FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Zanimanje: seks surogat

objavljeno:

13. 01. 2012.
Zanimanje: seks surogat

Sada smo već zakoračili u 2012-tu. Još uvijek se događa da zastanemo kod ispunjavanja formulara i razmišljamo koja brojka ide, no činjenica je neupitna, došla je nova godina. Je li to samo nametnuto od strane medija ili zaista koristimo ovo vrijeme za podvlačenje raznih životnih crta i donosimo nove odluke.

Istraživanja su pokazala kako je nezadovoljstvo radnim mjestom jedna veoma učestala pojava, kao i sanjarenje o promjeni. Možda je baš sada vrijeme da promijenite karijeru? Jeste li razmišljali o seks surogatstvu?

Seks što?

Seks surogat. Terapijski modalitet koji su u praksu uveli William H. Masters i Virginia E. Johnson, jedni od pionira znanosti o seksu, još davne 1970. godine. Od tog vremena zanimanje za bavljenje ovim poslom je raslo unutar granica SAD-a, sve do kasnijih 80tih kada se opet bilježi pad, kako samih surogata, tako i terapeuta koji su bili voljni upućivati svoje klijente/pacijente na terapiju sa surogatom. O samim razlozima pada interesa za ovo zanimanje se može spekulirati, no istraživači koji su se bavili ovim zanimanjem, smatraju kako je većinom riječ od straha zbog HIV-a, a terapeuti su se pak počeli pribojavati odgovornosti i eventualnih tužbi.

Neka jedna stvar bude savršeno jasna. Surogat se plaća za seks. Koja je onda razlika između surogata i seksualnih radnika?

Na ovo, naravno, nije jednostavno odgovoriti. Primjena seksualne terapije kroz pomoć surogata kompleksna je na etičkom, zakonskom i kliničkom nivou. Koliko god ovaj modalitet terapije bio hvaljen od strane mnogih, istraživanja koja pokazuju korist ove terapije su rijetka i obično s malim brojem sudionika tako da svi još možemo i nagađati.

Što zapravo radi seks surogat? To su osobe, koje rade s klijentima kako bi riješili seksualne probleme. Kao takvi, dio su tročlanog tima koji čini psiholog/psihijatar ili seksolog, klijent/pacijent i seksualni surogat. U terapiji se uglavnom koriste trima tehnikama; razgovorom, slušanjem i demonstracijama. I upravo u tome zagovornici ovakve terapije vide glavnu razliku, surogat pruža mnogo više od seksualne zadovoljštine kroz terapiju. Navode kako je i razlika u samoj namjeri; dok je namjera seksualnih radnika pružanje seksualnog užitka kroz genitalnu stimulaciju, surogat stvara dugotrajni odnos s klijentom koji ima namjeru educirati i pomoći klijentu da nadvlada eventualne probleme koje ima sa seksom i postigne zadovoljavajuću razinu samostalnog funkcioniranja.

…što surogat?

Nadalje, u SAD-u surogati od 70tih imaju i profesionalnu udrugu koja nadgleda njihovo djelovanje. Imala je namjeru izdavati certifikate kako bi se pokušalo legalizirati njihovo djelovanje, no bez mnogo uspjeha. S obzirom na to kako zakon to gleda, osim u Kaliforniji, seks surogati su zabranjeni, pa stoga i mnogi rade u “ilegali”. Upravo zato, od početnih brojki od 400-500 početkom 80tih danas se procjenjuje da je  cijelom SAD-u oko 40tak seksualnih surogata koji rade.

William H. Masters i Virginia E. Johnson, iako su hvalili ovaj oblik terapije, nisu ostavili traga kako bi sama terapija trebala izgledati i što sve uključuje. Zato su neki istraživači upravo pokušali riješiti taj problem.

Surogati su, naravno, i muškarci i žene, i gej i bi i hetero. Različitih zanimanja i stručnih sprema, religija i rasa s raznim metodama kontracepcije. Jedno od istraživanja pokušalo je pokazati koliko točno vremena surogati provode sa klijentom u aktivnostima koje rade. Pa tako najveći dio terapije (oko 30 %) uključuje vježbe dodirivanja i osvješćivanja vlastitog tijela kroz primjerice masažu, dok 20 % vremena troše na razgovor i edukaciju klijenta a u 13 % slučajeva upuštaju se u seksualne vježbe u obliku snošaja, cunnilingusa, fellatio i upućivanje u razne seksualne tehnike. Znači da je veći dio vremena ipak posvećen vježbama vezanima uz neseksualni dodir i interakciju. Najmanji dio vremena troše na opserviranje klijenta na javnim prostorima i na vježbanje socijalnih vještina kao npr. tumačenja govora tijela, zavođenja i odlazaka na spoj kao dio terapije.

Na kraju prema danim rezultatima istraživanja može se stvoriti profil prosječnog seks surogata: žena, bjelkinja, heteroseksualka, kasnih 30tih do ranih 40tih godina koja nije jako religiozna. Nije u vezi i ima 1,4 djece. Završila je faks, živi u Kaliforniji, bavi se ovim poslom 4 godine i tri mjeseca i godišnje u prosjeku ima 27 klijenata. Ne razmišlja mnogo o kontracepciji, mehaničkoj ili hormonskoj jer je sterilizirana.

Problemi

A njih ima mnogo. Iako se mnogima sigurno više sviđa ideja terapije u obliku dvoje golih ljudi koji se terapeutski seksaju od standardnog razgovora u ambulanti, postoji mnogo problema s ovim oblikom terapije.

Prvo je čisto profesionalne naravi, puno je češće i opasnije da će klijent razviti ozbiljne osjećaje privlačnosti prema seks surogatu, pogotovo kada su u igri klijenti koji imaju ozbiljne probleme u seksualnom funkcioniranju. Takav transfer je dobro poznata stvar, i razvija se u određenoj mjeri u bilo kakvom terapeutskom odnosu no ovdje može biti puno veći problem. Primjerice neki surogati neće stupati u snošaj s klijentom koji je u vezi. Ako je taj snošaj čisto terapeutski i može pomoći tom klijentu, zašto ga izbjegavati?

Drugo je edukacija ljudi koji se bave ovim poslom. Iako mnogi od njih i imaju znanja iz područja psihologije, psihijatrije i seksologije nema načina da se oni licenciraju pa samim time i njihove metode nisu ujednačene.

Treće je dupli standard koji se javlja, jer su žene mnogo češće surogati u odnosu na muškarce. Što je nepovoljno za žene koje traže ovakav oblik terapije. Radovi koji bi se bavili ovom terapijom za žene ne postoje, a muški heteroseksualni ili biseksualni surogati su još od 80tih najrjeđa kategorija. Pogrešno je mišljenje kako su seksualne disfunkcije i problemi limitirani na mušku populaciju, žene jednako često, ako ne i češće imaju probleme s ovim oblikom funkcioniranja a ti isti su u žena obično, mnogo kompleksniji. Dakle potreba je jasna.

Četvrti problem je problem kontracepcije, no vjerujem da se situaciju tu promijenila s vremenom.

Iako nemam ništa protiv prostitucije, smatram kako seks surogate ipak ne treba stavljati u isti koš. No, s obzirom na način na koji se u današnjem društvu gleda na seks ne treba čuditi kako moraliziranje s raznih strana uništava mogućnost bavljenja ovim zanimanjem i otežava mnogim ljudima s ozbiljnim problemima normalno svakodnevno funkcioniranje. Upravo zato je seks surogate potrebno prebaciti iz žutog tiska i senzacionalizma u domenu profesionalnosti.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike