FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Zatvaranje Krivog puta

objavljeno:

7. 09. 2010.

autor:



Komentar: Ines Kotarac:

Nema više naše birtije


Kako se broj alternativnih prostora na zagrebačkoj mapi može izbrojati na prste jedne ruke, gašenje bilo kojeg od njih itekako se osjeti. Prošli tjedan smo se oprostili s Krivim putem, mjestom koje je većini ljudi koje poznajem obilježilo jednu eru života. Još prošli tjedan Krivi put je lagano iščekivao povratak studenata i jesensko oživljavanje nakon ljetne letargije, no u ponedjeljak su se stvari preokrenule. Svim se raspoloživim sredstvima, od sms-ova s puno upitnika i uskličnika do postova na facebooku, poput „Nema više naše birtije“ Hladnoga piva, krenula širiti vijest da se Krivi put zatvara. Najprije nevjerica, zatim čuđenje i na kraju tuga bio je uobičajeni redoslijed emocija. Već tu večer navratila sam oko ponoći u KP kako bih se intimno oprostila od njega. Pretpostavljala sam i bila u pravu da će u utorak na večer kad je bio party zatvaranja doći previše ljudi. Malo je reći da je bilo previše ljudi, bila je to masa koja je na trenutke čak izgledala zastrašujuće, prosvjedno i kaotično. Mnogi koji su se došli oprostiti od svoje najdraže birtije tu večer nisu mogli ni ući u dvorište, a čak ni jedan dodatni kamion pića koji je stigao usred noći nije mogao utažiti tih tisuće žednih grla.

Kraj jedne ere

Kad su emocije bile na vrhuncu, u toj večeri u kojoj se i nazdravljalo i tugovalo, porazgovarala sam s ljudima o tome što im je značio Krivi put i o događajima koji su im se urezali u pamćenje. „Krivi put mi znači mladost“, kazala je Marija, „a najbolji događaj mi je kad bih ušetala i znala da su mi svi prijatelji tu“. „Krivi put mi znači pet godina života, i to pet godina svih aspekata života, od razmjenjivanja skripti do slavljenja ispita i diploma i rođendana i dobitka posla i promaknuća, znači mi gomilu prvih susreta, gomilu zadnjih susreta, često traženja nekoga, rjeđe skrivanja od nekoga i gomilu toga čeg se ne sjećam. Da, zapravo Krivi put je čitava era“, kazala je Nika. Bilo je jakih momenata, kao u vrijeme blokade na Filozofskom fakultetu kad bi se nakon Plenuma svi slili u Krivi put koji bi brujao od zanosa i ideja i emocija. Ili, s druge strane, prazan Krivi 1. siječnja u sedam popodne kad nas par na šanku pije rakiju. Ivka koja  je u nekim fazama i svaki dan visila u Krivom putu prisjetila se kako je čak Massive Attack dovela u Krivi put i kad ih je poslije srela na In musicu sjećali su se i Krivog puta i Velebitskog piva. Ljudi su tamo znali doći sami i biti sigurni da će sresti nekog poznatog, a ako i ne, da će upoznati nekog novog. Ponekad, dok bi prešao s jedne na drugu stranu kluba i popričao sa svim dragim ljudima, prošla bi cijela večer.

Kanarinci i alternativni sanitarni čvorovi

Bilo je to jedino mjesto koje je radilo do dva sata u noći i radnim danom i zbog kojeg su mnogi na predavanja i posao sutradan dolazili mamurni. Bilo je to mjesto gdje se moglo vidjeti u punom klubu da cura skine svoje gaćice dok razgovara s ljudima i popiški se u jednu od kada u koje je zasađeno cvijeće na sredini kluba (vidjela vlastitim očima). Bilo je to mjesto na kojem poznaješ konobare, većinom studente povijesti na Filozofskom fakultetu, s kojima možeš sjest i otvorit im dušu. Bilo je to mjesto na koje se slobodno moglo doći sa psom, mačkom ili kanarincem. Bilo je to, nažalost, i mjesto na kojem se moglo posvjedočiti razbijanju boca ili ispaljivanju nekoliko metaka.

U prostor Krivog puta čini se da će se otvoriti Lounge bar, a infrastruktura Krivog puta preselit će se za kroz koji mjesec na neku novu adresu. Naravno, bit će to jedno potpuno novo mjesto i jedna potpuno druga priča. Mjesto koje možda tek trebamo zavoljeti i mjesto na kojem ćemo možda stvarati neke nove uspomene.  Ako ćemo iskreno, Krivi put je bio prava rupa koje ni veseli crteži po zidovima ni galerija „Pravi put“ , pa ni super cool dizajnerski dućan nisu učinili manje rupom. No, to je bila naša rupa, tu smo slavili, voljeli, plakali, plesali, zaljubljivali se, zapravo živjeli, prostor u koji se skupila i rasula naša mladost. Na kraju valja tek reć, počivao u miru…

Foto: Ines Kotarac


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike