FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

inMusic festival: prvi dan

objavljeno:

23. 06. 2010.


Premda je inMusic festival otpočeo još u ponedjeljak, tzv. nultim danom kojeg su su obilježili grunge povratnici Alice in Chains, u prvoj polovici devedesetih uz Nirvanu i Pearl Jam jedan od najslušanijih bendova žanra s milijunima prodanih albuma, festival je uistinu započeo tek jučer kada su na scenu stupili prvi i glavni headlineri ovogodišnjeg izdanja (današnji Massive Attack s razlogom nećemo računati jer su nedavno gostovali u Zagrebu).

Ono što se festivalu nikako ne može zamjeriti je nedostatak glazbenih sadržaja: 3 stagea + DJ floor koji se otvara nakon 1 u noći kada glavni program završava te silent stage osigurat će posjetiteljima u bilo kojem trenutku zaintrigiranost u neki od programa, no nedostatak festivalske atmosfere se ipak donekle osjeća a ukupan dojam je kao da se radi o marketinški isplativoj i komercijalnoj verziji (s boljim line-upom dakako) npr. jednog Rujan Festa za lokalne Zagrepčane nego festivalu koji bi po popratnim sadržajima, za one koji ne žele striktno provesti čitavo vrijeme na jednom od koncerata, trebao barem u užoj regiji konkurirati jednoj Harteri ili, oh blasfemije, Exitu. Oni koji su na festival stigli samo da poslušaju jedan do dva omiljena benda se u međurazdobljima neće imati čime zabaviti osim izaći s otoka i nastaviti cugati na jarunskoj travi s obzirom na skupu i lošu ponudu pića no zato se mirisi ćevapa šire iz svakog ugla. Kapitalistički dernek.

Proći u jednoj večeri svaki stage i upiti njihovu atmosferu jest moguće, a većina posjetitelja je prošlu kružila uglavnom oko T-Mobile i Tuborg stagea gdje su publiku očekivano odlični na jednom oduševili Morcheeba i LCD Soundsystem a na drugom očekivano dosadnjikavi Audio Bullys i solidni !!!. Posljednji u nizu nastupio je Billy Idol, privukao zasigurno najveću masu a i pošteno zapalio atmosferu kakva se sve do tog trenutka na niti jednom stageu nije posebno osjećala, ali kad su krenuli hitovi poput „Dancing with Myself“ i „Flesh for Fantasy“ više nikome nije bilo bitno što je do koljena u blatu. Srećom, čitav nastup je bio većinom posvećen njegovim najvećim hitovima osamdesetih uz poneku noviju stvar čemu se ne može prigovoriti. Nove pjesme jesu zabavne, ali im nedostaje žešći dodir power-popa koji se kod Idola obožava a ni tekstovi nisu na zadovoljavajućoj razini. Idolova energija se u posljednja dva desetljeća pomalo istrošila (izostajali su famozni potezi šakom, nenadjebivo podizanje usnica i stenjanje među stihovima što među obožavateljima sigurno nije prošlo neprimijećeno) ali mu entuzijazma nikako ne nedostaje. Vrhunac je definitivno bila izvedba „Eyes without a Face“ nakon čega je uzbuđenost mase polagano opadala no ostala na dovoljnoj razini da uživa u „Rebel Yell“, „White Wedding“ i „Mony Mony“. Bez sumnje ostajmo pri zaključku da se radilo o izvođaču večeri, ako ne i festivala uopće što ćemo uvidjeti večeras nakon nastupa Massive Attacka i očekivanih Flaming Lips i Flogging Molly a ljubitelji kanadskog indie rocka sigurno neće propustiti ni Broken Social Scene koji zasluženo nastupa na glavnom stageu.

Ukoliko se nađete na festivalu i večeras možete svratiti do štanda Queer Zagreba i CMS-a, popričati sa simpatičnim volonterima i aktivistima a sve to točno preko puta Tuborg stagea tako da slobodno možemo reći da se radi o mini queer-lezbo-pederskom stageu! Svratite, pokupite promo materijale nevladinih udruga i pogledajte izložbu ‘Queer djeca’ ukoliko još niste imali priliku. T-n-n-N-n.

Foto: jutarnji.hr


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike