Dođite na Parafiliju i pokažite svoj alter-ego!

Intervju: Parafilija (Anuška i Irena)
Razgovarala: Ines Kotarac


One su neobično obične djevojke. Odazivaju se na imena Anuška i Irena, jedna je recentno diplomirana menadžerica, a druga piercing majstorica. No, one imaju i svoje drugo lice. Kao Rubelle i Vanity Martyr u okviru „Parafilija partyja“, kostimirane zabave za odrasle, izvest će uistinu blasfemičan kabare. Vanity Martyr će kao časna sastra iz Rubelle istjerivati đavla koji joj je zaposjeo dušu. Egzorcizam na djelu. Rubelle je i srce i mozak „Parafilije“ koju je prije dvije godine osnovala sa tadašnjim partnerom. U međuvremenu su se suradnici oko nje promijenili, party je tražio odgovarajući prostor i sad se konačno čini da je sve sjelo na svoje mjesto. Četvrti party Parafilije održat će se ovaj tjedan, točnije 29. siječnja u klubu Londoner, a o ostalom programu te večeri, dosadašnjim iskustvima, kostimiranju i sexy školarkama popričali smo s njih dvije. Kako su do sada izbjegavale istupe u medije, Queer.hr donosi ekskluzivni intervju.

Recite nam, kako je sve počelo, koliko često nastupate, gdje vas se sve može vidjeti?
Anuška: Parafilija je kao priča krenula 2009. godine. Moj bivši partner i ja smo te godine putovali u London i Portugal na fetish događanja. Nakon deset dana partijanja i uživanja pomislili smo da takvo nešto nedostaje Zagrebu. Shvatili smo da stvar trebamo uzeti u svoje ruke. Zamolila sam frendicu da nastupa sa mnom, a inspiracija su nam bili performansi koje smo vidjeli vani. Prvi party smo imali u klubu Fanatik i onda smo to ponovili za dva mjeseca. Treći party smo prebacili u klub Sirup.

Za koji dan pripemate Parafilija party u Londoneru. Što posjetitelji mogu očekivati? Koji je dress code?
Anuška: Moja bivša partnerica se odselila u Rijeku tako da je Irena ušla u priču. Na partyju koji pripremamo u Londoneru ovaj tjedan osim modne revije i performansa bit će radionica vampirskih zubi i play piercing dosad neviđen u Hrvatskoj. To je fetish party, a posjetitelji će dobiti program koji nije prvenstveno glazbeni, za razliku od većine u Zagrebu. Poanta je da ljudi dođu i pokažu nam svoj alter-ego koji ne mogu ispoljiti u svakodnevici, pogotovo ne u Zagrebu. Dresscode je tu čisto zato da se istaknemo između drugih partyja u gradu. Ono što tražimo od posjetitelja jest da ne dođu u trapericama, tenisicama i majicama, a sve ostalo stavljamo njima na volju. Nemamo propisan dresscode, kao što ima na tematskim partyjima, npr. Alisa u zemlji čudesa, nego tražimo od ljudi da budu kreativni i da istraže svoju maštu. Cijena ulaznice je 55 kn.

Otkud ta ljubav za preoblačenjem i maskiranjem s jedne te modifikacijom tijela s druge strane?
Anuška: Kostimiranje mi se svidjelo još u ranim djetinjstvu. Sve je krenulo kroz stripove. Fascinirali su me likovi koji se transformiraju u super junake. Imaju taj dvojni život. Preko dana su normalni ljudi, a onda navečer oblače super kostim koji je najčešće od gume ili nekih skliskih sjajnih materijala. Njihove tajne moći izlaze na površinu i oni postaju nešto što ne mogu biti tijekom dana. Dosta inspiracije crpila sam iz fotografije i mode. Od svega toga nastala je neka kompaktna priča.
Irena: Ja sam više za body modifikacije, tetovaže, pierceve, implatante, skarifikacije i cijeli taj svijet koji u Hrvatskoj nije toliko popularan. Kod nas jedino Rijeka ima donekle razvijenu bodymode scenu, ali i to je jako daleko od onoga što postoji vani. Play pierce nije ništa novo u svijetu, ali kod nas jest. Na partyju u Londoneru napravit ćemo dvadeset pierceva na leđima jedne cure i povezati ih sa satenskim trakicama. To nisu trajni piercevi, već piercevi koji traju nekoliko sati i onda se skidaju. Ljudi to obično rade zbog novog iskustva, testiranja granica boli, a neki se u to upuštaju jer im je lijepo.
Anuška: Bodymode možemo jako dobro povezati sa fetišizmom. Pogledajmo samo tu odjeću. Korzet npr. jako modificira tijelo, od nekih prosječnih sedamdeset centimetara može smanjiti struk na pedeset. Štikle od petnaest centimetara utječe na držanje tijela, lateks mijenja siluetu tijela. Irena nema veze s fetishom, a ja nemam nijednu tetovažu ili pierce po tijelu, no spojili smo to u jednu priču koja jako dobro funkcionira.


Jeste li dosad imali ikakvih problema tijekom organizacije ili održavanja samog eventa?

Anuška: Pripremna faza znala je biti naporna. Svakom morate objasniti kakav je to događaj i kakvi će ljudi doći. Potrebno im je naglasiti da to nisu freakovi i luđaci koji će tamo orgijati, nego ljudi koji traže prostor za izražavanje svog stila i određenih oblika seksualnosti bez konkretnog samog seksualnog čina. To je ljudima i najteže pojmiti. Kada bismo razgovarali o performansu, ljudi su najčešće postavljali pitanje hoćemo li se na kraju skinuti. Performans je tretiran kao striptiz. Ovo je naš prvi istup u medije. Dosad sam se klonila medija jer nisam željela da nas se krivo protumači i da se našu publiku doživljava kao čudake. Od početka imamo pravilo da na partyju nema kamera i fotića osim naših tako da se party odvija u kontroliranim uvjetima. Ljudi koji žele biti na snimkama bit će, a koji žele privatnost imat će je. Među njima je veliki broj poslovnih ljudi koji ipak moraju skrivati tu svoju stranu. Mi jesmo egzibicionisti i voajeri, no ne ugrožavamo ničije pravo na privatnost.

Postoji li fetish scena u Hrvatskoj ili je riječ tek o zamecima?
Anuška: Postoje entuzijasti, ali teško je govoriti o nekoj sceni kad u Hrvatskoj ne postoji dućan koji prodaje takvu odjeću. Svojedobno je bio Demask koji je prodavao i fetish odjeću i BDSM opremu, ali je propao jer nije bilo dovoljno zainteresiranih. Nema ni kluba u kojem bi se organizirali takvi događaji. Dosta ljudi koje mi znamo odlazi na takva događanja vani. Zato možemo reći da postoje ljudi, ali ne postoji scena.


Anuška, tebi je ovo četvrti party. Jesi li uočila neke promjene? Da li se ljudi više otvaraju, da li publika raste, poštuje li se više dresscode?

Anuška: Vidim pomak ponajviše kod dresscodea. Na početku su u najvećoj mjeri bili fetish entuzijasti, ljudi u lateksu. Sad su i mlađe generacije shvatile da nije riječ o ograničavajućem faktoru. Ne želimo ljude time odbiti od događanja, već ih želimo zapravo privući. Mislim da sve više ljudi to vidi kao priliku za kostimiranje.


Da, maskenbal cijele godine! Kako to izgleda vani? Što je najluđe, najkreativnije i najbolje što ste vidjele?

Anuška: Nije toliko stvar u samim performansima, nego u reakciji publike. Kabare, burleska i performansi se mogu vidjeti i kod nas, npr. na Festivalu novog cirkusa, no kod nas publika nije pretjerano oduševljena takvim stvarima. Vani nakon dobrog nastupa publika viče da želi još.


Je li kod nas publika još uvijek previše zatvorena i da li se zgražava na nekim stvarima?
Anuška: Na posljednjem performansu moja je partnerica glumila zombija koji usred nastupa ubija DJ-a i čupa mu srce. Njegovo srce bila su zapravo svinjska pluća s kojima je ona zatim izvodila koreografiju na sceni. Mnogo ljudi je negodovalo, vikalo da im je to odvratno. To je bila jedna vrsta provokacije, ali je njihova reakcija ipak bila pretjerana. To je samo komad mesa. Nadam se da ljudi na ovom partyju neće pretjerano negativno reagirati na performans jer ima religijsku intonaciju, a mi smo, kao što je poznato, izrazito katolička zemlja. U izvedbu će biti uključene hostije, krunice i svijeće. Irena će biti opatica, a ja ću biti djevojka iz koje treba istjerati vraga.
Irena: Mi se tu samo igramo, to je predstava, nećemo mi tu čerečiti crne mačke, kako neki misle.

Zovete se Parafilija, a parafilija je definirana kao neprirodno seksualno ponašanje. Smatrate li je i vi neprirodnim ili baš suprotno, prirodnim seksualnim ponašanjem, ili imate različit stav o pojedinim njezinim podvrstama jer neke od njih su i zakonom kažnjive?
Anuška: Studirala sam menadžment tako da smo birali ime koje je pamtljivo. Bilo je nekih negativnih konotacija i zato smo stavili na našu internetsku stranicu da zastupamo samo one oblike parafilije koji su dogovorni i prihvatljivi za one koji ih prakticiraju. Mi pozivamo na toleranciju prema svim neobičnim oblicima seksualnosti. Na naše događaje su dobrodošli fetišisti, ljudi koji prakticiraju BDSM, queer scena.


Koliko su lateks, lanci i koža vezani i uz seksualno ponašanje koji prakticirate i u privatnoj sferi, a koliko je to tek dio scenskog nastupa?

Anuška: Odjeću koristimo i u privatne svrhe. To je lifestyle. Nije to nešto što mi stoji u ormaru pa to obučem samo kad idem van. Ne mora to čak nužno imati samo seksualne konotacije. Isto kao što Irena voli piercinge, tako i ja volim tu odjeću.To postane dio tvoje osobnosti, kao frizura.


Zašto su medicinske sestre i školarke sexy?

Anuška: Teško je reći. Možda ima veze s transformacijom. Ili pak s tabuima. Meni je roleplay zanimljiv u gotovo svim formama. Ne samo da su ljudi obučeni na određeni način nego nose cijelu ulogu. Mislim da je ljudima inače teško izraziti odnose dominacije i submisivnosti, te im je to puno lakše kroz igranje uloga. Školarka je nevina i osjetljiva, a seks s profesorom je tabu i možda zato jako sexy. S druge strane uniforma koja je autoritativna dopušta osobi da izrazi svoju dominaciju. To je neka vrsta igre mode i psihologije.

photo:D.Vaupotić/T.Hudi

Leave a Reply