autor:

Govorit ću poezijom ili samo poetično o ovoj temi. Ne osjećam se sigurno u teoriji ni oznanstvenjenom dijelu ove priče pa onda to ne mogu odabrati. Govorit ću vam o svom divljenju i poštovanju prema  transrodnim individualcima (u širem i “užem” smislu). O onima koji su napravili neke ozbiljne/ije fizičke i emotivne zahvate na sebi u smjeru promijene u “drugu” vrstu subjektnosti. Za mene su to osobnosti koje redefiniraju i šire polje (kazališne?)životne izvedbe.

Oni su naime, stvarni eksperimentalni “igrači”, neću reći-umjetnici. Jasno je zašto: zbog snage, hrabrosti i iskrenosti koju su morali investirati u vlastitu nužnost (jednako kao i oni koji to nisu morali, to isto-tim “težim”-putem) onoga što odista jesu. Zbog izloženosti nakon koje (možda-ipak) nema povratka.

Gender performance teoretičari vjeruju da se rod/rodnost provodi /izvodi kao i svaki drugi kazališni rad te je neovisan o spolu, a najbolje se može uzeti u obzir  kroz proučavanje-razumijevanje izvedbenih studija.

Naime, upravo su transrodne osobe u tom smislu jedini “životni” politički aktivisti i performeri koji strukturu klasične izvedbe (kazališne ili političke, nije ni važno), sa svim elementima: položaj tijela, geste, izraz lica, modulacija glasa, društveni prostor, markeri odjeće, nakit i kozmetika, dovode do točke svoje najogoljenije umjetne i/ili umjetničke i/ili prirodne kvalitete u puno izravnijem obliku. Ili u – jedinom mogućem obliku.

A sada da se vratim na početak. Na razlog inspiracije. Naime, sin glumačkog para Warrena Beattyja i Annette Benning, 20-godišnji Stephan – javio je na Twitteru da ima dečka. Ono što je priču učinilo “even more sexy” je činjenica da je Stephan prije dvije godine promijenio spol. Svoga su sina (tada pod imenom Kathleen) podržali u tome i slavni roditelji. Glumica A. Benning poznata je aktivistica za prava LGBT osoba, a Beatty se 2000 g. zamalo kandidirao za predsjednika Amerike. Na nedavnoj obiteljskoj večeri u jednom talijanskom restoranu, navodno je poznati glumac posebno nazdravio Stephanu rekavši kako je jako ponosan na njega.

Osobno mi je, tako ekstrahirano, u obliku članka – bilo posebno toplo oko srca. Čista ljepota u kojoj sam, naravno, potpuno zaboravio na snagu i hrabrost Stephena, Kathleen, Marka, Sanje i mnogih drugih – manje poznatih, ali jednako bitnih u toj borbi za ostvarivanje autentičnog glasa-identiteta-izvedbe-prirode. Trebalo mi je malo vremena da to osvijestim, razmislim, usvojim- a i pišem dramu pa se (ne)mogućnost izvedbe sama nametnula u ovaj tekst. A tek pitanje-identiteta. Tek to.