autor:

Dalekoistočna država Nepal po mnogočemu se čini egzotičnom, no po malo čemu recentno privlači pozornost koliko po unaprjeđivanju prava LGBTIQ osoba. O brojnim smo queer pothvatima u toj zemlji pisali (spomenimo samo turizam), između ostalog, i o famoznom trećem rodu koji se, pod snažnim lobiranjem aktivista Sunila Panta, pokušava uvrstiti u novi nepalski Ustav. Zašto treći rod, zbog čega je upravo ta konstrukcija bitna i osim politički, kulturološki značajna i karakteristična za njihovo društvo, malo se pak zna ili razumije.

Upravo o tome progovara ‘Other Nature’, dugometražni dokumentarac koji prati životna iskustva lezbijske, gej, biseksualne zajednice kao i one trećeg roda, kako se nazivaju transseksualne i transrodne osobe. Konkretnije, film je dokumentacija hodočašća nekoliko aktivista i aktivistkinja u Muktinath, hram u Himalajama, gdje se posebno namijenjenom hramu mole za rodnu jednakost. Uključuje i priču dva lezbijska para: od kojih je jedan pobjegao iz svog grada a drugi nečasno opušten iz vojske zbog svoje veze.

Treći rod je izraz koji se kroz povijest Istoka koristio kao referenca na transrodne individualce. On se pojavljuje već u Vedama, dok je na Zapadu taj termin s vremenom evoluirao u „transrodan“ u Nepalu nije nimalo neuobičajeno da se s njime poistovjećuju i gejevi i lezbijke: tako se većina butch lezbijki smatra pripadnicama trećeg roda, kao i gej dečkiju koji se u slobodno vrijeme, ili za vrijeme izlaska, odluče preodjenuti u odjeću suprotnog spola.

Nani Sahra Walker, redateljica spomenutog filma, na dokumentarac se odlučila zbog načina na koji se Nepal prikazuje u medijima Zapada, često kao potlačena nacija zarobljena u srednjovjekovnoj tradiciji, premda je prva koja je građanima predstavila mogućnost upisivanja trećeg roda u svoje osobne iskaznice. A sve se dogodilo u manje od desetljeća! Počelo je sa vodećom LGBT organizacijom Blue Diamond Society koja je u turbulentnim trenutcima svrgavanja totalitarnog režima dobila izdašnu potporu od boraca za prava žena, osoba iz nižih kasti i drugih koji su stoljećima bili potlačeni. Situaciju za izjednačavanje prava iskoristio je i Sunil Pant.

Naravno, sve je još uvijek trajni proces. Premda Nepal izgleda kao progresivna zemlja na papiru, u stvarnosti, još uvijek nema konsenzusa oko Ustava koji bi trebao uvesti red u kaos. U takvom ozračju i LGBT zajednica pokušava živjeti, raditi, pojačati svoju vidljivost i razumijevanje okoline.

Nana Sahra Walker, bez institucionalne podrške, radila je tri različita posla kako bi sakupila novce za početak snimanja a tek potom nekoliko sponzora. I za nju je putovanje na Muktinah, spomenuto na početku priče, bilo jednako katarzično kao i za junakinje filma. Putovale su u svibnju, u sezoni monsuna i poplava dok još prema svetištu nije postojala cestovna infrastruktura. Putovanje je bilo podjednaka borba protiv psihe i sila prirode, a redateljica ga opisuje jako sličnim procesu stjecanja ljudskih prava.

Tko je Sunil Pant?

Sve je počelo 1997. kada je u Japanu zalutao u tokijsku gej četvrt Ni-chome Isprva nije shvaćao gdje je, a onda je nabasao na gomilu LGBTIQ literature, restorana, barova i trgovina u području. Kako još nije bio aut ovo je bilo prvi puta da se našao u gej-friendly okruženju. Unutar mjesec dana Pant je upoznao na tisuće nepalskih gejeva, lezbijki i trans osoba s kojima je podijelio svoja saznanja o stonevolškom pokretu, legalizaciji istospolnih brakova i o slobodi u kojoj gejevi žive drugdje u svijetu. Nepalci su s njime podijelili strah, zastrašivanja i prijetnje koje su doživljavali u Nepalu; a sve toga je za ovu državu, povijest…