autor:

Iva Ušćumić Gretić

Prošla je godina bila – pozitivno i negativno – obilježena medijima. Mediji su se nekako našli kao subjekti brojnih lanjskih događaja i poljuljali svoju ulogu objektivnih izvjestitelja. Što se tu zapravo dogodilo i u kojem će se smjeru dalje događati, govore Marko Rakar, bloger, internetski poduzetnik i nesuđeni predsjednikov savjetnik te Toni Gabrić, glavni urednik i pokretač portala H-alter.

Kako biste ocijenili medijsku scenu u Hrvatskoj?
TG: Koliko je proteklih desetljeća bila izložena utjecajima politike, toliko je zadnjih desetak-petnaest godina izložena utjecajima biznisa, kriminala i politike. Prilike su, čini se, teže nego ikad, barem koliko seže moje novinarsko iskustvo, jer nekada su postajali dosta jaki bastioni nezavisnog, kreativnog i poštenog novinarstva, a danas je sve ostalo samo na rudimentima. HRT je ovih dana, u interregnumu HDZ-ove i SDP-ove vlasti, opet dosegao dno dna.

Medijske slobode pretvorile su se uglavnom u slobode medijskih nakladnika, od kojih su neki posve nezasluženo i dalje na slobodi.

MR: Stanje u medijima je u biti tragično. Većina ih funkcionira na samom rubu rentabilnosti a vjerojatno proizvode i gubitke. Mnogobrojni novinari su izgubili radna mjesta, a mjesta mnogih iskusnih i doista vrijednih novinara su zamijenjena “jeftinijim” pripravnicima ili početnicima (što nije nužno loše na dugu stazu). Mediji robuju autocenzurom te su iznimno podložni ne samo političkim utjecajima nego i pritisku oglašivača, a zbog nedostatka jasne vizije većina medija se pretvorila u različite vrste tabloida koji nudi jeftinu zabavu i razbibrigu a bez osobite podloge u doista važnim informacijama.

Što su najmanje praćene (novinarski) teme u Hrvatskoj?
TG: Ne znam koje su teme najmanje praćene, ali znam kojih ima previše: vrhunskog/profesionalnog sporta, estrade, crne kronike… teme koje bi trebale biti javno relevantne puštaju se u javnost isključivo s obzirom na njihov komercijalni potencijal i s isticanjem “tržišnog” aspekta priče. Takav pristup uglavnom je karakterističan za velike medijske korporacije kao i za “javne” medije.

Gdje još vidiš prostor za napredak i bolje novinarsko izvješćivanje?
TG: Smatram da bi država trebala odrediti kriterije za medije koji mogu biti oslobođeni poreza. To što su apsolutno svi štampani mediji oslobođeni plaćanja 13 posto PDV-a (tj. plaćaju 10 posto umjesto 23 posto, koliko plaća sav normalan svijet) nema nikakvog utemeljenja u javnom interesu. PDV-a bi trebali biti oslobođeni samo oni koji zaista informiraju o javno relevantnim temama, i to na način koji je u skladu s profesionalnim standardima novinarske struke. Nije mi jasno zašto bi novine tipa Erotika ili Sportske novosti trebale biti oslobođene PDV-a!? Također, PDV bi trebali u potpunosti plaćati i oni mediji za koje se ustanovi da sustavno krše propise – prije svega, Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o radu.

Nadalje, potrebno je stvoriti sustav podrške neprofitnim medijima, s jasnim kriterijima i izvorima financiranja, kao što su Fond za pluralizam elektroničkih medija, pojedini ministarstva, Zaklada za razvoj civilnog društva.

Osim toga, trebalo bi povesti temeljitu javnu raspravu i odrediti kriterije za “javne”, tj. državne medije na nacionalnoj i lokalnim razinama, poput HRT-a ili Vjesnika. Činjenica je da je HRT jako daleko od onoga što bi trebala biti njegova istinska funkcija kao javnog medija.

Država, dakle, treba stvoriti poticajan okvir za napredak novinarske struke kako bi novinarstvo moglo zaista informirati građane i time pridonositi demokratskim procesima, a ne prepustiti čitavu stvar “tržištu”, kao što danas čini. Međutim bojim se da se to niti nakon promjene vlasti neće dogoditi, osim možda uz male kozmetičke korekcije; nakladnički lobiji su presnažni, a vlast je sklonija tome da im podilazi nego da ih dovede u red. Ivo Sanader je prije 4 godine smanjio PDV na tisak kako bi korumpirao novinske korporacije – možete li zamisliti da će Milanovićeva vlada promijeniti taj zakon? To bi izazvalo najprljaviji medijski reket onih koji su im u ovom trenutku očito lojalni, a zašto bi netko tko živi u idiličnim odnosima s medijskim korporacijama išao vući vraga za rep i izazivati njihov gnjev?

Vidljivo je pritom da Vijeće za elektroničke medije više pogoduje velikim nakladnicima nego što ih kontrolira. Ja sam još ljeti poslao novinarski zahtjev da mi dostave sve nacionalne koncesijske ugovore s TV-nakladnicima, što bi trebao biti javni dokument, a oni mi do danas nisu dostavili te dokumente. Oglušuju se pritom čak o i naloge Agencije za zaštitu osobnih podataka kojoj sam se žalio kao drugostupanjskom organu u postupku zaštite prava na informaciju. To Vijeće trebalo bi prije svega kadrovski pročistiti, jer tamo sjede ljudi kojima u njemu jednostavno ne bi smjelo biti mjesta: u Zakonu o elektroničkim medijima stoji da bi u sastavu Vijeća trebali biti ljudi koji su se istakli na planu razvoja demokracije i civilnog društva, a u njemu su Olga Ramljak, Marija Udiljak, Zdravko Kedžo, Zdenko Ljevak…?!

Što očekuješ od nove vlasti, kako će se postaviti prema medijima?
MR: Od nove vlasti ne očekujem ništa, nadam se samo da će Vjesnik napokon prepustiti tržištu (što znači pustiti ga u stečaj ili likvidaciju), da će regulirati i ostvariti održivi model poslovanja HRT-a, te uz malo sreće da će se otvoriti tema HINA-e. Ne očekujem da će doći do značajnijih pomaka u demokratizaciji medija i medijskog prostora jer to jednostavno nikome nije u interesu, osim možda javnosti, a javnost ne zna niti može artikulirati svoje zahtjeve.

Kakve bi medijske projekte ti osobno volio vidjeti u Hrvatskoj?
TG: OK, ja se bavim H-Alterom i želio bih da on konačno, nakon 6 godina postojanja, počne raditi onako kako je zamišljen, tj. da se njegova uređivačka koncepcija napokon počne u cijelosti realizirati, a ne samo u naznakama kao dosad. Ono što bih volio vidjeti u Hrvatskoj, pokušavam realizirati kao H-Alterov urednik. Tu u biti nema ničega “revolucionarno novog”; mediji bi trebali informirati građane o bitnim stvarima koje se dešavaju u zemlji i svijetu i davati zanimljive i poticajne analize tih događaja.

Kako bi ocijenio medije u 2011. godini općenito, s obzirom na nestanak nekih jakih medija (Radio 101) te probleme u kojima su se našli veliki izdavači?
TG: Osim Radija 101, prije nekoliko godina “nestao” je i Feral Tribune, što je još ponešto jači udarac medijskoj sceni u Hrvatskoj. Među novostima na medijskoj sceni posebno bi trebalo istaknuti pojavu “Novosti”, koje su svojom koncepcijom i kadrovskim sastavom svojevrsni genetički nastavak Ferala. “Novosti” su dokaz da se javnim sredstvima može napraviti odličan neprofitni medij, pod uvjetom da nakladnik to zaista želi i da u redakciju dovede prave ljude. Tu je još nekoliko zanimljivih neprofitnih medija, pretežno u internetskom prostoru, a koliko mogu vidjeti, svima njima nedostatak sredstava i ignoriranje javnih i privatnih donatora priječi da pokažu sve svoje potencijale.

MR: Ne bih se složio da je 2011 bila godina pretumbacija, situacija s Radijem 101 kojeg i danas rado slušam je samo kulminirala prošle godine, no ono što se desilo u godinama prije toga da je Radio 101 izgubio sve razloge i kredibilitet da bi se bilo tko osvrnuo na njegovu propast. Vjesnik je pak režimska novina koja je nekada bila stožerni medij vrhunskog novinarstva no od toga je danas preostalo samo ime i ništa više pa stoga nema razloga niti da postoje. Nadam se da će policija i odvjetništvo rasvijetliti i na odgovarajući način sankcionirati one koji su sudjelovali u kriminalu na javnim medijima (osobito HRTu), a što se tiče kriminala u velikim novinskim kućama upozorio bih kako nitko nije otkrio nikakav kriminal u novinskim kućama nego postoji javno vjerovanje da je suvlasnik jedne velike medijske kuće na neki način uključen u aferu Kamensko, a to nisu iste pa čak niti slične stvari.

Planovi za 2012. godinu, budući ste obojica angažirani oko raznih medijskih projekata?
TG: Preživjeti i 2012. godinu, ne rasuti jezgru tima, u profesionalnom smislu nastaviti jačati i usavršavati naš pretežno mladi sastav. Održati se barem na tih 150 000 čitateljskih posjeta mjesečno, koliko smo dosegnuli 2011. godine. Biti jedno od glavnih medijskih okupljališta kreativnih i pametnih ljudi. S vremena na vrijeme ustalasati hrvatsku društvenu žabokrečinu. Uglavnom, dosta defanzivni planovi, ali živimo u zaista neprijateljskom okruženju po nezavisne medije, i nezavisne životne strategije kao takve. Važno je ne posustati, ne dati se slomiti.

MR: Već duže vremena radim na osnivanju nove web stranice koja bi bila novinarski koncipirana i to na način da adresira sve one propuste za koje smatram da se događaju ne samo u nacionalnim ili regionalnim medijima, nego i propuste i pogreške koje uporno ponavljaju i svjetski mediji koji se nisu snašli u novom internet svijetu.