je dugoročan posao. Na primjer, teško je za očekivati da će se dogoditi sveobuhvatne istinske promjene u pravosudnom sustavu u sljedeće četiri godine jer to zahtijeva ne samo donošenje zakonskih propisa i uspostavu formalnih kriterija za imenovanje i napredovanje pravosudnih službenika, već i njihovo obrazovanje pravosudnih službenika i promjenu svijesti. Također, sveobuhvatna reforma zahtijeva promišljanje o društvenim vrijednostima, ulozi i ciljevima pravosuđa, a ne znam koliko smo na to spremni. S druge strane to će se i morati dogoditi ako ne želimo da zakoni, posebice Zakon o suzbijanju diskriminacije koji se ne može primijeniti formalistički način (a na što su suci navikli), ne ostanu mrtvo slovo na papiru.

Nadalje, teško je za očekivati da će vlada u sljedećem mandatu moći u potpunosti postići promjene u obrazovnom sustavu, u smislu ukidanja homofobnih sadržaja i rodnih stereotipa, odnosno uvođenja sustavne edukacije o pravima seksualnih manjina i generalno ljudskih prava. Obrazovni sustav, a posebice sustav visokog obrazovanja, dosta se opire promjenama a o čemu svjedoči i nedostatak ljudsko-pravnih sadržaja na fakultetima. Štoviše, pojedini profesori Pravnog fakulteta u Zagrebu ne libe se iznositi homofobne stavove u medijima ili u postupcima izbora u znanstvena zvanja odricati pripadnost pravu području ljudskih prava žena. Takvo pak pravno obrazovanje ima veliki utjecaj na kvalitetu pravosuđa, što pokazuje kompleksnost bilo koje reforme.

No, s druge strane, pojedini zahtjevi vrlo su specifični i zahtijevaju jednostavno donošenje određenih propisa ili uspostavu određenih kriterija, kao na primjer zahtjev za izradom i implementacijom Nacionalnog akcijskog plana za suzbijanje nasilja i diskriminacije LGBT osoba, pa je za očekivati da bi se takvim zahtjevima relativno brzo moglo udovoljiti.

Što misliš koja su najkritičnija područja stanja ljudskih prava u državi te misliš li kako će nova Vlada, naravno, nakon što riješe tekuća i goruća pitanja, raditi sukladno tim prioritetima?

Teško je procijeniti najkritičnija područja, s obzirom na to da su sva prava povezana, nedjeljiva i međusobno ovisna, te da je poštovanje svih prava nužno za dostojanstven život pojedinke/ca.

Ipak, izdvojila bih povrede radnih i socijalnih prava koje su sve češće u ovom ekonomsko-društvenom poretku, kao i prava žena, prava LGBT osoba i etničkih manjina, posebice Roma – tzv. «ranjivih skupina» koje su historijski bile u podređenom položaju u smislu manjka društvene moći. Romi su najranjivija skupina u društvu – ne samo da su u znatno nepovoljnijem ekonomskom položaju, već su i politički neorganizirani, a predrasude o njima duboku su utkane u društvu i prenose se s generacije u generaciju pričama o „Ciganima koji kradu malu djecu”.

Navedeni problemi jesu i prioriteti vlade, ali nisam sigurna koliko su to i prioriteti društva – postoji li društveni konsenzus o ovim pitanjima.

Misliš li kako je realno, u vremenskom roku od pet godina, očekivati istospolne brakove na razini Europske unije?

Mislim da nije nerealno.

Odaziv na referendum bio je ispod očekivane razine. Misliš li kako je Vlada napravila sve što je mogla po pitanju edukacije i informiranja građana? Jesu li kampanje nove Vlade bile dobro usmjerene?

Mislim da je Vlada mogla ranije poduzeti mjere informiranja građana i to na ozbiljniji način. S druge strane, moglo se čuti toliko iracionalnih stavova da nisam sigurna koliko se na njih moglo utjecati informacijom.

Kako bi komentirala jedan od najnižih postotaka žena u Saboru u hrvatskoj povijesti, koji je daleko ispod standarda Europske unije? Misliš li kako u Hrvatskoj još uvijek postoji diskriminacija na temelju spola? Kako se takav oblik diskriminacije najčešće manifestira?

Mislim da je podzastupljenost žena u svim tijelima vlasti i na svim razinama odlučivanja vrlo problematičan iz više aspekata, uključujući na simboličkoj razini poruke koja se time šalje, te svjedoči o još sveprisutnoj patrijarhalnosti našeg društva. Smatram da je spolna diskriminacija još sveprisutna u društvu, a javlja se, osim kao problem podzastupljenosti žena u gotovo svim društvenim sferama, i kao različiti oblici nasilja nad ženama, diskriminacije na radu i kršenja reproduktivnih prava. Osim potrebe mijenjanja kulturoloških obrazaca kako bi se ukinuli rodni stereotipi, koji su posebno vidljivi na primjer u kaznenim postupcima za seksualno nasilje, potrebne su još i mnoge reforme zakona. Smatram da je neprihvatljivo sankcionirati nasilje u obitelji kao prekršaj za što je maksimalna kazna 90 dana zatvora (dok se u praksi najčešće izriču novčane kazne) čak i kada se radi o težim i opetovanim slučajevima nasilja, kao što je to bilo i u nedavnom slučaju ubojstva u Zagrebu kojem su prethodili prekršajni postupci protiv počinitelja. U istraživanju presuda za silovanje Županijskog suda u Zagrebu naišla sam na slučaj gdje je žena bila višegodišnja žrtva brutalnog nasilja u obitelji a nasilje se desetak puta tretiralo kao prekršaj prije nego li je završilo na Općinskom sudu kada je žena prvi puta progovorila o silovanjima – preko 30 instanci, za što je Županijski sud izrekao uvjetnu kaznu zatvora.

Novoodabrani ministar pravosuđa je Orsat Miljenić. Misliš li kako je novi ministar dorastao zadaći?

Ne bih htjela ocjenjivati unaprijed, ostavila bih to za kasnije kad vidimo njegove konkretne poteze. U svakom slučaju, posao mu neće biti lak te smatram kako bi se trebao okružiti sa što više stručnih ljudi kao i surađivati s relevantnim državnim tijelima i nevladinim udrugama.

Koji „prijateljski“ savjet bi dala ministru, naročito po pitanju zaštite ljudskih prava i provođenja novog Kaznenog zakona koji konačno prepoznaje zločin iz mržnje kao otegotnu okolnost?

Mislim da je neophodno obrazovanje pravosudnih službenika, što je u nadležnosti nezavisne institucije– Pravosudne akademije te praćenje i sankcioniranje njihovog rada.

Kada bi mogla ministru postaviti pitanje na koje bi bio primoran odgovoriti, koje bi to pitanje bilo – a da počinje s „Na koji način mislite postići da se poboljša…“?

…Sustav zaštite od obiteljskog nasilja i spriječe slučajevi ubojstava i mučenja žena u obitelji?


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike