Kakvo je stanje ženskih prava u Hrvatskoj, jesmo li posljednjih godina napravili neke pozitivne pomake ili smo se zapravo vratili nekoliko koraka unazad te što se na području ženskih prava može napraviti u ovoj 2012. godini, odgovaraju Mirjana Kučer, predsjednica splitske udruge Domine i Sanja Sarnavka, aktivistica udruge Babe.
Kako biste ocijenili stanje ženskih prava u Hrvatskoj?
MK: Stanje je u regresiji ili u najboljem slučaju u stagnaciji. Državu je pogodila teška gospodarska kriza u kojoj žene trpe u svim sektorima. Ostaju bez posla i ekonomske neovisnosti, ostaju bez važnih pozicija u politici, programi za promicanje ravnopravnosti i prava žena, kao i socijalnu podršku ženama ostaju bez financijskih podrški, u obrazovanju i medijima ne bilježimo nikakve promjene, prevladavaju stereotipi o ljepoti i kvaliteti žene, u zaštiti reproduktivnih prava napravljen je korak unatrag. Osim toga i prema nekim svjetskim indeksima hrvatska se spušta na ljestvici poštivanja i zaštite prava žena i ostvarene ravnopravnosti spolova.
SS: Ocjena ovisi o indikatorima koji se uzimaju u obzir. S jedne su strane zakoni i mehanizmi kojima je zadaća ukidanje neravnopravnosti na osnovi spola, a na drugoj je stvarni život u kojem nismo odmakli daleko od 19. stoljeća u većini obitelji u Hrvatskoj. U gradovima je sve više super žena koje sve mogu i stignu – karijera, obitelj, briga o vlastitom izgledu. Često se pitam što će se dogoditi kad jednog dana kolabiraju. U manjim sredinama i na selu, pomaka bitnih gotovo kao da ni nema. Ocjena ovisi, naravno, i s kim se uspoređujemo. U odnosu na skandinavske zemlje kasnimo barem dvadeset godina, ako ne i više, ali smo u odnosu na neke vrlo tradicionalne zmelje barem u urbanim sredinama učinili znatan iskorak. Očito je daleko lakše mijenjati zakone i procedure nego što je moguće promijeniti način razmišljanja i djelovanja.
Završeni su izbori, imamo Vladu u kojoj su neka istaknuta mjesta dobile žene. Pokazuje li to dovoljan pomak nabolje?
MK: Zanimljivo je da su tri od četiri imenovane ministrice deklarirane ili prepoznate kao feministice, što je sam po sebi nekakav iskorak, ali ne i garancija za promjene na bolje. Pomak nabolje nije postignut, ako je kriterij broj zastupnica u ovom sazivu Sabora. Ostvaren je drugi najlošiji izborni rezultat od 2000 i uvođenja reprezentativnog izbornog sustava s obzirom na zastupljenost žena. No, s obzirom na koncept promicanja ravnopravnosti spolova, ostaje da vidimo kako će ova Vlada kreirati i provoditi svoje politike i mjere.
SS: Ne, ne pokazuje, jer žena zapravo ima manje nego u prethodnom sazivu Sabora. Na lokalnim razinama ženama se gotovo nemoguće probiti do ključnih mjesta na kojima je moguće uvoditi bitne promjene koje će ženama olakšati život i učiniti ih neovisnijima. Sviđa mi se što je Milanka Opačić kao svoje najbliže suradnice postavile sposobne i osviještene žene. U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pomoćnica ministra Marija Lugarić pametna je i osviještena žena pa se nadam dobroj suradnji i uvođenju bitnih promjena u obrazovni sustav. Vidjet ćemo koliko će one, zajedno s pametnim i emncipiranim muškarcima, moći učiniti na umanjivanju razlika i oživotvorenju koncepta ravnopravnosti.
Sanja Sarnavka, B.a.b.e.:
“Netko mora konačno od javnih i moćnih osoba glasno reći – “da, ja sam gej ili lezbijka ili transrodna osoba, so what? Znam, mogu i hoću raditi posao bolje ili jednako dobro kao i svi drugi koji su beskrajno dosadno heteroseksualni.”
Gdje još vidite prostor za napredak, kad je o ženskim pravima riječ?
MK: Obrazovanje, politika, mediji, tržište rada… sve su to područja koja se trebaju mijenjati da bi se promijenio položaj žena u društvu.
Demokratizacija stranaka, izmjena izbornog sustava i jačanje uloge žena u politici. To je preduvjet za sve druge politike koje vode poboljšanju položaja žena u privatnom i javnom životu.
SS: Možda naivno, ali vjerujem u prosvjetiteljsku ulogu obrazovanja i odgoja. Za veću vidljivost žena bilo bi važno da sustav propušta prema vrhu žene (i muškarce) koje nisu u cijelosti prihvatile postojeći diskurs u kojem se treba biti nemilosrdan da bi se uspjelo, u kojem se tek sukladno količini moći može ostvariti vlastite ideje, u kojem se ne misli na javni interes i stalno se “zaboravlja” slabije i obespravljene. Ukoliko se ne uzdrmaju temelji takvog diskursa, neće biti razlike je li veći ili manji postotak žena pri i na vrhu hijerarhijske piramide. U Hrvatskoj postoje velike razlike između života u Zagrebu, u nekim većim urbanim sredinama i ruralnim područjima. Žene koje žive na selu ili u manjim mjestima daleko teže ostvaruju svoja prava, navodno garantirana zakonom, i tu ostaje još puno, puno toga za odraditi.
Teško je uopće govoriti o ženama kao jedinstvenom korpusu – što, osim spola, imaju zajedničko Jadranka Kosor i otpuštena radnica Kamenskog? U priču o ravnopravnosti nužno je vratiti pitanje klasne pripadnosti, čitavog društveno-ekonomskog konteksta. Nužno je nikoga ne diskriminirati na osnovi spola, ali je ipak daleko teže biti otpuštena radnica, bez sredstava za život.
Što će po vašem mišljenju biti ključne točke za ženska prava u 2012. godini?
SS: Za sve nas ekonomska prava bit će u žarištu interesa. Žene su u krizi veće gubitnice – veći je postotak žena na Zavodu za zapošljavanje, one odrađuju najveći dio neplaćenog posla u svojim domovima, teže izlaze iz kruga nasilja, a u konačnici odustaju i od svih ambicija koje su možda u začetku gajile. Dobro je što se mijenja Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali treba vidjeti koliko će se pozitivnih promjena glede rodne ravnopravnosti dogoditi u obrazovanju. Jer tu leži ključ svih problema koje vidimo u radu sa ženama – tek kad djecu počnemo odgajati bez gomile stereotipa o krutoj zadatosti muških i ženskih uloga, možemo očekivati neke bitne promjene. U građanski odgoj treba uvesti i tu komponentu, ali je prvenstveno nužno promijeniti udžbenike i educirati nastavni kadar. Danas već imamo više žena no muškaraca s doktoratima i magisterijima, ali se bojim da mnoge od njih kupuju djevojčicama roza odjeću, ustaju u pet kako bi obavile sve kućanske poslove a onda jure na posao na kojem moraju biti jako pametne i izuzetno vrijedne. Još nemamo niti jednu reklamu u kojoj je muškarac zadužen za čišćenje WC školjke. Tek toliko o stvarnoj ravnopravnosti.
Mislite li da je došlo vrijeme da LGBT osobe dobiju ulogu u mainstream političkom životu, u smislu da se autaju istaknuti političari ili da LGBT osobe budu izabrane u sabor?
MK: Ne znam da li je došlo vrijeme, ali svaki takav čin je dobrodošao. I značio bi puno za čitavu zajednicu i unaprjeđenje prava LGBT osoba.
SS: O tome moraju odlučiti LGBT osobe. Vidjeli smo kako je u donedavno mračno konzervativnoj Poljskoj upravo na tom pitanju jedan novopečeni političar dobio puno glasova. Netko mora konačno od javnih i moćnih osoba glasno reći – “da, ja sam gej ili lezbijka ili transrodna osoba, so what? Znam, mogu i hoću raditi posao bolje ili jednako dobro kao i svi drugi koji su beskrajno dosadno heteroseksualni.
Bit će napada, podsmijeha, ali doživljavam ih i ja i mnogi drugi koji su odlučili ne biti tihom i pokornom većinom. Nije uvijek lako, ali treba razviti zaštitne mehanizme i trčati svima usprkos. Garantiram da je to izuzetno dobar osjećaj.
Koja je žena, po vašem mišljenju, obilježila 2011. godinu u Hrvatskoj? Od koje javne ženske osobe očekujete da to učini u ovoj godini?
MK: Ovisi po kojim kriterijima i u kom području. S obzirom koliko su mediji pokazali interesa za njezin rad, pa i s obzirom na to da je bila prva premijerka, da je privela kraju pregovore o pristupanju EU, da je provodila politiku borbe protiv korupcije to je svakako Jadranka Kosor. Međutim drugo je pitanje, što je njezin rad donio ženama i na koji način se odrazio na zaštitu njihovih prava, pa tako recimo i prava radnica Kamenskog i Uzora, čiji su protesti također obilježili proteklu godinu. Što se tiče očekivanja, ja ih nemam prema niti jednoj javnoj osobi.
SS: Ako govorimo o pojedinkama, onda je to svakako Jadranka Kosor. Kao predsjednica Vlade bila je najprisutnija u javnosti i najviše smo morali slušati njezine riječi i gledati što ona radi. Pokazala je kako žene mogu posjedovati ogromnu volju za moći i nepresušnu zalihu samoljublja. Po tome se nimalo nije razlikovala od svojih prethodnika u HDZ-u. Vidjet ćemo sada kako će proći na unutarstranačkim izborima pa će se tek onda moći ocijeniti u kojoj se mjeri uistinu uspjela nametnuti kao liderica kojoj se vjeruje i želi je se na čelu stranke. U vrijeme premijerskog mandata nije imala puno žena oko sebe, pa se bojim da je i opet neće na izborima podržati žene iz stranke. Vidjet ćemo. Meni osobno godinu su na daleko pozitivniji način obilježile radnice Kamenskog koje su postale simbolom borbe za radnička prava. Pokazale su kako su žene zapravo vrlo često puno hrabrije i odlučnije od muškaraca kada vjeruju u ono što zagovaraju.
U 2012. vidim nekoliko važnih žena koje imaju priliku bitno utjecati na društvena zbivanja. Najveću moć svakako ima Milanka Opačić kao potpredsjednica Vlade, najprisutnija je u javnosti Vesna Pusić, a jako se puno očekuje od ministrice kulture Andree Zlatar koja je uistinu dobila ogromnu podršku prilikom imenovanja jer je većina ljudi prepoznaje kao izuzetno kompetentnu i sposobnu osobu.
Koji prijateljski savjet biste dali ministrici Opačić, naročito po pitanju ljudskih prava i zaštite istih?
MK: Ne bih dala nikakav savjet ni ministrici Opačić, niti bilo kome drugom. Očekujem da će svatko u Vladi i predstavničkim tijelima raditi odgovorno i profesionalno, te da je pitanje poštivanja i zaštite ljudskih prava preduvjet njihovog osobnog i profesionalnog djelovanja.
SS: Ona je dobila izuzetno težak zadatak – socijalna politika i mladi, ne znam što je kompleksnije rješavati. Mislim da je najvažnije učiniti sustav učinkovitijim i to na svim razinama. Centri za socijalnu skrb bolna su točka a najčešće prvo mjesto na koje dolaze ljudi kad nemaju srdstava za život, kad trpe nasilje, kad ne znaju kako se snaći u nekom teškom životnom problemu. Budu li i dalje papirologija i poslušnost prema nadređenima važniji od živih ljudi, ništa se neće bitno popraviti. Savjetujem joj da ona i njezine pomoćnice budu što više na terenu, da se uvede sustav neovisne evaluacije i da surađuje s nama koji smo u dnevnom kontaktu s ljudima a nismo opterećeni okoštalim strukturama koje se opiru svakoj promjeni. Mladima treba dati daleko više važnosti i prostora za djelovanje jer posve marginalizirani u našem društvu, ali se ne smije zaboraviti ni stare koji bez sredstava i stvarne podrške postaju sve češće žrtvama obiteljskog nasilja i diskriminacije. Savjetujem njoj i svim drugim ministrima da stalno surađuju jer se samo sustavno uspostavljenom suradnjom svih može dogoditi neka bitna nepovratna pozitivna promjena.
Kada biste mogli ministrici postaviti pitanje na koje bi bila primorana odgovoriti, koje bi to pitanje bilo – a da počinje s „Na koji način mislite postići da se poboljša…“?
MK: Ako bude potrebno tražiti očitovanje Vlade, Sabora ili bilo kojeg državnog tijela, po bilo kojoj domeni kojom se bavimo, to ćemo i učiniti, kao što smo činile i do sada.
SS: … uključivanje ljudi u rad a bitno umanji ovisnost o socijalnoj pomoći?
