autor:

Hip-hop je krenuo, razvio se i još uvijek jest muški pokret i dio američke crnačke kulture u kojoj su se tek naknadno i neki bijelci izborili za svoje mjesto. Ono što je cijelo to vrijeme išlo ruku pod ruku s hip-hopom je mizoginija ili ženomrstvo u svojim najrazličitijim oblicima. U hiphoperskim stihovima i spotovima žene su tek objekti koji su tu da ih se jebe kad su dobre i šamara kad nisu. Nazivanje žena pogrdnim imenima, isticanje negativnih stereotipa o njima, eksploatacija žena i nasilje nad njima, veličanje prostitucije i svodništva neizostavan su dio pravog, tvrdog hiphoperskog svijeta. U posljednjih dvadesetak godina promijenili su se akteri hiphoperske scene, no mizoginija je ostala postojana. Uzmimo za primjer „Odd Future Wolf Gang Kill Them All“ ili skraćeno „Odd Future“, kalifornijski hip-hop kolektiv koji je u posljednje vrijeme privukao veliku pozornost. Njihovi stihovi su sirovi i direktni, oni prelaze granice i ne boje se reći što im je na pameti te su ih neki kritičari čak nazvali budućnošću hip hop-a. No, u isto vrijeme upravo je ta skupina bahatih klinaca na granici punoljetnosti dovela mizoginiju na višu razinu. „Beat your bitch in her mouth just for talkin’ shit“, “Shut up bitch, suck my dick/You fuckin’ bop, you better swallow it“, „Cause every girl I deal and fuck, it’s always against her will“ neki su od njihovih „antologijskih“ stihova. Zanima li vas na koje se sve načine nekoga može silovati, e pa poslušajte njihove pjesme.

Iako oni zapravo samo ponavljaju stavove kakve su iznijeli i njihovi prethodnici, „Odd Future“ su se susreli s burnim reakcijama. Poznate sestre, glazbenice i lezbijke Tegan i Sara na svojoj su stranici objavile otvoreno pismo u kojem se pitaju kada će mizogina i homofobna revanja biti tretirana s istom ozbiljnošću kao rasistička i antisemitska djela? Pismo Tegan i Sare nije ostalo bez odgovora. Glavna faca kolektiva Tyler the Creator, napisao je na Twitteru da ako sestre, obje lezbijke, trebaju tvrdi kurac, da ga mogu kontaktirati. Takvi umjetnici će krasiti naslovnice časopisa i biti uvaženi gosti emisija stvarajući sliku svijeta u kojoj umjetnička sloboda dopušta govor mržnje. Čak i kao se njihovi mizogini, homofobni i nasilni stihovi shvate kao marketinški trik, kao hip-hop diskurs, kao zajebancija ili nešto deseto, može li se ta oriječena mržnja tolerirati. Aktivistima pak koji se bore protiv nasilja u obitelji na jednom festivalu na kojem su nastupali poslali su kolačiće, a onda su im s pozornice poručili da se napuše kurca. Erin Gloria Ryan koja piše za portal Jezebel čudi se toj bizarnoj kulturnoj amneziji koja toliko utječe na nas da zaboravljamo da doslovno svake dvije godine netko napiše hit pjesmu o tome kako tuče neku ženu. Dobro primjećuje da pjesme u kojima bi se iznosile rasističke opservacije o bjelačkoj nadmoći ili o silovanju malih dječaka neće proći, no žene ostaju posljednja skupina prema kojoj se u popularnoj glazbi može izražavati otvorena mržnja.

E sad, što se događa kada riječ, odnosno mikrofon, uzmu žene? Odgovor na to pitanje cijelu ovu priču o mizoginiji u hip-hopu dovodi do potpune šizofrenije. Budući da se radi o izvorno muškoj kulturi, izvođačice hip-hopa od samih su se početaka morale puno više truditi da bi uspjele. Pri tom je cijeli niz izvođačica poput Salt-N-Pepa, Queen Latifah i Yo-Yo koje su se na različite načine suprostavile ponižavajućoj reprezentaciji žena u hip-hopu. To odlično ilustriraju stihovi Queen Latifah U.N.I.T.Y: „But I don’t want my kids to see me getting beat down /By daddy smacking mommy all around/You say I’m nothing without ya, but I’m nothing with ya/A man don’t really love you if he hits ya/This is my notice to the door, I’m not taking it no more/I’m not your personal whore, that’s not what I’m here for/And nothing good gonna come to ya til you do right by me/Brother you ain’t sick? Who you calling a bitch?“.

No, onda se dogodilo nešto što je malo tko mogao očekivati. Na scenu su stupile žene koje neće ići protiv struje, nego će pokazati da se jako dobro snalaze u muškom svijetu i da znaju igrati po muškim pravilima. One će jednako dobro kao njihovi kolege znati odalamiti šamarčinu svojoj kuji i staviti je na mjesto na koje pripada. Jedina žena u gorespomenutom hip-hop kolektivu „Odd Future“ je Syd the Kid. Njezin spot za pjesmu „Cocaine“ će svakog s trunkom zdravog razuma dovesti do ludila. Vidimo Sydicu i neku kovrčavu djevojku kako se druže u lunaparku, zatim uzimaju kokain i kad se djevojka onesvijesti, Sydica je kao vreću krumpira izbacuje iz svog automobila. Je li to želja da se dokaže kao jednako vrijedna kao njezini hip-hop kompanjoni ili je riječ o jeftinoj provokaciji za privlačenje pozornosti ili je pak odraz nje same i njezina stvarnog odnosa prema ženama, pitanja su na koja nije lako odgovoriti. Mnogi koji su imali priliku upoznali ekipu iz „Odd Future“ posvjedočit će da se radi o uistinu dragim i pristojnim klincima, no s mikrofonom u rukama pretvaraju se, eto, u ženomrzačke zvijeri.

Druga dama je Kreayshawn, bjelkinja i kako za sebe kaže „note a raging but occasional“ lezbijka. Ona svoj legitimitet za pripadanje hiphoperskoj kulturi stječe na različite načine – bilo da će se npr. u jednom svom spotu okružiti hopsajućim crncima ili da će uživljeno pjevati o „bitches“ i „hoes“. „Hoes on my dick cause I look like Madonna/Hoes on my dick cause I always got the choppa/Hoes on my dick cause I’m their baby-father/Hoes on my dick cause I make her fuck her father“, stihovi su iz jednoga njezinog hita. U jednom intervjuu je kazala da smatra da su takve riječi, kada izlaze iz ženskih usta, manje oštre i više zabavne. No, jesu li zbilja?