autor:

Da je ‘Dora’ namještaljka vidjelo se kad je Goran Karan, po mom mišljenju obični urlator, otišao na Eurosong umjesto Vanne, koja je baš  te godine imala jednu od rijetko dobrih autorskih pjesama. U biti ona je samo prekrasno otpjevala, zaslužna je tekstopisica Ivana Plechinger. Sjećate se one slatkice koja je bila ‘Ptica malena’?

No ovo nije tekst o Vanni. A ni o Ivani. Ovo je tekst o Nini, koju su besramno pokrali 2003. Njeno ‘Čarobno jutro’ je bilo i ostalo jedan od najvećih hitova hrvatske pop scene ikad (Denis&Denis i ‘Program tvog kompjutera’,. E.T. s ‘Tek je 12 sati’, te Josipa s ‘O jednoj mladosti’ bili su popularniji). Za Claudiu Beni nitko nije čuo ni prije, ni nakon (sumnjive) pobjede na Dori i totalne blamaže na Eurosongu. Tako to ide kad nemaš glas, nemaš stas, nemaš ništa osim (vrlo vjerojatne) namještaljke (neki su insinuirali tatino plaćanje pobjede, no ne znam ništa o toj varijanti, iako je i dalje nejasno na osnovu čega je pobijedila). Tako je to bilo na Dori.

Nina je ipak dočekala Eurosong, ma koliko Rozga tvrdila da je ona bila prvi izbor. Rozga. Prvi izbor. ROTFL. Što na to reći nego LOOOOOL. To što joj apsolutno nitko u to ne vjeruje (osim možda Red carpet, ali oni su ionako trash emisija za besperspektivne kompleksaše), siguran sam da će dotična i njeni fanovi, pripisati ljubomori. Ne znam na što, ali ajde. Ako to kraljicu hrvatskih verzija jeftinih srpskih narodnjaka s maloumnim tekstovima veseli, neka joj. Kao da je nekog briga što ona sikće na realnost. Eurosong nije niti u Srbiji, niti u Bugarskoj, a bogami niti u Rumunjskoj,tako da cajke s imbecilnim pjesmama ne prolaze.

Da se vratim na Ninu. Igrom slučaja smo isto godište. I igrom slučaja smo oboje provodili zimske praznike u parku Ribnjak. Onda, u ono ‘mračno’ vrijeme komunizma, tadašnji pionirski dom ‘Ribnjak’ nudio je sve i svašta djeci za ubijanje vremena. Nina je izabrala ‘Zvijezdice’, ja sam izabrao ping-pong. U biti ne bih nikad niti čuo za nju da se moj osnovnoškolski prijatelj nije u nju zaljubio. Svi smo ga zvali Ledolina. To je, za one mlađe, prvi Ninin medijski uradak.

Moje sjećanje na Ninu se vuče od tada, od te slatke curice iz Palmotićeve, koja je zavrtjela glavom mom prijatelju. Iz te slatke curice izrasla je jedna od najboljih live pjevačica u Hrvata. Naravno da je Josipa THE voice, ali i Nina ima cijeli paket. Žena je u pravom smislu te riječi, ima (s iznimkama) izvrsne pjesme koje pašu njenom altu, ne živi na lažnoj slavi, i normalna je. Nina je svoj status gradila godinama, ne na jednoj malumnoj pjesmi. Nina je bila no. 1 na stranim dance ljestvicama s obradom ‘I’m so excited’, što ju čini jedinim hrvatskim izvođačem nakon Ive Robića koji je to uspio (Ivo Robić-Morgen, a postoji i puno dokaza da je Sinatrina ‘Strangers in the night’ ukradena Robićeva ‘Fremde in der Nacht’ koja je izdana godinu prije Sinatrinog hita).

Po novim pravilima Dore, kako sam shvatio, svaka Ninina pjesma s novog albuma može ići na Eurosong. Preslušao sam sve i mogu samo reći, koja god išla, osim ‘Mama’ (koja je stvarno komercijalni trash koji služi samo za izbaciti Huljić neo-čobanske narodnjake iz klubova), nemreju fulati.

‘Nebo’, ‘Dat će nam Bog’, ‘Neopisivo’….ma sve prolaze. Što reći nego: Nina, sretno.