autor:

Dominik-Colins

 

…ili: kako ispričati kuhanje.

Kada spojite nekoliko lonaca, nešto namirnica i jednog romantika, dobit ćete više od pukog kulinarstva. Put do srca vodi kroz kuhinju, rekao je netko, a brojni su ponovili. Dominik, naš novi autor, vodit će vas začkoljastim putovima gurmanstva kojim pokušava doći do odgovora na zahtjevna emocionalna pitanja. Prvi samozadani zadatak već nije jednostavan i traži odgovor na dva pitanja: kako spraviti lazanje i kako istovremeno prigrliti komplikacije u svoj život?

Uvertira: kako odabrati obrok?

Sjedio sam u stanu njegove tete, držeći cigaretu i piljeći u sunce koje je dopiralo kroz prozore. Inače, svaki puta kada pogledam u sunce kihnem, potiho, tako da nitko ne primijeti.

Pet prozora na desetak metara kvadratnih. Možda je to malo previše, a možda i malo premalo za jednu sobu. Jedan od prozora je otvoren, na ulici se čuje žamor, ljudi, auti, ali ono što se najviše čuje su otkucaji satova na svim mogućim policama, kao što je i Djevica Marija na svakoj dostupnoj površini, a kipići mačaka i cvijeće na svakom ormariću, te još k tomu i na slobodnoj stolici.

Sjedio sam u tom smeđem kožnom trosjedu preko kojeg su bile razvučene deke, jedna zelena s plavim linijama a druga bijela sa smeđom pticom na sebi, gledao kako moja cigareta gori u pepeljari, i osjećao tu jebenu glad.

Prošlo je podne i vrijeme za ručak je došlo a iako sam ja osoba koja nikada ne preskače doručak ovoga puta ću ga preskočiti. Navukao sam cipele, kaput i kapu, otključao vrata te ušao u lift koji me vodio pet katova niže, na sunce, i opet kihnuo.

Razmišljao sam o hrani, o onome što ću kupiti u dućanu, o onome što ću napraviti njemu za ručak, o onome što će on jesti kada se probudi, jer ćemo zajedno preskočiti doručak, baš onako kako smo i zajedno sinoć slušali muziku koju je on puštao, pili pivu koju je on donio, pušili cigarete koje smo kupili, ja sam razmišljao o riječima koje su jučer izašle iz njegovih usta. I o tomu zašto sada ne mogu samo zujati kao prazna stranica u bilježnici, ali ne: sada je ta stranica puna slika i teksta i ja razmišljam o tome.

Maštanje je zdravo, a ponekada mašta i prijeđe u stvarnost, i moguće je da mašta postane stvarnost, ali opet nije loše ako se u bilježnici koja je bila prazna ponekada prostor popuni. Preferiram voditi jednostavan život bez problema, bez razmišljanja, bez ikakvih velikih planova, da sve bude onako spontano i ludo, ali kada ti dođe netko i poremeti ti koncept, moraš pristati na kompromis – iako sam si uvijek govorio “Zašto pristati na kompromis kada mogu imati sve?”, ovoga puta to nisam mogao reći.

Zastao sam na policama s tjesteninama te sam se zapitao: “Želim li raditi nešto komplicirano, nešto što se spravlja satima, nešto što zahtjeva multitasking, nešto problematično, ali jako fino ili nešto potpuno jednostavno oko čega se uopće ne treba brinuti, paziti, nešto oko čega nema problema i gotovo je u tren oka. Zastao sam, te zatvorio oči koje su uvijek u potrazi za problemima, ubrzanim i stresnim životom, i odlučio da kada već to toliko jako žele – onda ću im i dati da gledaju kako moje ruke spravljaju komplicirano jelo.

Zgrabio sam tjesteninu za lazanje desnom rukom te ju ubacio u košaricu. Šetao sam dućanom tražeći ostatak stvari koje su mi potrebne – dvije litre mlijeka, mljeveno meso, te nešto više od pola kile sira. Krenuo sam prema blagajni, sjetio se na vrijeme da sam zaboravio uzeti pasiranu rajčicu i vrhnje za kuhanje, i potom se polako vratio do zgrade, gledajući u nebo i izbjegavajući sunce.

Spravljanje hrane: lazanje za romantični ručak?

1. Fila
Ušao sam u stan, odložio vrećicu na kuhinjski ormarić, izvadio duguljastu vatrostalnu zdjelu te ju ostavio na stari drveni stol na kojem je bio plavo-bijeli ručno rađeni stolnjak. Mljeveno meso iz vrećice sam stavio u plitki lonac na svježe narezani luk zbog kojeg mi se uvijek suze slijevaju niz lice. Posolio sam, dodao malo vegete, promiješao te dodao otprilike čašicu vode, i nakon što je crvena boja mesa poprimila onu smeđu boju, ostavio sam meso da se lagano dinsta i poklopio.

2.Bešamel
Iz ormara sam izvukao neki veći lonac u koji sam stavio malo ulja, jednu malu kockicu maslaca te sam ga ostavio da se rastopi na laganoj vatri, dodao dvije do tri žlice brašna i miješao dok se smjesa ne zgusne. U tu smjesu sam ulio litru i pol mlijeka uz konstantno miješanje kako se ne bi napravile grudice, koje ne mogu svi izbjeći, ali ja ih u životu još do sada nisam vidio u svojem bešamelu. Dodao sam malo muškatnog oraščića, soli i vegete iz posudica iznad sudopera. Malene staklene posudice s drvenim čepićima, djeluju starinski isto kao i ovaj cijeli stan popunjen tim starim drvenim namještajem.

Miješao sam oko tridesetak minuta te bi svakih pet minuta provjerio meso koje se dinstalo u drugom loncu. Kada se bešamel počeo zgrušavati izvadio sam još jedan plići lončić u koji sam nalio vodu te ju stavio grijati. Bešamel sam maknuo s vatre pošto je zakipio. Na stol sam stavio tri drvena podmetača za sva tri lonca sa štednjaka. U vatrostalnu posudu sam stavio malo ulja te otvorio crvenu kutiju u kojem su se nalazili listovi tijesta za lazanje.

3. Slaganje lazanja
Izvukao sam tri komada i stavio ih u vruću vodu kako bi barem malo omekšali, ne da ih kuham već samo da ih malo omekšam. Pričekao sam oko minutu te sam ih izvadio iz vode i stavio u vatrostalnu posudu. Na tijesto sam stavio mesa te preko mesa bešamel, a na bešamel malo pasirane rajčice koju sam kupio u Konzumu. Na kraju sam naribao sira preko toga svega i ponovno sam stavio omekšano tijesto preko sloja mesa, bešamela, pasirane rajčice i sira. Ponovio sam taj postupak još dva puta te sam na kraju svega na vrh stavio malo više sira i vrhnje za kuhanje.

Sastojci

-Bešamel- ulje, jedna kockica maslaca, 2-3 žlice brašna, muškatni oraščić, sol, vegeta, 1.5l mlijeka

-Meso- ulje, 1 luk, 500g miješanog mljevenog mesa, sol i vegeta

-Ostalo- Tijesto za lazanje, pasirana rajčica, 60dkg sira, vrhnje za kuhanje

(Nova dostava kuhinje za romantike za mjesec dana! Do tada, dobar tek.)

Pećnicu sam zagrijao na dvjesto stupnjeva i ostavio da se lazanje peku. Nakon sat vremena provirio sam u pećnicu te vidio zapečeni sir i vrhnje na vrhu te sam znao da je gotovo. Navukao sam rukavice te polagano izvadio vatrostalnu zdjelu na stol. Upalio sam svijeću, te postavio na stol dva tanjura, crno vino i dvije čaše. Baš onako kako bi to trebalo izgledati za neki romantični ručak.

 

Foto:
1. Tumblr: Soakedinmagic
2. Flickr: KatjaR.
3. Tublr: Hawcubite