Žarko Puhovski: “Dio ministara je vjerojatno inkompetentan!”

Blic-Optuznice-u-Hrvatsku-stigle-jos-u-srpnju-iskoristene-tek-u-kampanji_ca_large

Žarko Puhovski jedna je od istaknutijih ličnosti u Hrvatskoj. Rođen je 1946. godine, a javnosti je postao poznat nakon čitanja svog referata na školskoj omladinskoj konferenciji 1964. s temom “Ljubav, seks i kontracepcija”, a skoro svi profesori do kraja njegovog izlaganja napustili su svečanu dvoranu. Tada je krenuo njegov uspon. Od 1975. godine redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio je kao urednik mnogih časopisa, a također je držao predavanja van granica Hrvatske. Također je preveo niz knjiga i studija te je objavio dvjestotinjak radova iz filozofije politike, etike, filozofije kulture, filozofije prava i teorije socijalne znanosti. Suosnivač je i programski utemeljitelj prve jugoslavenske alternativne političke organizacije UJDI (Udruženje za Jugoslavensku demokratsku inicijativu) 1988. te Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) 1993. godine. Od 2000. dugogodišnji je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora iz kojeg će istupiti (15. svibnja 2008.) nakon razmimoilaženja s Ivom Bancem. Nositelj je posebne nagrade Europskog rektorskog kluba za djelovanje za mir i protiv ksenofobije za 1993. godinu.

Nakon osmogodišnje HDZ-ove vladavine, Hrvatska je opet odlučila odabrati „drugu opciju“. Kako biste komentirali posljednjih osam godina vladavine HDZ-a tj. što biste istaknuli kao pozitivno, a što kao negativno?

HDZ je u posljednjih osam godina pokazao pripravnost na okretanje nekim značajkama politike, etničke i vrijednosne tolerancije koje nije prihvaćao u ranijem, Tuđmanovu razdoblju. Konkretno, učinili su mnogo na pristupu EU, politici tolerancije spram etničkih manjina i, u doba Jadranke Kosor, politički su omogućili sučeljavanje društva s korupcijom. No, stranka je i dalje ostala autoritarno ustrojena, što se prenosilo i na vlast koju je držala u rukama, korupcija je, posebice u doba Ive Sanadera, bila njezin modus vivendi, a prijeizborne kampanje su opetovano pokazivale povratak (nacionalističkim) korijenima.

U predizborno vrijeme proveli smo anketu među svojim čitateljima te je u većini odgovora bilo istaknuto kako će na izborima glasati za „manje zlo“. Kako biste komentirali takav stav?

To mi se čini razumnim, ako je dopuštena formulacija: zrelim građanskim stavom. Jer, objektivno promotreno, u političkome životu naprosto nema posve dobrih rješenja (u moralnome smislu pojma); i najbolji potez u političkoj sferi ima svoju cijenu, žrtve, gubitnike, pa je svagda riječ o odnosu – u najboljemu slučaju povrijeđeno je manje ljudi, oštećeno manje važno dobro…

Što mislite, hoće li ulazak Hrvatske u Europsku Uniju donijeti velike, recimo „opipljive“ promjene u Hrvatsku ili će sve što je „brzopotezno“ prilagođeno ostati samo kozmetičke naravi?

Sam ulazak neće, mislim, imati neposredne posljedice po svakidašnji život u Hrvatskoj. Pravni je okvir već uglavnom prilagođen, politička i pravna kultura mijenjat će se godinama (i desetljećima), a novost će biti „samo“ u tomu da će hrvatsko društvo ostati objektom EU, dok će hrvatska država postati njezinim (dakako ograničenim) subjektom.

Kako biste objasnili strah Hrvata od gubitka suvereniteta ulaskom u Europsku Uniju?

Uobičajenom masovnom histerijom koju izaziva dugotrajna izloženost nacionalističkoj promidžbi; srećom masovnost ove pojave kod Hrvat(ic)a postupno slabi. Suverenost je – već desetljećima – fantazam kojim se “duševno hrane” slabe (gdjekada i korumpirane) glave.

U siječnju će Hrvati glasati na referendumu o pristupu u Europsku uniju. Očekujete li velik odaziv na referendum? Kako procjenjujete razinu informiranosti o Europskoj uniji – odnosno, o čemu bi ih valjalo dodatno educirati? Hoćete li izaći na referendum?

Glasat će, nadam se, i Hrvatice i Hrvati, a odaziv će, vjerujem, biti razmjerno dobar (preko 50%), dijelom umanjen i zbog prenapuhanih biračkih popisa koji falsificiraju zbiljski postotak izlaska među stvarno postojećim birači(ca)ma. Razina je informiranosti podnosiva, ali se, na žalost, pretežito odnosi na jučerašnju EU (tj. na EU prije dramatičnih političko-ekonomijskih promjena posljednjih mjeseci). O tomu gotovo opće nije bilo govora u javnosti; govori se samo s lokalnoga stajališta, a širi kontekst zapostavlja. Ne dogodi li se neka velika promjena u javnoj raspravi neću izići na referendum, jer mislim da je zbrzano raspisan, ne samo bez dostatne rasprave, nego, primjerice, i bez jamstava da će u biračkim odborima posvuda biti zastupljeni i zagovornici i protivnici ulaska u EU.

Jedan od prvih poteza nove Vlade bila je rekonstrukcija ministarstava te se tako broj ministarstava povećao na brojku dvadeset. Mislite li kako će uska fokusiranost ministarstava podići kvalitetu istih ili je to samo nepotreban trošak u doba još uvijek poprilično duboke ekonomske krize? Je li ukidanje mjesta tajnika bio potez kako bi se možda primirili duhovi koji su se uzburkali zbog skoro duplo većeg broja ministarstava?

Broj ministarstva nije udvostručen, ali je povećan. To mi se ne čini bitnim (dapače, uvjeren sam da bi bilo dobro odijeliti visoko školstvo i znanost, od ostalih razina naobrazbe). Riječ je o iznosima koji su posve irelevantni za budžet, više me od rasprave o državnim tajnicima ili zamjenicima ministara brine činjenica da je dio ministara, na žalost, vjerojatno inkompetentan.

U posljednje vrijeme studenti postaju sve glasnija populacija. Mislite li kako bi studentska populacija mogla biti relevantna platforma dijaloga u predpristupnom razdoblju, kao i u razdoblju nakon pristupa Hrvatske Europskoj uniji?

Studenti/ce će biti relevantni u javnome dijalogu budu li zastupali argumentirane stavove, neovisno o njihovoj svjetonazorskoj intoniranosti. Ostanu li na zborskome pjevanju (koje je do sada prevladavalo) i nedostatno radikalnom poimanju zbilje (nisu su se usudili poduzeti ni kritiku „Bologne“!?) njihova će javna uloga biti posve marginalna, neovisno o ulasku u EU.

Može se pretpostaviti da će nova Vlada staviti veći naglasak na ljudska prava od prošle, a na neki način se to i od nje očekuje. Što mislite na koja područja ljudskih prava će naglasak biti stavljen, a koja područja bi mogla ostati nepokrivena tom inicijativom? Koje je Vaše mišljenje o trenutnom stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, da bolje preciziramo, stanju LGBT prava?

Od vlade se očekuje ponajprije usredotočenje na socijalna prava (koja bi, dijelom, mogla biti reducirana ne samo zbog krize, nego i zbog prevladavajuće prakse u EU). Opće mi se stanje ljudskih prava u Hrvatskoj čini razmjerno dobrim, posebice sa stajališta (nedavne) prošlosti, ali i sa stajališta prakse u brojnim državama članicama EU. LGBT prava, koliko vidim, napreduju – ali frustrirajuće polagano.

Jednakost LGBT prava je jedno od pitanja s kojim će se nova Vlada pozabaviti, a jednakost LGBT obitelji je jedna od istaknutijih stavki. Što mislite postoji li jednakost obitelji – ikakvog oblika obitelji – bez mogućnosti posvajanja djece?

Hrvatska je, opredijelivši se za sustavno nametanje termina obitelj naspram termina porodica, već i etimologijski prihvatila zajednicu obitavanja kao nadređenu zajednici po rođenju. Dobri nacionalisti/katolici to, dakako, nisu razumjeli i zato su sada u sukobu s vlastitim pojmovljem. Obitelji trebaju biti moralno i zakonski izjednačene, ma kako bile sastavljene (drugo je pitanje o konsekvencijama činjenice da danas gotovo još samo LGBT populacija ozbiljno želi – tradicijski  kršćansku – bračnu okosnicu obiteljskoga života).

Predizborne kampanje bile su najviše obilježene dvjema stvarima bitnima za LGBT zajednicu. Političari se nisu ustručavali povezivati tradiciju s homofobijom i tako pridobiti glasove konzervativnijeg djela Hrvatske – kako biste to komentirali?

Prijeizborna kampanja pokazuje kako političari doživljavaju svoje glasačko tijelo. Ova se (politička) tjelesnost, uglavnom, gubi poslije izbora u parlamentarnoj „oduhovljenosti“, ali je – kako je to s tjelesnošću i inače često slučaj – ponajčešće realni pokazatelj danosti.

Vladajuća koalicija u predizbornoj utrci pokazala je ogromnu dozu zadrške u svezi izjašnjavanja o LGBT temama. Mislite li da je to produkt neslaganja o tim temama unutar same koalicije?

Unutar koalicije postoje, kako se svakoga dana vidi, brojna neslaganja i ona će se biti samo još češća i ozbiljnija. No, LGBT teme su za sve njih – i u tomu vlada konsensus, uvjeren sam – posve marginalno pitanje.

Za kraj, koga biste istaknuli kao svoju omiljenu gej ikonu?

Martina Navratilova i Freddie Mercury su mi bili simpatični u javnosti – više ne mogu reći s obzirom na svoj temeljni ikonoklastički stav.

 

Leave a Reply